Rut Bejder Ginsburg: Ženi je mjesto tamo gdje se donose odluke

Piše: Objavljeno: 27/09/2022
featured image

Foto: theFIRE.org

Rut Bejder Ginsburg, bila je sutkinja američkog Vrhovnog suda i velika borkinja za prava žena. Bila je druga žena u istoriji američkog pravosuđa koja se našla na poziciji pridruženog sudije Vrhovnog suda, gdje je radila 27 godina.

Borila se i zalagala za ženska prava i polnu jednakost. Ova američka heroina je ostavila neizbrisiv trag u istoriji ove zemlje. Cijeli svoj život posvetila je borbi za pravdu, a posebno za prava žena i rodnu ravnopravnost, LGBT osoba i manjina i socijalnu pravdu. Njen predani rad i nastojanje da promijeni društvo nabolje zauvijek su uticali na oblikovanje SAD-a, te ostaju utkani u tkivo američkog društva. Svojim presudama je unaprijedila prava žena, pravo na abortus, prava LGBTIQ osoba i prava manjina.

Za nju se govorilo da je “veća od života” i u sudnici i izvan nje. Ikona za feministički pokret koja je mnogo puta probijala barijere američkog društvenog života. O njoj su se pisale knjige, a o njenom su se životu snimali filmovi.

Foto: theFIRE.org

Biografija

Rut Bejder Ginsburg ( 15. marta 1933.- 18.09.2020. ) je bila pridruženi sudija Vrhovnog suda SAD-a. Ginsburg je na to mjesto imenovana od strane predsjednika Billa Klintona, pa je tu dužnost preuzela 10. avgusta 1993. godine.

Rođena je u jevrejskoj porodici u Bruklinu, a nakon diplome na Cornell Univerzitetu se upisala na Pravni fakultet u Harvardu.

Od malih nogu se suočavala sa izazovima. Najveću podršku dobijala je od svoje majke, koja je preminula malo prije nego što će Rut završiti srednju školu. Ipak, ona je nastavila uporno na svom putu i diplomirala na univerzitetu Kornel 1954. godine. Na Kornelu je i upoznala svog budućeg supruga Martina Ginzburga.

Diskiriminacija

Na svom prvom poslu, u vladinoj kancelariji socijalnog osiguranja, ona je degradirana na nižu poziciju, samo zato što je bila u drugom stanju. Rekavši svom poslodavcu da je trudna, umanjena joj je plata i pozicija. Sama je rekla da je drugu trudnoću krila od poslodavca koliko god je dugo mogla kako se ne bi ponovio isti scenario.

Uprkos obavezama i novom članu porodice, upisala je pravo na Harvardu 1956. godine u doba kada su tek počeli primati ženske studente. U Rutinoj generaciji bilo je devet žena i oko 500 muškaraca. Dekan pravne škole Harvarda je tom prilikom pozvao sve studentkinje te generacije na svečanu večeru na početku školovanja i zamolio ih da podijele sa svima razlog zbog kog su uopšte tu, na mjestu koji je mogao zauzeti neki muškarac.

Iako primljena na studije, nije još uvijek bilo prikladno za ženu da pokaže svoje ambicije, pa je, možda i pomalo sarkastično, odgovorila da, pošto je njen muž na drugoj godini studija prava, želi da što više zna o oblasti kojom se bavi, kao i da bi joj studije obezbijedile mogućnost za sticanje posla sa skraćenim radnim vremenom.

Studije je završila na Pravnom fakultetu Columbia, na koji se prebacila na zadnjoj godini studija, a njeni radovi su objavljivani u prestižnim stručnim časopisima, poput Harvard Law Review i Columbia Law Review.  Studije je završila kao jedna od najboljih studentkinja u generaciji.

Nakon završetka studija je stekla reputaciju kao jedna od vodećih aktivistkinja u borbi za izjednačenje prava žena sa muškarcima, nastojeći da ga učini dijelom američkog ustavnog prava. Kao volonter je vodila sudske sporove za Američku uniju građanskih sloboda (ACLU) a 1970-ih bila u upravnom odboru te organizacije. Takođe je bila profesorica na Pravnom fakultetu Rutgers u Kolumbiji.

