Nikolina Caković, mnogima najljepša crnogorska fudbalerka za naš portal otkriva svoje fudbalske snove

Piše: Objavljeno: 22/07/2023
featured image

Crnogorska fudbalska reprezentativka Nikolina Caković, mnogima najljepša crnogorska fubalerka pored nacionalnog dresa nosila je i dresove internacionalnih klubova.Sada je bez kluba a za naš portal kaže da razmatra najbolju ponudu gdje će nastaviti karijeru.Mi smo sa Nikolinom popričali o tome kako teče njena fudbalska priča.Pročitajte.

Foto: privatna arhiva


Kako ste ušli u svijet fudbala i kakve su bile prve reakcije okoline pošto se na fudbal gleda kao muški sport?

Kao mala stalno sam bila aktivna i vrijeme sam provodila napolju igrajući se, tako sam jednog dana igrala fudbal sa bratom i njegovim drugovima i veoma mi se svidjelo, nastavila sam igrati skoro svakog dana, a onda je uslijedila šansa da se bavim i profesionalno. Bilo je svima simpatično, jer je u tom periodu bilo zanimljivo gledati djevojčicu kako igra fudbal. Tada nije bio toliko popularan sport za djevojke.

Foto: privatna arhiva


Da li ste ikada dobijali kritike zašto ste odabrali fudbal?

Dešavalo se da dobijem kritike, u smilu da je to previše grub sport, da mogu upropastiti svoje tijelo. Smatram da nijedan sport ne može biti loš po naše tijelo i zdravlje, tako da zbog toga mi to nije teško padalo.

Koja su tada bila vaša očekivanja u svijetu fudbala?

Uvijek sam bila ambiciozna i sanjala o velikim stvarima. Za početak san mi je bio obući dres reprezentacije i Budućnosti. San mi se brzo ostvario, bila sam i kapiten Budućnosti, kluba koji najviše volim i za mene je to bio poseban momenat u karijeri. Obući dres reprezentacije je bio poseban osjećaj, kako tada na debiju tako i sada. Uvijek ću imati taj divan osjecaj predstavljati svoju zemlju.

Foto: privatna arhiva


Koliko je trebalo odricanja da bi dostigli profesionalni nivo?

Mnogi misle da se sve postiže lako i preko noći. Potrebno je mnogo rada i truda da bi se postigao uspjeh. Odricanja je bilo mnogo, dok su svi moji drugovi šetali, provodili se, družili… ja sam morala da idem na treninge, naporno radim. Nekada je bilo teško propustiti rodjendane, ekskurziju, izlete, ali nikada nisam htjela da mi fudbal bude sekundaran i sada sam srećna što moj rad polako izlazi na vijdelo.

Foto: privatna arhiva


Kako teče vaš fudbalski put? Igrali ste sa muškarcima da bi prešli u ženski klub…

Počela sam u klubu malog fudbala sa dječacima. Nakon toga dobila sam priliku da igram za mladost, prvi put sam igrala na velikom terenu i bilo je neobično prvih mjeseci navići se na sve to. Nakon mladosti dobila sam poziv koji se ne odbija i prelazim u Buducnost gdje provodim jedan vrlo lijep period. Potreban mi je bio iskorak i odlučila sam potražiti prvi inostrani angažman. Otišla sam u Grcku, potpisala za Doxu i tamo provela pola godine. Stekla sam novo iskustvo, osjetila sam kako je biti van kuće i shvatila da moram još više da radim. Na kraju tu je i Politehnika, gdje sam provela poslednju godinu. Za mene jedna vrlo posebna godina, sa savršenim ljudima, prihvaćena od prvog dana na najljepši mogući nacin. Napravili smo dobre rezultate, osjetila sam kako izgleda boriti se za titulu, dozivjela energiju grada i navijača koji žive za taj grad i klub.Igrala sam i u Rumuniji.Trenutno sam bez kluba, ponovo želim napraviti iskorak. Smatram da treba ići korak po korak što je do sada i bio slučaj i da treba nastaviti dalje, zato sam odlučila da probam nešto novo, imam par ponuda i razmotriću svaku i odabrati onu za koju budem smatrala da je najbolja za mene u ovom momentu.


Kakav je osjećaj igrati za reprezentaciju i šta vas u nacionalnom dresu očekuje u narednom periodu?

Osjećaj obući dres i slusati himnu dok sam na terenu je zaista neopisiv i smatram da se to rijecima ne moze opisati i da to mora da se doživi. Vremenom postaje još više posebno i svakog puta se sve vise radujem okupljanju i mečevima u nacionalnom dresu. Očekuje nas novo takmićenje što se tiče ženskog fudbala. Počinje Liga nacija i smatram da tu možemo dosta toga da pokažemo i da je to takmičenje odlična prilika da se napreduje i odigra što više takmičarskih mečeva.

Foto: privatna arhiva


Omiljeni fubaler i klub?

Omiljeni fudbaler mi je Zlatan ibrahimovic. Njegov katakter i razmišljanje me inspirišu, budu posebna motivacija za još više rada i strpljenje u ostvarenju nečeg većeg. Fudbal je mnogo više od igre i smatram da su fudbalu potrebni igrači kao sto je Zlatan, koji će fudbalu dati nešto mnogo više od same igre. Pored Buducnosti omiljeni strani klub mi je Milan, klub za koji su igrale mnoge legende i želja mi je jednog dana igrati tamo.


Koji upsjeh bi bio kruna vaše karijere?

Kruna moje karijere bi bio nastup na nekom velikom takmičenju sa reprezentacijom, igrati za Milan i osvojiti Ligu šampiona. Kao što na početku rekoh ambiciozna i sanjam velike stvari 😁

Foto: privatna arhiva

Za kraj mi smo poželjeli Nikolini da joj se sve želje ispune.

Creative
Društvo
Kolumne
Ostalo
Posao
Uncategorized
Vijesti
Zabava

Ostavi komentar

(Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *)

Skip to content