Adisa TUFO: Važno je da ne izgubimo pravac i entuzijazam

Piše: Objavljeno: 15/01/2021
featured image

Adisa Tufo je uspješna žena iz Sarajeva. Ona je ekonomistkinja, preduzetnica, menadžerka, liderka, mentorka, blogerka, kolumnistkinja, umjetnica, filantropkinja i prirodnjakinja. Iza nje je bogato iskustvo u realnom sektoru na rukovodećim pozicijama, kao i značajno iskustvo u nevladinom sektoru. Diplomirala je na Fakultetu za menadžment i poslovnu ekonomiju, a završila je i Cambridge business academy.

Pored toga stekla je i zvanja: certifikovana menadžerka, certifikovana NLP masterka i certifikovana Life & business coach, a od zvanja magistrice iz oblasti poslovne psihologije, dijeli je samo odbrana završnog rada.

Za svoj rad i društveni aktivizam dobila je mnoga veoma značajna priznanja, u BiH i regionu. Pored toga, autorka je vrlo tražene knjige iz oblasti ličnog razvoja “Vruć krompir”, te je autorka i koautorka više objavljenih stručnih radova. Posjeduje izražene komunikacijske vještine, izuzetne govorničke sposobnosti. Za sebe kaže da je snalažljiva, kreativna i inovativna, sa istaknutim sklonostima ka vođstvu i motivaciji. Iza nje je bogato iskustvo u upravljanju projektima, kriznom menadžmentu i odnosima s javnošću, kao i projektima koje implementira kroz učešće u radu NVO “PoduzetniceIN”.

Kako biste sebe predstavili i opisali?

Rođena sam u Sarajevu 1966.godine. Pomalo buntovna, prilično svoja i previše radoznala. Život me nije mazio. Servirao mi je mnoge lekcije, ali u konačnici mislim da je sve ispalo dobro i da sam “izvukla ono najbolje”. Volim da čitam, da pišem, da slikam, … Volim prirodu i ljude. Volim da maštam, kreiram nove projekte i da ih realizujem.

Kako bi nam predstavili vaše početke i današnji razvojni put preduzetnice, ako biste napravili neku paralelu?

Preduzetnički način razmišljanja postoji ili ne postoji negdje u nama. Kod mene je postojao oduvijek. Vjerovatno ste kao sasvim malo dijete, negdje u ulici, prodavali voće ili limunadu i pokušavali “da zaradite” koji dinar, i bili ste srećni kad prodate nešto. E to je prvi korak ka preduzetništvu. Nekome je to prirodno, a nekome blam. Kad je prirodno onda traje. Kod mene je trajalo. Jako sam rano naučila da šijem i još u srednjoj školi počela tako zarađivati. Godinama je trajao taj “moj biznis”. Devedesetih sam imala  vlastitu krojačku radnju. Kasnije, sve se prirodno nastavilo. Sasvim je normalno da sam preduzetnica. Da uvijek iznova, kreiram neke projekte i da ih realizujem, da na taj način zarađujem novac. Naprosto, to ili jeste ili niste. Ja jesam. Prepoznala sam tu iskru u sebi i ne dam joj da se ugasi. Ona je uvijek tu. Neka tinja i neka se rasplamsa kad god osjetim da je pravo vrijeme za novi preduzetnički poduhvat. 

Vlasnica ste i glavna urednica portala www.poduzetnice.ba i jedna od osnivačica bosanskohercegovačkog udruženja preduzetnica “PoduzetniceIN”. Koliko je važno umrežavanje i udruživanje sa drugim uspješnim ženama regiona i da li je to moguće u ovoj situaciji?

