Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore nije zadovoljno procesom inkluzivnog obrazovanja

Piše: Objavljeno: 04/01/2023
featured image

Foto: Ilustracija, pexels

Primjena inkluzivnog obrazovanja, gdje su u vaspitno-obrazovni sistem uključene osobe sa invaliditetom, nije na zadovoljavajućem nivou. Veliki broj djece osnovnu i srednju školu završava sa manjim stepenom usvajanja elementarnog znanja i osnovne pismenosti, što, zaista, jeste problematično, rekla je Anđela Miličić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.

Diskriminatoran upis djece

Osporava način na koji se upisuju djeca sa invaliditetom u osnovnu, a zatim i u srednju školu. Kaže da je diskriminatoran, jer drugi odlučuju o tome i ne poštuju se želje djece, niti njihova volja. Objašnjava da postupak usmjeravanja djece vodi Komisija za usmjeravanje djece. Ranija je analiza UMHCG pokazala da se djeca s invaliditetom najčešće usmjeravaju u trogodišnje srednje stručne škole, da ih u gimnaziji nema što opet ,,pokazuje kakav je odnos društva prema djeci s invaliditetom i da oni „ne mogu završiti“ tu školu“.

– A trebalo bi da bude drugačije, što je konstatovao i Komitet UN o pravima osoba sa invaliditetom u svojim zaključnim razmatranjima o inicijalnim izvještaju Crne Gore, gdje izražava zabrinutost zbog ovakvog načina procjene u cilju upisa djece s invaliditetom u školu, koji nije u skladu sa modelom pristupa invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima – navela je Miličić za Pobjedu.

Dodala je da je predloženo državi da revidira sistem procjene djece s invaliditetom za upis u školu i da osigura nediskriminatorni pristup inkluzivnom obrazovanju za svu djecu s invaliditetom. Miličić podsjeća i da ovaj proces ne prolaze druga djeca, već samo ona sa invaliditetom, što je i suprotno onome što propisuje Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom.

– I crnogorski Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom propisuje grupisanje i segregaciju kao vid diskriminacije, a to se upravo dešava u oblasti obrazovanja – rekla je ona.

Nastavno osoblje nije edukovano

Navodi i da nastavno osoblje nije na pravi način edukovano u radu sa učenicima s invaliditetom, posebno na nivou osnovnog obrazovanja, kada treba od najranijeg perioda učiti djecu o prihvatanju da smo svi različiti i kao takvi jedinstveni, zatim i o primjeni modela pristupa zasnovanog na ljudskim pravima.

Smatra i da je potrebno mnogo više raditi na upotrebi pravilne terminologije i komunikacije sa djecom s invaliditetom kako bi se smanjila izopštenost i segregacija djece s invaliditetom, koja je, nažalost, prisutna u školama još uvijek i takva situacija, svakako ostavlja posljedice po dijete tokom daljeg školovanja i odrastanja.

Kaže da nedostaje adekvatan servis podrške, broj asistenata u nastavi je nezadoljavajući, i uopšteno metode rada sa učenicima nijesu adekvatne. Nedostaje individualizacija u radu s učenicima, gdje nemaju onu pravu jednakost i ravnopravnost, kako bi mogli da govorimo o primjeni inkluzije „za sve i svako dijete“.

– Uostalom, član 24 Konvencije propisuje obavezu individualizovanog pristupa prema svakom djetetu s invaliditetom, što se, takođe, ne primjenjuje u našem sistemu obrazovanja – kaže ona.

Miličić ističe da zaista veliki broj ljudi, kao jedan dobro uvezan sistem, mora sarađivati, kako ne bismo imali situaciju da nam u procesu obrazovanja veliki broj djece osnovno i srednje obrazovanje završava sa manjim stepenom usvajanja elementarnog znanja i osnovne pismenosti. Upozorava da osobe s invaliditetom, vrlo često zbog neobezbjeđivanja adekvatnih uslova za sticanje obrazovanja, u samom startu, teško mogu da nadoknade propušteno, što za posljedicu ima u budućnosti nespremnost i nekonkurentnost na tržištu rada.

Ne vjeruju da mogu doprinijeti boljem poslovanju

Miličić kaže da poslodavci i dalje imaju predrasude prema osobama s invaliditetom, smatrajući da ne mogu doprinijeti boljem poslovanju preduzeća/firme, pa u dovoljnoj mjeri ne ulažu ni u njihova znanja i ne podstiču ih da se duže vremena zadrže na nekoj poziciji, a još manje im ne pružaju mogućnost napredovanja. Većina osoba, prema njenim riječima, isključivo se zapošljava projektno po par mjeseci, što je loše.

– Kako zbog mogućnosti usvajanja daljih znanja, odnosno proširivanja postojećih, tako i zbog zbog toga što se na taj način smanjuje mogućnost da OSI budu samostalne i u manjoj mjeri zavisne od članova porodice. Tako da, kada im se ne pruža ta prilika svakako da oni nerijetko ostanu kući, zavisni od članova svoje porodice – rekla je ona.

Dodaje da poslodavci i ne koriste benefite zapošljavanja OSI, prvenstveno misli na mogućnost ostvarivanja prava na subvenicije prilikom zapošljavanja OSI i opremanje radnog mjesta, kao i angažovanja asistenata u radu, što je pokazatelj da društvo još uvijek nije spremno da doprinese većoj zapošljivosti OSI, a sami tim ni to da OSI budu na rukovodećim pozicijama donošenja odluka.

– Što nijesu rijetki primjeri u evropskim zemljama i u Americi – zaključuje Miličić.

Creative
Kolumne
Ostalo
Posao
Uncategorized
Vijesti
Skip to content