Knjiga i ja… Moja pjesnička priča…
Kineska poslovica kaže: “Tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu”. Bogatstvo lijepe riječi leži u stalnom traganju i inspiraciji. Ljubav prema poeziji kod mene počela je vrlo rano. Prvo što sam napisala bila je pjesma „Plavi čuperak“ dječaku kojem sam bila simpatija u školi prirode. Tada, kao i sada, moje pjesme su se zasnivale na istinitim pričama i događajima, kako mojim tako i mojih prijatelja. Što znači pjesništvom se bavim od djetinjstva, a prvu zbirku poezije “Čula”, sam objavila 2002.godine. Zatim je uslijedila zbirka pjesama “Ofelijine suze” i treća “Saga o Pavi i Ahmetu”.
Nikada mi nije bilo dosta dobrih knjiga i čitanja. Kao mala, znala sam sate provodim ispod kuhinjskog stola i čitam razne žanrove knjiga… Sve što mi je dolazilo do ruku. Čitala sam literaturu koja je bila daleko ispred moje generacije, rezonovala sam događaje, pojave i razumjela ih bolje od mnogih odraslih. Knjige me stalno prate tokom cijelog života.
Put do izlaska prve zbirke, nije bio lak, ali želja je pobijedila, a rad se isplatio. Plodove svog poetskog stvaralaštva i zanosa se isplatio mnogo godina kasnije. Tokom fakultetskih dana, drug je uspio da me ubijedi da dam rukopis na provjeru i da razmislim dobro, da red bi bio da objavim prvijenac..Poslušala sam njegov savjet, i ubrzo nakon toga izašla je moja prva zbirka poezije. Oduvijek sam znala da ću pisati. Jedna sam od onih stvarateljki koja svake decenije objave po jednu knjigu… Do sad je tako bilo, ako se nešto ne promijeni.
Moji najveći uspjesi…
Toliko se toga dešavalo u mom životu i sve je nekako bitno i prebitno za mene. Uspjeh je relativna stvar u životu. Ali na prvom mjestu najbitnija mi je moja porodica. Zatim veliki uspjesi su moje tri zbirke poezije. Moji mnogobrojni projekti, biznis. Iznad svega, posebno bih istakla moj humanitarni rad i osmijehe koje izmamim kod djece, mladih i starijih osoba. Smatram da je ključ uspjeha da naučimo da kažemo NE. Takođe svakome preporučujem da odvoji najmanje deset minuta dnevno za razgovor sa sobom. Uspjeh je u shvatanju značaja stvaralačke snage znanja, vještina i procesa stvaranja.
Pisana riječ i trendovi…
Književnost je umjetnost riječi, koju prate emocija, ljubav i naporan rad i trud. Pišem pjesme i kratke priče. Mislim da je iskrenost najvažnija, jer ona svakog pravog čitaoca dotakne na momenat i to oni znaju da cijene.
Tri osnovna pravila koja svako ko se bavi pisanom riječju mora da ispoštuje su…
Orginalnost poezije koju stvarate, stil pisanja po čemu vas publika prepoznaje, kao i to da ste u korak s vremenom. Problem pravog pjesnika skoro je uvijek isti: ako je dugo srećan i piše pjesme na tu temu postane patetičan, ako je previše nesrećan i piše na tim varijacijama postaje dosadan, u svemu treba imati mjeru.
Izgled savremene poslovne žena – spisateljice bi trebalo da bude…
Spoj biznisa i umjetnosti, poslovi kojima se bavim zahtijevaju stalno učenje i usavršavanje, jer za obje branše bitno je napredovanje, kako bi postigla što bolje rezultate. Oba posla zahtijevaju kulturu govora, pisane riječi, dostojanstvo, moć rasuđivanja, stav, rad, odlučivanje. A razlike postoje kada je u pitanju stil oblačenja. Strogi poslovni kodeks oblačenja, koristim kao poslovna žena, direktorice i zaista se u toj kombinaciji osjećam sjajno. Haljine, duge ešarpe, šeširi, stilizovane kape, kao i široke odjevne kombinacije džempera, ponča, mantila su moja omiljena varijanta za svijet umjetnosti.
Moje neostvarene ambicije…
Svaki dan donosi nove snove, ideje, projekte, ambicije… Voljela bih da se oprobam u pisanju kratkih romana i imam razna interesovanja kad je u pitanju knjiga.
Izdavačka industrija i tržište, književnu ambijent i podrška..
Izuzetno cijenim svačiji trud i rad, ako je on kvalitetan i šalje dobru i zdravu poruku. Radim na tome da pisana riječ dobije malo više značaja i vrijednosti, i podstičem neafirmisane stvaraoce da budu prepoznatljivi i dopru do publike. Previše je raznih udruženja i aktivnosti koje nemaju neki vrijednosni sistem… Smatram da na tome treba raditi kako bi kvalitet došao do izražaja.
