Slobodanka Bobana Dabović Đurić: Još kao beba voljela sam klasičnu muziku

Piše: Objavljeno: 08/11/2023
featured image

Slobodanka Bobana Dabović Đurić je kompozitorka klasične i filmske muzike, iako mlada, iza sebe ima nekoliko napisanih djela, a za naš portal otkriva svoju nevjerovatnu stvaralačku energiju.

Kako je sve krenulo i kako ste ušli u svijet komponovanja muzike?

Čini mi se da cijeli život u sebi nosim stvaralačku energiju, potrebu za implementiranjem. Dan danas

čuvam crteže i neke kostime koje sam šila još u djetinjstvu. Neuobičajno je bilo to što sam još kao beba

voljela klasičnu muziku – kad god bih zaplakala, ona je imala moć da me smiri. Sa skoro dvanaest godina

sam izrazila želju da krenem u nižu muzičku školu i upisala klavirski odsijek. Nakon toga je uslijedila

srednja muzička škola, takođe klavirski odsijek u klasi profesorke Anke Asanović koja je odmah

prepoznala moje afinitete ka kompoziciji. Obzirom da sam jako kasno krenula sa muzičkim školovanjem,

morala sam se truditi mnogo više kako bih postigla željene rezultate. U četvrtom srednje sam krenula na

časove “Uvod u komponovanje” koji su se održavali svakoga petka. Živjela sam za taj dan i to je bio

prelomni trenutak u kome sam shvatila da će kompozicija biti moj poziv za cijeli život. Na kraju, upisala

sam Akademiju umjetnosti u Novom Sadu, smjer komponovanje u klasi profesora Zorana Mulića, kod

kojeg sam završila osnovne i magistarske studije.

Koliko je u CG traženo komponovanje muzike?

Jako me raduje što je iznjedrila i što stasava nova generacija crnogorskih kompozitora pišući savremena

djela u kojima ostavljaju sopstveni pečat i kroz avangardnu muziku se trude oživjeti naše muzičko

nasljeđe. Već godinama unazad, mnogi od njih pokazuju svestranost u stvaranju: klasične, filmske, džez,

popularne muzike – što je za svaku pohvalu. Ne smijemo zaboraviti velikane prošlosti – krajem 2022.

godine je organizovan koncert Omaž kompozitoru Borislavu Boru Tamindžiću, gdje smo imali priliku da

se upoznamo sa njegovim invetivnim i produktivnim stvaralaštvom.

Za šta ste sve komponovali muziku?

Crnogorska kulturna scena je otvorila vrata i pružila mi mogućnost da predstavim svoja djela i

čini mi se da su reakcije šire javnosti bile pozitivne. Do sada su izvedene kompozicije u okviru

brojnih festivala i projekata, održala sam tri autorske večeri, radila muziku za filmove,

predstave, poetsko-muzički performans, multimedijalne projekte…

Šta Vas inspiriše dok stvarate note?

Mogu reći da je folklorna tematika u mom dosadašnjem opusu jako dominantna, jer smartam da Crna

Gora posjeduje neiscrpno muzičko bogatstvo. Takođe, česta je pojava moje inspiracije slikama velikih

umjetnika gdje se može osjetiti jaka interakcija vizuelnog i slušnog. Duboko sam religiozna osoba i u

posljednje vrijeme se trudim ostvariti vezu sa univerzumom kroz umjetnički proces, u kojem sam razvila

veliki broj muzičkih simbola kako bih izrazila svoje ideale. To se može nazrijeti u muzici za multimedijalnu

izložbu “Elementali”, djelu za glas, violinu i violončelo “Ples letećih sfera” i u mojim simfonijskim djelima.

Ko su Vam uzori u komponovanju?

