Sara Bero je samohrana majka djevojčica sa Daunovim sindromom, koja je bila u stanju da prevrne svijet kako bi njene mezimice, ali i sva ostala djeca sa smetnjama u razvoju u Crnoj Gori, postala “vidljiva” u društvu i stekla pravo na dostojanstveno odrastanje. Sara je organizator radionica, druženja, pa čak i prve modne revizije za mališane sa posebnim potrebama, a njen profil na instagramu prati skoro 160 hiljada ljudi. Uz ogromna zalaganja, ona je danas snaga mnogim majkama, koje su se našle u sličnoj životnoj ulozi.
Sve je kako kaže počelo prije 12 godina, na njen dvadeseti rođendan, kada je dobila najljepši poklon – bliznakinje Ildu i Irmu. Iako su sve prognoze ljekara ukazivale da će roditi potpuno zdrave djevojčice, ubzo nakon porođaja, Sara saznaje da bliznakinje imaju Daunov sindrom. Njihovo odrastanje prate trenuci radosti i sreće, ali i teški momenti koje Sara zajedno sa svojim djevojčicama i njihovim zajedničkim snagama pobjeđuje.
Kao i uvijek, potrebe njenih kćerki daleko su ispred njenih. Danas, dvanaest godina nakon rođenja, Irma i Ilda, koje su od majke naslijedile hrabrost, nasmijane koračaju kroz život, a njihovom malenom klanu žena prije dvije godine pridružila se i najmlađa Ina. Sara ju je rodila u drugom braku, koji je takođe iza nje.
Za portal Preduzetnica.me, sa Sarom smo razgovarali o njenim kćerkama, poslovanju, radu udruženja, svakodnevnim izazovima sa kojima se susrijeće…
Kako biste sebe predstavili i opisali?
Sebe bih predstavila kao Irminu, Ildini i Ininu mamu, ženu koja se bori za djecu i osobe sa Daunovim Sindromom i neko ko se bori za bolju budućnost prvo svoje djece, a potom i druge djece u Udruženju.
Vlasnica ste pekare “Maxlusso bakery”. Kako poslujete za vrijeme pandemije?
Veoma je teško, jedva sastavljamo kraj sa krajem. Svi radnici su ostali na svojim radnim mjestima, nije im smanjena plata, borimo se kao jedna porodica. Nadamo se da će ovo uskoro proći.
Predsjednica ste prvog udruženja djece i omladine sa Daunovim sindromo u Crnoj Gori. Možete li nam reći nešto više o tome? Jeste li zadovoljni postignutim?
Jesam, to je prvo udruženje u Crnoj Gori. Za godinu dana bez finansija iz državnog budžeta odradila sam tri velika projekta.
Vodila sam dvije djevojke za Tursku, dječake sa Daunovim Sindromom za Novi Pazar i Banja Luku. Sada idemo sa njima za Istanbul, a imamo i izbor za Miss i Mistera, koji se održao prvi put u Evropi, gdje je učestvovalo 32 djece sa Down sindromom iz cijelog regiona. Djeca sa smetnjama u razvoju treba da imaju ista prava kao i svako drugo dijete na planeti.
Smatrate li da je za ženu još uvijek teško da uspije u društvu punom predrasuda kakvo je naše? Kakvo je Vaše iskustvo?
Naravno da je izuzetno teško. Ako ste lijepi i sređeni, tada govore ružno o vama, a ako uzmete kredite i borite se kao lav, onda kažu da vas neko finansira. Kada ste sređeni i vodite računa o sebi onda ste loši, a ako ste nuredni i zapušteni, onda ste jadni i sve tako.
Kod nas je generano najveći problem što je žena- ženi najveći neprijatelj. Činjenica je da ima žena koje postavljaju nogu drugoj ženi I tako otežavaju borbu sa okolinom. Ja sam neko ko se bori i pomaže samohranim majkama, i smatram da treba da nas bude više. Zajedno možemo postići više.
