Cijene hrane u Crnoj Gori od jula 2019. godine, prema podacima Monstata, veće su za 44 odsto i nastavljaju da rastu. Trgovci za to krive uvoznike i rast troškova, iako prema poreskim prijavama njima značajno raste i prihod i profit.
Vlada je u martu ove godine, u saradnji s trgovačkim lancima, pokrenula kampanju “Stop inflaciji” tokom koje su snižene cijene za neke robne marke, ali je ona kratko trajala i već u aprilu su cijene nastavile da rastu.
Iz Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma, unutar kojeg se nalazi i podresor trgovina, nisu odgovorili na pitanje “Vijesti” da li prate rast cijena u maloprodajama, da li su zabrinuti zbog nastavka inflacije, i da li planiraju nastavak akcije “stop inflaciji” ili donošenje nekih drugih mjera kojima bi se zaustavio ili ograničio rast cijena. Nisu odgovorili ni na pitanje da li do rasta cijena dolazi zbog takozvane “uvozne inflacije” ili su visoke marže uvoznika, veletrgovaca i prodavaca u maloprodaji.
U Crnoj Gori niko se ozbiljno nije bavio istraživanjem uzroka inflacije, za razliku od Hrvatske čija je Narodna banka u naučnom istraživanju utvrdila da je glavni razlog inflacije povećavanje marži uvoznika i trgovaca u želji da povećaju profit. Centralna banka Crne Gore uradila je “Dijagnostičku analizu inflacije”, u kojoj su naveli da je inflacija u Crnoj Gori pod dominantnim uticajem globalnih faktora, u prvom redu rasta cijena hrane i nafte na međunarodnom tržištu, ali bez jasnog matematičkog dokazivanja takve tvrdnje.
Da ova tvrdnja CBCG nije tačna pokazuju i podaci Monstata, da je u svakom mjesecu postojao rast mjesečne inflacije, osim nakratko u martu, iako su tokom protekle dvije godine cijene goriva, kao i berzanske cijene žitarica, uljarica i drugih roba, značajno i padale, a da to nije uticalo na cijene u crnogorskim marketima.
Takođe, cijene nisu bile u padu ni kada je Vlada prepolovila iznose akciza na gorivo, i ukinula ili smanjila PDV na osnovne životne namirnice.
Tržište je u Crnoj Gori slobodno i Vlada nema zakonske mogućnosti da ograničava cijene, iako je konkurencija vrlo ograničena da se naruči kod uvoznika hrane, gdje jedna firma može da zastupa skoro sve brendove jedne vrste proizvoda.
Prije dvije godine tadašnja Vlada donijela je odluku o zamrzavanju cijene osnovnog bijelog hljeba na 50 centi i ona je trajala pet mjeseci. Međutim, ta odluka je bila nezakonita i Vlada se ove godine morala “poravnati” s pekarima tako što im je uplatila obeštećenje od 300 hiljada eura.
Prema finansijskim izvještajima, neto profit velikih uvoznika i trgovačkih lanaca u 2022. godini bio je za dva do tri puta veći nego pretkrizne 2019. godine. Vlada je zbog toga predložila takozvani solidarni porez na dobit, prema kojem bi kompanije koje su imale značajan rast profita porez platile po značajno većim stopama. Međutim, zbog blokade rada skupštine i javne kampanje dijela poslodavaca taj zakon nije prošao.
Ministar finansija Aleksandar Damjanović juče je u “Bojama jutra” TV Vijesti kazao da cijena goriva utiče na cijenu maloprodajnih robnih usluga, ali da to “ne može biti nikome, pa ni crnogorskim oligarsima, vlasnicima maloprodajnih lanaca alibi da imaju najveće marže u Evropi što je notorna činjenica”.
Kaže da i kada smo imali smanjenje akciza na gorivo, nismo imali adekvatan odgovor privrede i maloprodajnih lanaca, nisu smanjili cijene svojih proizvoda.
“Enormne marže i profiti koji se vide u bilansima pokazuju da nikad veći nisu bili prihodi maloprodajnih lanaca koji drže 85 odsto tržišta u Crnoj Gori. Lidl svi očekujemo, jer tamo gdje Lidl dođe cijene budu manje 15-30 odsto u startu”, rekao je Damjanović.
