Stanojka Cana Joksimović jedna je od rijetkih žena sa područja Bijelog Polja koja decenijama ne odustaje od sakupljanja bilja. Poznaje preko 200 raznovrsnih ljekovitih cvjetova. Berba ljekovitog bilja je njen hobi već 20 godina. Umjesto kancelarije odabrala je zelenu apoteku i prirodno bogatstvo livadskih i planinskih trava kojim se Crna Gora zasigurno može ponositi.
Umjesto mašina, samo njene vješte ruke, pa Cani Joksimović više i ne treba za berbu ljekovitog bilja. Priroda je, kako kaže, podigla najbogatije ljekovite zasade i sama ih uzgaja, a čovjek treba samo da upozna svoju okolinu.
Stanojka Cana Joksimović je na daleko poznata bjelopoljska sakupljačica bilja, kao i preduzetnica. Svoju ljubav prema ljekovitom bilju pretočila je u biznis. Ističe da tokom svih ovih godina nije bilo lako opstati, sa ovim ne tako “primamljivim” zanimanjem, zagovarajući tezu da rad iz ljubavi i vjera u sebe moraju dati rezultat.
Smatra da su vidni pomaci u ženskom preduzetništvu. Stoga je sa oduševljenjem prihvatila poziv da kao gost u Srednjoj stručnoj školi, u okviru predmeta Predzetništvo održi predavanje, tokom kojeg je učenike savjetovala da ne odustaju, uprkos raznim izazovima, da se bore kako bi došli do svog cilja. Posebnu pažnju posvetila je mladim djevojkama, kojima je poručila da se potpuna rodna ravnopravnost postiže kroz ekonomski razvoj i samostalnost.
Za portal Preduzetnica.me sa Stanojkom smo razgovarali o ljekovitom bilju, njenim počecima, izazovima i konkurenciji, daljim planovima…
Koliko ste godina u ovom poslu, kada se javilo interesovanje za ljekovitim biljem uopšte?
Već 20 godina sam u ovom poslu. Kao malu, baka me je često vodila sa sobom, pokazivala mi čajeve. Kasnije sam se edukovala uz muža, pošto je on bio nutricionista, dosta sam uz njega naučila. Muž i ja smo bili u prilici da zajedno posjetimo Afriku, preko Zavoda za međunarodnu saradnju. On je bio nutricionista i kada smo otišli, vidjela sam da je sve pustinja, pijesak, nigdje zelenila, a mi u Crnoj Gori u stvari živimo u jednoj divnoj zelenoj apoteci. Zbog zdravstvenog stanja morali smo da se vratimo u Crnu Goru i počeli smo sakupljati ljekovito bilje, koje smo pretočili u čajeve i od tad nam se pojavila velika ljubav za tim poslom, koji i danas nastavljam da radim sa velikim zadovoljstvom.
Smatrate li da se ljudi sada ipak više vraćaju prirodi ?
Mi zaista živimo u jednoj velikoj zelenoj apoteci koja uopšte nije iskorišćena. Svi mi koji smo u mogućnosti sebi da naberemo čajeva, zašto da ih kupujemo? Jednostavno izađeš na planinu, odmoriš se, opustiš se, i ubereš ono što ti treba.
Možete li pojasniti neka glavna pravila kada je riječ o samom branju?
Svaka biljka ima svoje vrijeme branja. Tako ivanjsko cvijeće bere se na Ivanjdan, čajevi koji su u cvijetu su puni smole, tada kad su na pola cvjetanja, tada ga treba brati. Biljke nikad ne treba brati tako da se izvadi sve. Uvijek treba ostaviti 30 posto kako bi se naredne godine moglo obnoviti.
Biljke koje su u korijenu, one se beru izjutra dok je rosa, može i po kiši, dok biljke koje su iznad zemlje one se beru kad je sunce, tada su najljekovitije. Što se tiče sušenja tu mnogo treba da se posveti pažnje, ne smije da bude vlažno, mora dobro da se rastanji bilje i koliko je to moguće potrebno ga je sušiti na promaji, u hladu, kako bi se sačuvala sva ljekovitost biljke.
Koliko možete ubrati bilja u vrijeme sezone?
Uberem dnevno između 4 i 5 kg raznovrsnih trava. Pošto radim to iz ljubavi, sve to volim; branje, sušenje, sjeckanje – sve mi je zadovoljstvo. Kada odem na livadu, nađem majčinu dušicu, sjednem, raširim čaj, namirišem dobro i sa puno ljubavi opustim se i počnem da berem. Toliko ljubavi imam prema bilju da ne mogu to riječima opisati.
Koji su Vaši načini promocije?