Kada se sada osvrnete na put koji ste prešli, šta biste izdvojili kao ono čime se najviše ponosite?
Najviše se ponosim Ininim rođenjem, to je za mene najveći uspjeh u životu. Moja djeca Irma i Ilda i naravno čarobnica Ina koja je došla da upotpuni moj život su moj najveći ponos. Mi smo jedan mali tim koji puno obećava. Od nas se i očekuje da budemo još uspješnije, aktivnije i da mijenjamo sliku o osobama sa smetnjama u razvoju.
Vjerujemo da je veliki izazov biti superheroj i supermajka, posebno na ovom podneblju. Koliko Vas je majčinstvo promijenilo?
Ja sam postala majka veoma rano, i u toj ulozi sam već 12 godina. Nijesam imala život između, jer sam se udala sa 17 godina. Tako da se bukvalno i samo sjećam tog dijela.
Život mi je dodijelio dvije velike borbe – dva djeteta. Moj život se mijenja tako što radim na sebi, svakodnevno sam u društvu uspješnih žena, poslovnih partnera koje mi pomažu da sebe uvijek obogatim nekim novim znanjem ili lekcijom.
Postoji li nešto što još uvijek nijeste ostvarili, a želite?
Naravno da ima, puno toga još nijesam ostvarila, jer sebi postavljam velike i teške ciljeve.
Koji trenutak Vam je bio najteži od rođenja vaših bliznakinja do sada?
Kada su one prohodale i kada se Ina rodila.
Vaš život i život Vaših kćerkica prati svakodnevno preko 160,000 ljudi na Instagramu. Čemu to pripisujete? Susrijećete li se sa negativnim komentarima zbog njihovog objavljivanja na društvenim mrežama?
Ja sam na Instagramu ono što jesam, bez luksuza i lažnog sjaja. Mene možete vidjeti kako pravim bureke, čupavu kada sređujem kuću, pa sve do onog izadnja kad izgledam neprpoznatljivo.
Instagram je namijenjen tome da sebe predstavimo onakvima kakvi jesmu, sa pravopisnim greškama, sa svim vrlinama i manama, a najvažnije je da dajemo ljudima ono najbolje – ljubav.
Takođe smatram da sam prva majka u našoj regiji i među prvima u svijetu koja je dijelila objave dviju djevojčica s Down sindromom na instagramu i osvojila mnoga srca.
Mnoge majki su našle snagu u meni, one koje imaju djecu sa nekom smetnjom u razvoju i sada one same imaju profile i rade na istim. Postoji negativni komentari naravno, oni nam služe kao primjer kakvi ne treba da budemo. Ljubomora i zloba su najgora bolest.
Dala sam krila mnogim mamama koje imaju sada svoje Instagram profile, a imaju dijete sa smetnjama u razvoju. Pokazala sam da se trebaju ponositi i uživati u svojoj djeci. Postigla sam uspjeh, uprkos negativnim komentarima i hejtovima.
Nikad na mene nije uticalo to što čujem, zato sam tu gdje jesam, iako me život nije mazio. Vidim i čujem samo ono što želim, i smatram to životnim uspjehom.
Za šta u svom dnevnom rasporedu uvijek imate vremena?
Poznata sam po tome da sve stižem, i to svakodnevno dijelim na društvenoj mreži Instagram. Moj životni moto je: “Spavanje je gubljenje vremena”. Ja sama sa njih tri sve organizujem. Za sve imam vremena. Bitna je dobra organizacija i volja.
U čemu pronalazite snagu?
Snagu pronalazim u svojoj djeci.
Šta biste poručili našim čitaocima/čitateljkama?
Da obavezno zaprate portal Preduzetnice.me, jer na vašem sajtu mogu naučiti dosta toga. Da budu uporni i da vjeruju u sebe, jer samo od nas samih zavisi naš uspjeh.