I sama imam dosta neobjavljenog rukopisa, jer proces objavljivanja i izlazak na tržište zahtijeva puno više rada od samog pisanja i stvaranja.
Moj savjet kao poetese bi glasio…
Treba uživati u stvaranju, i to raditi na najbolji način, kao što je R.W.Emerson rekao: “Svi su ljudi pjesnici u srcu“. Sve je kasnije u zanatu koliko strpljivo brusiš, kitiš i uljepšavaš. Citiraću svoje riječi: „Najblaže rečeno – u neznanju da li tu nestaje jedna pjesma – a druga nastaje ili je to sve jedna pjesma. Teško je ponekad i vlastiti rukopis čitati. Pisala je brzo i izuzetno nečitko, jer su joj misli munjevitom brzinom nadolazile. Nije znala kako da se ponaša u toj podijeljenosti. Vagala je – da li to da bude jedna ili dvije pjesme. Bilo je to pomalo čudno, jer njene misli su uvijek bile lagane i povezane u cjelinu, bez naglih prelaza, težeći prirodno ka skladu i harmoniji.“
Umjetnost, književnost i teško vrijeme u kojem živimo…
Ostaje u sjećanje slika… “Slika od praiskona… smještena u idiličan cvijetni prostor, u idealno proljeće uz smirujući žubor rijeke. Kao da su boginje Maja i Ištar sve upriličile okupljajući svoje baštovane. Orfejevih devet žica je zatreperilo. Koliko duševne mekote i ljepote?! Ne samo u spoljašnjosti. Tu, u dubinama ima prikrivene nježnosti, poštovanja, obzira, zarumenjenog stida i otmene skromnosti. Nepotrebni ponos je sklonjen u korist ljubavi. Često se dešava da se zavjesa spušti, predstava završi, a gledalište slavi život i ljubav.” Tako to bude uvijek na mojim promocijama… Vraćamo se postepeno u realnost.
Zadovoljstvo trojezičnom zbirkom “Pjesnička svitanja”…
Jako sam zadovoljna i ovo je jedan lijep projekat, na kojem se zahvaljujem donatoru koji je prepoznao značaj projekta. U zbirci imamo jedan umjetnički pluralizam, jednu antologiju kvaliteta i raznolikosti.
Poezija i objavljivanje na stranim jezicima…
Poezija mi je objavljivana na više jezika, ali mi je posebno zadovoljstvo što je objavljena na albanskom jeziku jer do sad nije.
Kada je u pitanju trojezična zbirka „Pjesnička svitanja“, posebno ističem…
Pisana riječ, satkana kroz stihove multikulturalnog stvaralaštva u Crnoj Gori je kvalitetno oruđe kulture svakog društva. To pokazuje i ova zbirka, u kojoj učestvuje preko 40 pjesnika i pjesnikinja iz Crne Gore. Zbirka poezije “Pjesnička svitanja” je krajnji rezultat projekta “Poezijom manjina do mutikulturalnog bogatstva”, projekta koji je finasijski podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore. Zbirka je trojezična na crnogorskom-srpskom-hrvatskom-bosanskom, albanskom i turskom jeziku. Izdavač zbirke je Spirit Art Montenegro.
Svaka pjesma predstavlja cjelinu za sebe. Čitajući ih zapažate da je poezija spoj stvarnog života i unutrašnjih impulsa autorki i autora, a možete osjetiti da ne postoji ništa što je nerealno. Skoro sve pjesme, na neki način, predstavljaju osvjetljavanje različitih aspekata ljudskog postojanja, kroz stvaralačku misao i maštu.
Ono što Crnu Goru čini jedinstvenom jeste upravo njeno multikulturalno bogatstvo, odnosno stvaralaštvo naroda kako većinske, tako i manjinskih etničkih zajednica.
Potrudili smo se da promovisanjem poezije i pojedinaca kroz umjetnost i stvaralaštvo, oslikavamo duh i tradiciju Crne Gore.
Svaki narod i svaka država treba da njeguje i čuva svoju tradiciju i vrijednosti, posebno u kontekstu doprinosa razumijevanju prošlosti, kao i mjesta i uloge svakog subjekta u procesu oblikovanja budućnosti.
Autori i autorke pjesama dolaze iz svijeta odraslih i kroz stihove su predstavili ljubav, tradiciju, zavičaj, porodicu, prijateljstvo… Takođe predstavili su i svoja najdublja osjećanja nostalgije, sjete, žala, tuge, sreće, kajanja…
Možda će pjesme iz zbirke „Pjesnička svitanja“ putovati daleko kroz vrijeme, a vi ih zapakujte u ljubav i poklonite ih nekome… I tako neka osvane nova pjesma, neka se sa njom rode novi pjesnici, vjesnici još jednog pjesničkog svitanja.