Pratim sajmove i festivale zdravlja i dobijam nagrade. Nije to moja promocija, već promocija crnogorskog bogatstva od kojeg uzimam samo najbojlje. Izlažem samo da bi pokazala bogatstvo koje imamo, da se ljudi malo okrenu ovome. Izlazim na sajmove samo da bih pokazala šta sve posjeduje naša Crna Gora. Dosta smo dobili nagrada, jedna od mojih najdražih nagrada mi je iz Beograda, specijalno priznanje za čajeve 2017. godine na međunarodnom sajmu. To je velika zlatna medalja i ta mi je jako draga.
Da li ste koristili podsticajne mjere od države ili kroz neke projekte?
Nisam imala nikakvu pomoć, samu sebe sam gurala naprijed… Jedino od slow food-a sam imala nekoliko gratis izlaganja u Delti, takođe sam od toga dobijala gratis putovanja i učešća na raznim manifestacijama i sajmovima.
Da li Vam ovo zanimanje donosi satisfakciju u emotivnom i u materijalnom smislu?
Donosi mi ogromno zadovoljstvo, u potpunosti sam u balansu sa prirodom, prijatno se osjećam. Odlazak na planinu i samo branje bilja pričinjavaju mi posebno zadovoljstvo, jer planinski vazduh pozitivno utiče na moje zdravlje. Uvijek budem srećna kada pronađem rijetke biljke, i kada ih uberem osjećam se ispunjeno, dok opet u materijalnom smislu koliko uložiš – toliko i dobiješ. Ja tako to radim ciljano, u različitim godišnjim dobima berem ljekovito bilje.
Iza Vas su godine napornog rada. Početak je bio težak. Kada se sada osvrnete na put koji ste prešli, šta biste izdvojili kao ono čime se najviše ponosite?
Ostvarila sam veliko povjerenje kod ljudi koji su koristili moje preparate. I na to sam ponosna.
Učestvovali ste na školskom času „Žene sa ruralnog područja u preduzetništvu“ kako bi učenicima približili preduzetništvo i ideju o samozapošljavanju po završetku školovanja. Kakvi su Vaši utisci?
Jesam, na poziv direktora škole, predstavila sam svoj biznis učenicima i savjetovala im da škola jeste bitna, fakultet takođe, ali i da odnos sa prirodom i rad u polju pričinjava veliko zadovoljstvo. Smatram da je mladima bitno da prihvate preduzetništvo kao model samozapošljavanja i da grade svoj budući biznis korak po korak i da ne smiju odustati uprkos brojnim izazovima. Dobar posao uvijek se izdvaja i nagrađuje. Kroz pozitivne primjere nas koji dolazimo iz privatnog biznisa, učenicu su imali priliku da nauče proces, da razviju ideju, osnaže se i motivišu, kako bi u budućnosti bili spremni da preuzmu rizik i sve prepreke koje će ih zadesiti na putu ka uspjehu. Ostavila sam pozitivne utiske na učenike, što mi je veliko zadovoljstvo.
Kako gledate na konkurenciju?
Dobro je imati pozitivnu konkurenciju, jer ima posla za svakog ko dobro i kvalitetno radi. Smatram da svako treba da radi svoj posao najbolje što može i zna. Jer ovaj posao je vječita borba. Veliki uticaj imaju i vremenske prilike.
Ulaganja jesu velika, ali je i velika odgovornost. Da li se od ovog posla može solidno živjeti?
Ulaganja jesu velika, trud i rad takođe, solidno se može zaraditi. Najveća odgovornost je u raspoznavanju biljaka, jer postoje sličnosti biljaka, jedna je otrovna a druga ljekovita i tu treba obratiti posebnu pažnju i razlikovati.
Da li ima interesovanja kod Vas u porodici kako bi se nastavio posao sa ljekovitim biljem?
Kad pitam nekog da me naslijedi ili da se okrene alternativi, jer ipak je to samo dopuna medicine, vrlo je malo interesovanja. Mladi nisu zainteresovani. A svi mi možemo makar za sebe da uberemo čaj za jednu sezonu.
Kakvi su utisci kupaca Vaših čajeva?
Vidim da su zadovoljni jer mi se vraćaju ponovo.
Osim ljekovitog bilja, šta se još kod vas može pronaći?
Apiterapija, alkohol, tinkture, propolis, razni sprejevi, melemi, razne kape za srčane bolesti za spavanje… Takođe jastuci od heljdenih ljuspica sa ljekovitim biljem za spavanje…
Kakvi su Vaši dalji planovi?
Ne odustajem od ovog posla, nastaviću da se bavim ovim i ubuduće. Bilje ću brati dok god budem mogla.
Šta poručujete ženama koje se odluče da uplove u vode preduzetništva?
Veliki su izazovi ali ipak je lijepo raditi i biti žena preduzetnica.