Kroz vjekove, klasična muzika je evoluirala i doživljavala transformaciju zahvaljujući velikim imenima koji

su odisali inventivnošću i ostavili svoj pečat. Moja suštinska pozicija je ambivalentna iz razloga što sa

jedne strane imate dodir sa kompozicijama velikana, a sa druge strane je neizbježan strah da Vaše

stvaralaštvo bude derogirano od strane umjetnika koje unaprijed ne možete da dosegnete, ma koliko

pokušavali. Jedan je Mocart, Betoven, Bah… svi oni su nosili magiju u sebi i bili povezani sa nečim

mnogo, mnogo većim, nečim što još uvijek nije u ljudskom domenu. Mišljenja sam da svaki kompozitor

svojim djelima treba pružiti sebe – ono najiskrenije i najdublje što se krije u njemu uz potpunu slobodu

stvaranja i samo tako će doživjeti samospoznaju i ostaviti sopstveni trag, nesto što živi dovijeka.

Kako izgleda proces nastanka nove muzike?

Lično, unaprijed definišem tematiku kojom će djelo biti inspirisano, kao i instrumentalni / vokalni sastav

za koji će biti pisano. Na parčetu papira olovkom skiciram formu kompozicije jer ako unaprijed, od

početka do kraja nemate plan djela, onda lutate i niste sigurni gdje ćete stići. Zatim, osmišljavam motiv,

temu, slijedi harmonizacija, varijacije već postojećih tema i ostali kompozicioni postupci. Mogu reći da je

komponovanje kompleksno. Jako je teško uskladiti sve muzičke komponente, posebno kada je u pitanju

orkestarsko djelo ili čak opera u kojoj se javlja libreto. Stvaranje jednog djela iziskuje jako puno izmjena i

čar je u tome što nikada nije završeno do kraja. Uvijek Vam mogu pasti nove ideje na pamet koje će ga

znatno unaprijediti (dopuniti).

Može li film bez komponovane muzike?

Filmska muzika veoma snažno djeluje na svijest i osjećanja publike. Njena primarna uloga je

funkcionalna, zato što je film kao umjetničko djelo rezultat kolektivnog umjetničkog i zanatskog rada,

kao i njihovog harmoničnog usklađivanja. Dakle, kod filmske muzike se prvenstveno cijeni njena estetska

vrijednost. Kao takva, treba da bude neprimijetna i neupadljiva za običnog gledaoca, da djeluje kao

sastavni dio slike. Stil komponovanja svakako zavisi od toga kakve emocije režiser želi da izazove kod

publike čiji slikoviti prikaz se postiže kombinacijom različitih instrumenata, načinom aranžiranja i

orkestracije, kao i odabirom odgovarajućeg žanra muzike.

Savjet kako da usmjerimo djecu na pravu muziku?

Mislim da je od presudnog značaja, još u ranom djetinjstvu, usmjeravati svaku individuu ka klasičnoj i

filmskoj muzici. Na taj način razvijaju osjećaj za takve žanrove, srastaju sa njima i kasnije ih lakše mogu

razumijeti, to im ne bude nepoznanica. Takođe, jako veliku ulogu imaju mediji odnosno promocija te

vrste muzike i naravno, bitna je konstantna izvedba takvih djela, za što sam sigurna da djeca umiju

prepoznati i osjetiti.

Koji su Vaši novi projekti u najavi?

Trenutno završavam dvije kompozicije: „Ples“ za kvartet (klarinet, violina, violončelo i klavir) i „Tajna

večera“ za kvintet (dvije violine, violu, violončelo i klavir). Oba djela su inspirisana istoimenim slikama

Anrija Matisa i Leonarda da Vinčija. Takođe bih najavila poetsko – muzički performans: Antikabare

„Džentlmen“ čiju režiju i poeziju potpisuje Obrad Nenezić, glumu i interpretaciju Jovan Dabović, a

kompoziciju moja melnkost. Izvedba će biti u petak, 17. novembra u sali DODEST, u 20 sati. Dobrodošli!

Creative
Društvo
Kolumne
Ostalo
Posao
Uncategorized
Vijesti
Zabava

Ostavi komentar

(Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *)

Skip to content