Zablude o emancipaciji žena

Piše: Objavljeno: 16/02/2019

Emancipacija, u opštem smislu riječi, znači oslobađanje od svake vrste zavisnosti, ugnjetavanja ili potčinjavanja. Može se reći da je ženama u svakom smislu donijela napredak, kako na polju ličnog razvoja, tako i profesionalnog. Međutim, ono što se u svakodnevnim polemikama često može čuti jeste da su žene „žrtve sopstvene emancipacije“, jer su, eto, preopteretile sebe svakodnevnim obavezama, preuzele preveliku odgovornost … Ovdje se, zapravo, radi o laičkom pogledu na emancipaciju, pogotovo kada su žene u pitanju. Nekoliko je činjenica koje podležu svakodnevnim tumačenjima, a koje se odnose upravo na emancipaciju žena.

1.Pojedine žene se u današnje vrijeme odlučuju da ne rađaju djecu. Ova činjenica se može  tumačiti sa više aspekata. Pored toga što se većina, kako muške, tako i ženske populacije, zgrožava kada čuje za ovako nešto, ono što se u ovom slučaju vrlo lako zaboravlja, zapravo je pravo žene, kao ljudskog bića, na slobodan izbor. Neke od njih se, prosto, ne pronalaze u ulozi majke, neke imaju strah od samog čina porođaja, neke se ne osjećaju dovoljno sigurno da bi se brinule o djeci, uglavnom, šta god da je razlog, činjenica je da je emancipacija ovdje vrlo doprinjela da se žene oslobode zavisnosti od društvenih „pravila“ vezanih za rađanje. Ogromna je zabluda da emancipacija doprinosi padu nataliteta, jer bolje je da imamo raelativno manji broj željene djece, nego da se sirotišta, domovi i ulice pune onom koja nijesu željena.

2.Neke žene se nikada ne odluče za brak. Pojedine osobe, bilo ženskog bilo muškog pola, brak smatraju prevaziđenom institucijom. Ovo, takođe nailazi na veliko čuđenje one iste većine gore navedene, što se svakako može opet objasniti pravom na slobodan izbor, u ovom slučaju, nemanja bračnog partnera. Razlozi zbog kojih se mnoge žene odlučuju na to su mnogobrojni: od pojedinačnih razočarenja, preko toga što brak na našim prostorima u većini slučajeva podrazumijeva inferiornost žene u odnosu na muškarca, pa do, jednostavno, totalnog posvećivanja sebi bez uključivanja stalnog partnera. Emancipacija je, u ovom pogledu, zapravo lišila mnoge žene „bračnih stega“, jer one brak upravo u tom smislu i doživljavaju.

3.Žene se sve češće odlučuju na razvod. Ono što karakteriše našu prošlost, može se reći i sadašnjost, a ako nešto ne promijenimo vjerovatno i budućnost, je veliki broj bračnih femicida. Ovo se dešavalo upravo iz razloga što žene nijesu htjele, a u dosta slučajeva ni smjele, da napuste svoje muževe nasilnike. Emancipacija žena je dosta doprinijela na ovom polju: od pojave sigurnih ženskih kuća, SOS telefona, uključenosti socijalnih službi, uličnih akcija i mnogih drugih stvari. Žalosno je što je vrlo malo konkretnih stvari u ovom smislu i urađeno, pa tako imate situacije gde ćete čuti da je postalo „moderno“ razvoditi se u današnje vrijeme. Još uvijek se, nažalost, razvedena žena u nekim krugovima posmatra kao žigosana, iako je, vjerovatno, to bio jedini način da spasi svoj sopstveni život.

4.Ženama je omogućeno da napreduju u karijeri. Ovo je možda najdiskutabilniji „produkt“ emancipacije. Evidentno je da je ženama u današnje vrijeme relativno lakše da se obrazuju, usavršavaju, imaju pravo glasa u društvu i „koriste“ sve ono što je feminizam za njih izvojevao, ali isto tako je činjenica da mnoge od tih žena koje sva ta prava ostvare, u svojoj suštini, zapravo, i dalje ostanu robovi društveno određenih uloga i obrazaca koje su, zapravo, kreirali muškarci. Primjer za to je, recimo, intelektualka koja je zaposlena, dobro zarađuje, ali ima muža nasilnika i trpi ga, jer je u njenoj podsvijesti ideja o razvodu tako strašno predstavljena, da ona jednostavno ne može da se izbori s tim. Ili možda mlada žena puna energije, znanja i elana za mnoge životne poduhvate, koja odluči da se uda i u potpunosti posveti braku i djeci, jer je ono konformističko u njoj ugušilo nju samu. Jedan od dobrih primjera je i žena koja odluči da se posveti porodici i karijeri podjednako. Ovoj ženi je, u principu, najteže, jer pomoć partnera ovdje obično izostaje, pa se tako često nalazi preopterećena obavezama. Zbog svega ovoga možemo reći da je emancipacija na ovom polju još u pravcima razvoja, i biće tako sve dok žene ne nauče da prepoznaju svoje potencijale odvojeno od njihove rodne uloge.

Činjenica je da se na emancipaciji žena mora raditi još dugo i svakodnevno, i da se nikako ne smije dozvoliti, bar u svojoj okolini, da bilo koja od zabluda bude otvoreno iznešena, a da joj se argumentovano ne usprotivi.  

Creative
Kolumne
Ostalo
Posao
Vijesti
Skip to content