U Crnoj Gori pristup pravdi nije omogućen za osobe s invaliditetom (OSI) i ne mogu se smatrati ravnopravnim strankama pred pravosudnim organima, a osim arhitektonske nepristupačnosti, informacije su dodatna prepreka, saopšteno je na jučerašnjoj pres konferenciji Saveza slijepih Crne Gore (SSCG).
Pomoćnica direktora SSCG i koordinatorka projekta Katarina Bigović Kulić kazala je da je monitoring pristupačnosti informacija, proceduralnih adaptacija i arhitektonske dostupnosti sudova i tužilaštava u Crnoj Gori sproveden u prethodna četiri mjeseca, u okviru projekta „Dostigni pravdu“ finansiranog od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, piše PR Centar.
„Monitoringom su obuhvaćene 43 institucije – 13 osnovnih državnih tužilaštava, 14 osnovnih sudova i 16 sudova za prekršaje“, navela je Bigović Kulić.
Govoreći o tome da li su osnovna državna tužilaštva imala i obezbijedila proceduralne adaptacije u prethodnih pet godina, Bigović Kulić je kazala da njih 11 nisu imali nijednu proceduralnu adaptaciju u prethodnih pet godina.
„Samo dva osnovna državna tužilaštva imaju djelimično elemente pristupačnosti od kojih su najčešće prisutni rampa i oznake i naljepnice na Brajevom pismu, dok nijedno osnovno državno tužilaštvo nema elemente pristupačnosti koji su obezbijeđeni kroz proceduralne edukacije i koji bi omogućili da OSI budu ravnopravni i jednaki građani, odnosno da imaju ravnopravan pristup ovim institucijama“, navela je Bigović Kulić.
Prema njenim riječima, kada su u pitanju osnovni sudovi, situacija je ista, navodeći da nemamo osnovni sud koji ima sve elemente pristupačnosti.
„Svega četiri osnovna suda to imaju djelimično, dok deset osnovnih sudova nema elemente pristupačnosti za OSI. Moramo izdvojiti Osnovni sud u Podgorici koji posjeduje taktilne staze, Brajeve naljepnice na vratima, orjentacionu tablu kako bi se osobe s oštećenim vidom mogle kretati unutar suda“, rekla je Bigović Kulić.
Govoreći o sudovima za prekršaje, Bigović Kulić navodi da njih pet nije dostavilo informacije u roku, sedam sudova nema proceduralne adaptacije u poslednjih pet godina, a samo četiri suda imaju djelimično prisutne elemente pristupačnosti.
„Sud za prekrišaje u Podgorici ima platformu na ulazu, orjentacionu tablu na Brajevom pismu, naljepnice na pojedinim vratima i taktilne staze koje omogućavaju samostalno kretanje osoba oštećenog vida, te izdvajamo kao dobar primjer“, navela je Bigović Kulić.
Kad su u pitanju informacije, Bigović Kulić je kazala da je situacija još gora.
„Na pitanje da li su i u kojoj mjeri pristupačne informacije i procedure za osobe koje su oštećenog vida, imamo samo dva osnovna državna tužilaštva koja mogu pripremiti informacije u audio formatu i to tužilaštva u Baru i Ulcinju, dok nemamo pristupačne informacije u 85 odsto slučajeva“, rekla je Bigović Kulić.
Istakla je da u sto odsto osnovnih sudova nema pristupačnih informacija.
„Kad su u pitanju sudovi za prekršaje situacija je identična kao sa osnovnim državnim tužilaštvima. Svijetla tačka je Sud za prekršaje iz Podgorice koji nastoji da obezbijedi informacije u pristupačnim formatima i u Bijelom Polju, koji ima pristupačan elektronski format“, navela je Bigović Kulić.
Kazala je da većina osnovnih državnih tužilaštava, osnovnih sudova i sudova za prekšaje nemaju pristupačne informacije, te je stoga sam postupak OSI i njih kao stranki ne dozvoljava njihovo ravnopravno učešće niti informisanje o toku postupka.
„Sve ovo govori da su postupci pred organima nepristupačni za osobe s invaliditetom. Ako je i obezbijeđen pristup, nije kretanje, boravak i rad OSI. Osim arhitektonske nepristupačnosti, informacije su dodatni problem, odnosno prepreka. OSI nije ravnopravna stranka pred ovim institucijama. Sve sudske procedure, bilo da se odnose na osnovne sudove, sudove za prekršaje, osnovna državna tužilaštva, nijesu u pristupačnim formatima za osobe s invaliditetom“, rekla je Bigović Kulić.
Predstavljajući analizu presuda u odnosu na diskriminaciju osoba s invaliditetom sa preporukama, Bigović Kulić je kazala da je njome obuhvaćeno 11 rješenja vanparničnog postupka i 33 presude parničnog postupka.
„Analiza je pokazala da UN Konvencija o pravima OSI nije citirana nijednom u okviru vanparničnih postupaka, a svega pet puta u okviru sudskih presuda. U analiziranim postupcima i presudama se ne primjenjuju principi i odredbe iz UN Konvencije. Poražavajuća je prisutnost neadekvatnog pristupa prema OSI i neadekvatne terminologije, i dalje se koristi medicinski pristup prema OSI i izrazi koji omalovažavaju OSI“, kazala je Bigović Kulić.
Predstavnica SSCG Anđela Dragović kazala je da je opšti cilj projekta „Dostigni pravdu“, koji će se realizovati do kraja godine, unapređenje položaja osoba oštećenog vida u pristupu pravdi.
„Projekat planiramo da ostvarimo kroz tri specifična cilja – obezbjeđivanje jednakog pristupa pravdi za OSI, unapređenje pristupa pravdi zasnovanog na principima ljudskih prava i podizanje svijesti društvene zajednice o značaju ravnopravnog pristupa pravdi“, navela je Dragović.
Najavila je da će SSCG, u cilju unapređenja nivoa znanja sudija i tužilaca o ljudskim pravima OSI, organizovati tri treninga za zaposlene u sudstvu i tužilaštvu, čije institucije su bile predmet monitoringa.