Meni je umrežavanje sa drugim ženama veoma važno. Važno je svima, ali je činjenica da networking ne doživljavamo svi isto. U posljednjih pet ili šest godina, u Bosni i Hercegovini i svim zemljama regiona, prisustvovala sam mnogim konferencijama i kongresima, okruglim stolovima i panelima, na teme iz oblasti preduzetništva, sa akcentom na preduzetništvu žena i umrežavanju. Moram priznati da mi ti susreti i putovanja veoma nedostaju i da ih ništa ne može zamijeniti. Ne znam da li je to vrijeme putovanja zauvijek iza nas. Nadam se da nije i da će se granice uskoro otvoriti, a u međuvremenu pozdravljam svaki pokušaj regionalne komunikacije i smatram i ovaj jntervju, nastojanjem portala Preduzetnica.me da se ta komunikacija održi. U našem okruženju, poslije prvog šoka uzrokovanog pandemijom virusa covid-19, održavaju se putem Zoom-a i sličnih platformi, različite konferencije i događaji, a sve sa ciljem da plutamo na površini dok ovo ne prođe. A da li će ikad proći i da li ćemo ikada živjeti “vrijeme prije korone”? Ne mislim da hoćemo. Neće nikada više biti isto, ali prilagodićemo se. Važno je da ne izgubimo pravac i entuzijazam.

Da li je bilo teško uspjeti u društvu u kojem živite, je li bilo predrasuda i da li one i dalje postoje?

Malo je toga u životu lako. Inače nije lako, a kad ste žena i pomalo “strčite”, onda pogotovo nije lako. Neću da govorim o uspjehu, jer su mjerila i kriterijumi za uspjeh različiti. Ali živjela sam i živim svoj san. Radim ono što volim i što hoću. Radim to sa strašću i sa ljubavlju. Naprosto volim život i to pokazujem… Dovoljno je ovo što sam pomenula i činjenica da sam Balkanka, pa da znamo da nije lako i da se cijelog svog života susrijećem sa ljudima koji mi govore šta je za mene “najbolje” i “najpametnije”, a ja i dalje bivam “luda” i “svoja”. Predrasuda ima i biće ih, ali  ja i  meni slične žene ih polako rušimo. Srećna sam zbog toga što pripadam generaciji žena sa Balkana koje su se “usudile” da budu glasne, da žive promjene i da prokrče put svim onim djevojčicama koje tek treba da se rode. Dovoljno smo glasne da nas se ne može zanemariti.

Činjenica je da žene, globalno i dalje manje zarađuju od muškaraca. Šta je po Vama razlog tome?

Neće još dugo biti tako. Jednom su žene pristale, najvjerovatnije nijesu ni imale puno izbora da budu potlačene, zanemarene i diskriminisane. Ali jednom su i ustale i rekle da je dosta. Taj talas promjena se širi. Žene se obrazuju jednako kao i muškarci. Materijalno su nezavisne i ne moraju više ćutati. U mnogim zemljama sada postoji legislativa, ali je to često mrtvo slovo na papiru i ne implementira se u praksi. Žene su u mnogim zemljama Evrope tek u bliskoj prošlosti dobile pravo glasa. Procesi se dešavaju i tek će da se rađaju djevojčice koje će živjeti u svijetu u kojem će istinski postojati rodna ravnopravnost. Do tada imamo puno posla.

Čini se i da se žena danas mora mnogo toga odreći da bi uspjela. Šta je po Vašem mišljenju potrebno da žena danas uspije ?

Da je slobodna. Iznutra. Da nema u glavi okove koje je sputavaju i oko sebe ljude koji joj uporno, pokazujući na kuhinju i kuhaču (ili krevet) govore gdje joj je mjesto. Znamo da su žene danas obrazovanije od muškaraca, ali stakleni plafon je još uvijek “ženska stvarnost”. Postoje veoma vidljive i istaknute žene, uspješne i veoma uspješne žene u različitim aspektima života, ali još uvijek živimo u svijetu muškaraca u kojem žena treba da je mnogo jača i odvažnija od bilo kojeg muškarca, da bi uspjela u onome što želi postići. 

Kada se sada osvrnete na put koji ste prešli, šta biste izdvojili kao ono čime se najviše ponosite?

Uvijek se nasmijem kad mi novinari/ke postave to pitanje. Da ponosna sam na ponešto… Ponosna sam na sebe jer sam znala slušati i poslušati svoje srce, u trenutku kada je to bilo jako bitno. Imala sma petlju živjeti svoj san i nikada nisam odustajala od svojih ciljeva. Ponosna sam jer nikada nisam slušala nikoga osim sebe. Puno sam rizikovala. Ispalo je dobro, a mogla sam izgubiti sve. Ipak, vjerovala sam… Kada si iskren, kad sve daš i ne očekuješ ništa, život ti vraća mnogostruko.

Radite na osnaživanju žena i podstičete ih na preduzetništvo. Jeste li zadovoljni postignutim? Na čemu je potrebno više raditi?

