Najiba, 45 godina, majka, bivša univerzitetska predavačica i savjetnica koja pomaže ženama da se izliječe od trauma u Avganistanu. Uprkos prijetnjama i ograničenjima njene slobode kretanja, ona nastavlja da omogućava ženama da uče, napreduju i da se liječe.
Posljednjih 20 godina, pomaže ženama koje su preživjele nasilje da povrate snagu i otpornost.
,,Svaki put kada sam podržala ženu, osjećala sam se kao pobjednica. Uvijek sam željela da učinim više i pomognem što većem broju žena”, kazala je Najiba, piše unwomen.org.
Ističe kako osjeća da joj svakog dana nove barijere stoje na putu, a svaka još teža od prethodne, jer se kontinuirano povećava broj žena i mladih djevojaka kojima je potrebno savjetovanje.
Porodice se bore da iz dana u dan obezbijede hranu svojoj porodici, a posla bukvalno nema, što dovodi do porasta nasilja u kući.
,,Žene koje su jedine u porodici nešto zarađivale su izgubile posao, što dodatno utiče na njihovo mentalno zdravlje. Škole su zatvorene za djevojčice, one se osjećaju kao da su im oduzete sve nade u bolju i ljepšu budućnost. Takođe postaje sve teže uključiti muškarce u zajednicu da zaštite žene od štetnih praksi i društvenih normi”, ističe ona.
Sve ovo je navelo porodice da pribjegavaju štetnim načinima suočavanja sa svakodnevnim teškoćama. Među njima, rani i prinudni brakovi su sada česta pojava.
,,Radim više od 20 godina u ovoj oblasti. Porodice u mojoj provinciji me poznaju. Žene se osjećaju bezbjedno da podijele svoje lične situacije, nije to samo zbog potrebe za mentalnom njegom i pomoći u ovim izazovnim vremenima. Slušam ih svaki dan dok mi pričaju o snovima koje su sanjale, gdje su radile ili željele da rade, gdje su željele da idu u školu… Željne su učenja i traže više prostora gdje mogu biti slobodne, učiti i dijeliti svoja iskustva”, dodaje Najiba.
,, Ujutru kada idem na posao, uvijek kažem sebi da sam više od savjetnice. Ja sam iscjeliteljka za žene sa kojima radim, za svoju zajednicu. Pomažem ženama da prevaziđu traumu, ali što je najvažnije, pomažem im da pronađu izgubljenu nadu i naprave nove, svjetlije planove. Svakodnevno im pomažem da se upišu na časove opismenjavanja i stručnog osposobljavanja kako bi nastavile da uče.
Ono čemu me je moj posao naučio je da su ženama potrebne žene da podržavaju jedna drugu na njihovom putu isjceljenja. Moramo da nastavimo da pomažemo ženama i djevojkama oko nas da nastave da uče – to je jedini način da napreduju, da se izliječe, da budu zdrave, da imaju nadu, dok nastavljaju da koračaju ovim nimalo lakim putevima. Moć da uljepšamo naše mračne dane leži u svakom od nas.”
* Imena, lokacije i tok događaja su promijenjeni u ovom članku kako bi se osigurala bezbjednost avganistanske braniteljice ljudskih prava.