Svojevremeno je govorila da je pokretanje sporova u ime ženskog pokreta i unapređenje ženskih prava njen najvažniji profesionalni rad. Često je govorila kako su joj te godine, od kako je ostala jedina žena u Vrhovnom sudu, bile najteže u životu.

Časopis Forbs ju je uvrstio 2009. godine na listi 100 najmoćnijih žena na svijetu.

Okretanje ka feminizmu

Od 1961. do 1963. godine bila je na poziciji istraživača saradnika, a zatim saradnika direktora ,,Projekta o internacionalnim procedurama“ Univerziteta Kolumbija. Za potrebe projekta je provela mnogo vremena u Švedskoj, pa čak i naučila švedski jezik. Upravo je vrijeme provedeno u ovoj zemlji uticalo na njeno okretanje ka feminizmu.

Rut je bila inspirisana stanjem u Švedskoj, u kojoj su 20 do 25 posto studenata prava činile zene, a takođe su sačinjavale i veći dio radne snage nego u Americi.
Rut je takoreći postala feministkinja tek kasnije u životu. Govorila je: ,,Nisam mislila o sebi kao feministkinji 50-ih godina. Ta tema nikad nije pominjana u mojim razgovorima sa kolegama ili profesorima.“ Kako je govorila tada, i pravo je upisala iz ličnih i sebičnih razloga. Dodatno je na nju uticala knjiga ,,Drugi pol“ Simon de Bovoar, izdata 1949. godine, koju je ona pročitala 20 godina kasnije.

Nakon rada na ovom projektu, pošto je odbijena na više univerziteta, postala je profesor na univerzitetu Radgers 1963. godine, na kom je ostala do 1972. godine. U to vrijeme bilo je manje od 20 žena profesora u oblasti prava u SAD.

Osnovala je prvi pravni žurnal koji se bavio isključivo pravima žena, 1970. godine – Women’s Rights Law Reporter. U peridu od 1972. do 1980. godine predavala je pravo na univerzitetu Kolumbija na kom je bila prvi ženski redovni profesor i bila koautor prve knjige slučajeva pravne škole koja se bavi diskriminacijom na osnovu pola.
Rut Ginzburg je od 1973. godine direktor Projekta za prava žena, u okviru Američke unije za građanske slobode (American Civil Liberties Union), a jedan je i od pokretača tog projekta.

Od 1972. do 1974. godine u okviru ovog i drugih projekata Unije, kroz sudnice je prošlo preko 300 pojedinačnih slučajeva diskriminacije. Rut se do 1976. godine pojavljivala pred Američkim vrhovnim sudom šest puta zastupajući klijente čiji su se slučajevi zasnivali na diskriminaciji, a od toga, pet puta je izašla iz suda kao pobjednik.

Ona je pristupila borbi protiv diskriminacije (riječ ,,polna“ je kasnije preinačila u ,,rodna“) vrlo sistematično, slučaj po slučaj, uključujući slučajeve u kojima su i muškarci bili oštećena strana, želeći da pokaže kako ona utiče i na muškarce i na žene podjednako.

Preminula je u 87. godini, od raka pankreasa, 18. septembra 2021.godine, u svom domu u Vašingtonu.

Citati

 “Ženi je mjesto na svim mjestima gdje se donose odluke. Žene u tom smislu ne treba da budu izuzetak.”

,, Esencijalno je, za žensku ravnopravnost u odnosu na muškarce, da ona bude osoba koja odlučuje, da njen izbor bude kontrolišući. Ako nametnete ograničenja, vi nju stavljate u nepovoljan položaj zbog njenog pola. Kontrolisanje žena od strane države znači uskraćivanje njihove pune autonomije i pune ravnopravnosti.“

,,Žene će postići istinsku ravnopravnost onda kada muškarci podijele sa njima odgovornost podizanja sledeće generacije.“

,,…Žene su ovdje da ostanu. A kada me ponekad upitaju: kada će biti dovoljno žena u Vrhovnom sudu, a ja kažem kada ih bude devet, ljudi su šokirani. Ali bilo je devet muškaraca i niko nikad nije postavio nikakvo pitanje u vezi toga.“

Creative
Kolumne
Ostalo
Posao
Uncategorized
Vijesti
Skip to content