U posljednjoj godini sam okupirana projektom “Preduzetnička akademija”, koji ne samo da edukuje žene i mlade iz onih oblasti koje je bitno da poznaju kao  budući preduzetnici, nego ih i inspiriše i motiviše da naprave prvi korak. Za mene je jako važno da ljudi zaista krenu i da stvaraju vlastita iskustva. Da se ne boje pogriješiti, da se ne boje neuspjeha. Svaki pokušaj je vrijedan. U narednom pokušaju smo u prednosti u odnosu na druge. Baš na tome želim još raditi. Na procesu mijenjanja svijesti. Na jačanju ličnih kompetencija budućih preduzetnika. Jak čovjek će i pad doživljavati kao odskočnu dasku, a slab padne, dotakne dno i tako ostane. 

Šta je za Vas uspjeh?

Za mene je uspjela svaka ona žena koja je ostvarena, koja živi život punim plućima i ne plače nad prosutim mlijekom. Super žene ne postoje, postoje samo srećne i nesrećne žene. Srećne su one koje su se ostvarile u onome što su željele. Ali ne samo da su postigle ono što su željele, nego postigle i vidjele da je to-to… U životu uvijek postavljamo nove ciljeve, mijenjamo pravce, pravimo greške i slavimo pobjede. Bitno je prihvatiti život takvim i u tim olujama osjećati se zaista dobro.

Na čemu trenutno radite?

Nikada ne mirujem. Pripremam neka predavanja, planiram nove aktivnosti. Planirala sam i prije pandemije, ali sad se ti planovi moraju ili prolongirati ili prilagođavati. Radim i jedno i drugo i poput svih danas, borim se da opstanem. Nadam se da će moj projekat “Preduzetnička akademija” biti realizovan i u drugim gradovima širom Bosne i Hercegovine. Imam i neke nove poslovne planove, čija će realizacija početi uskoro. Takođe namjeravam da odbranim i tezu na temu iz oblasti “ženskog liderstva” i konačno magistriram.  Dovoljno planova za početak 2021.godine…

Okušali ste se u i političkim vodama. Kakvo je to iskustvo za Vas, koliko Vam znači?

Nemam baš puno iskustva u politici, mada pratim dešavanja u svojoj zemlji, pa i u regionu. Željela sam dati svoj doprinos na političkoj sceni i mislim da imam tu prostora da nešto uradim, naravno u skladu sa svojim uvjerenjima, znanjem i mogućnostima, ali politika mene baš i neće. Ili neće onoliko koliko bih ja htjela. Do sada sam najznačajnija iskustva stekla kroz realni sektor i kroz nevladin sektor. Politiku sam tek dotakla. Ali možda se i tu nešto promijeni. Kako god bude i gdje god da budem, ja ću raditi isto. Trudiću se da dam sve od sebe da ovaj Balkan bude bolje mjesto za život, sa manje nepravde za sve one koji i dalje spadaju u najranjivije grupe našeg društva.

Šta poručujete budućim i sadašnjim ženama preduzetnicama?

Nikad nemojte dozvoliti da vam bilo šta, što se danas dešava, zamagli cilj koji imate ispred sebe. Nikad nemojte posustati, niti odustati od svog sna. Neprekidno se edukujte i usavršavajte u svojoj profesiji. Mislite na svoje zdravlje i budite uvijek dotjerane, fizički aktivne i pune samopouzdanja. Volite sebe i svoj život, jer rezervni imati nećete. Jako ste bitne sebi, ali ćete biti bitne i čovječanstvu ako razvijete sve svoje potencijale i živite svoj san. I uvijek, ali baš uvijek – podržavajte žene!

Šta biste poručili našim čitaocima/čitateljkama u ovom neizvjesnom i turbulentnom vremenu?

Nedajte da vas ovo vrijeme pandemije obeshrabri ili pokoleba. Sad je najvažnije ostati fizički i psihički zdrav. Živite život ovdje i sada, jer ove dane nam niko neće nadoknaditi. Završila bih sa citatom Žan Paula Sartra: “Možda će jednom i doći bolja vremena, ali samo ovo vrijeme je moje.”

Creative
Kolumne
Ostalo
Posao
Uncategorized
Vijesti
Skip to content