Radošić: Ćerke se odriču nasljeđa samo zato što su žene

Piše: Objavljeno: 11/04/2022

Ima slučajeva kada ta ,,ženskost“ nije faktor od uticaja prilikom odricanja od nasljeđa u korist brata, već volja da se bratu učini korist, jer je manje imućan od ,,dobro“ udate sestre. Ali ipak najčešći unutrašnji pokretač za pomenuti čin je izbjegavanje zamjeranja poštovanom bratu, bojazan od narušavanja sopstvenog ugleda kod porodice, rodbine i okoline.

Običaj muškog nasljeđivanja u našoj zemlji evidentno i ubrzano nestaje i to brže u urbanoj, nego u ruralnoj sredini, kazao je za Pobjedu advokat Zdravko Radošić napominjući da se žene i dalje, u znatnom broju, odriču svog zakonskog nasljeđa ili bar dijela nasljeđa, i to samo zato što su – žene.

”Predrasude povodom ove predmetne stvari, kao dio ,,paketa“ predrasuda na štetu ženske populacije, definitivno su i dalje prisutne. Iako zakonski propisi odavno podjednako važe za oba pola žene se i dalje, u znatnom broju, odriču svog zakonskog nasljeđa i to samo zato što su žene” pojašnjava advokat Radošić.

On podsjeća da su nakon migracije stanovništva sa sela u gradove ostali fragmenti nekadašnje svijesti, uslovljene načinom življenja u kojem je muško nasljeđivanje imalo praktičnu svrhu (da se ne rasparčava poljoprivredno domaćinstvo), u određenoj mjeri opstali do današnjih dana.

”Ovo ne pominjem slučajno, jer se najčešće upravo za imovinu u seoskom području – zemljište i (staru) kuću, vežu emocije koje su utkane u pojmove poput ,,očevina“, ,,đedovina“, ,,prađedovina“.Tako su još uvijek opstala i očekivanja brata da mu sestra ,,ne uzme dio“ (sa jedne strane), a kod sestre osjećaj da se to očekuje od nje (sa druge strane)” navodi Radošić.

Kada bi se ovom sociološkom fenomenu prilazilo sa čisto ekonomskog stanovišta – nasljeđivanje imovine bi bilo mnogo manje delikatno i manje sporno.

U suštini, kako pojašnjava Radošić, uključio bi se isti mehanizam koji reguliše ljudske odnose kada je materijalni ili drugi interes u pitanju, a koji se na polju sukoba tih interesa kod osoba takozvanog balkanskog mentaliteta može nazvati ,,igrom mekog i tvrdog obraza“.

”Ali kada se u ovakvu igru na delikatnom polju diobe nasljedstva uključi pomenuta ,,đedovina“ i drugi srodni argumenti, koje adute muškarac običava da vadi ,,iz rukava“, onda za ženu ta igra postaje neravnopravna” kaže advokat Radošić.

Nekad i sad

Prije šezdeset godina, ili dvije generacije unazad, u nas je bila prava rijetkost i nadaleko (ne)čuveni skandal kad bi sestra ,,uzela dio“ bratu, podsjeća advokat Radošić.

U idućoj generaciji, dakle prije tridesetak godina, koju je pratila i masovna i još aktuelna seoba selo – grad (a ovu drastično smanjenje značaja posjeda u okviru poljoprivrednog domaćinstva), nasljeđivanje imovine od strane žena postaje češće, a u isto vrijeme i manje kritikovano.

”Ima slučajeva kada ta ,,ženskost“ nije faktor od uticaja prilikom odricanja od nasljeđa u korist brata, već je motiv sasvim druge prirode, i sasvim logičan” volja da se bratu učini korist, jer je na primjer manje imućan od (,,dobro“ udate) sestre.

Ali ipak je najčešći unutrašnji pokretač za pomenuti čin nevoljan – izbjegavanje zamjeranja poštovanom bratu, odnosno bojazan od narušavanja sopstvenog ugleda kod porodice, rodbine i okoline – pojašnjava Radošić.

U trećem slučaju, on navodi motiv iz domena metafizike odnosno vjerovanje da neki postupci, iako nominalno nijesu nečasni, stvaraju opasnost od kazne koju sprovodi viša sila.

Privrženost

Ne treba zaboraviti i tradicionalnu privrženost sestre bratu kad je naš narod u pitanju.

”Sjetimo se samo koncentracionih logora u kojima je italijanski i njemački okupator prije 80 godina na neki način stavio na probu crnogorski obraz. Nijedna srodnička veza nije bila dovoljno jaka da pri dugotrajnoj torturi ne popusti, dok samo i jedino sestra nikad brata nije izdala, čak ni pri najstrašnijim mukama koje mogu snaći ljudsko biće kada ga silom prevode iz života u smrt” podsjeća Radošić.

Ipak, jasno je da će, bez obzira na lični osjećaj, pa i materijalne potrebe, ona žena koja je još kao djevojčica u svojoj najbližoj okolini slušala moralisanje kako nije časno da ženska djeca nasljeđuju roditelje, kada odraste imati problem i sa drugima i sa samom sobom (efekat superega, po Frojdu), ako dođe u situaciju da odluči hoće li da prihvati ili ne materijalnu korist koja joj po zakonu pripada, i koja joj je (možda i veoma) potrebna.

”Međutim, sa civilizovanjem društva to breme postaje unekoliko lakše, a pomenuta okolina – u našem slučaju savremeno crnogorsko društvo, makar se tako čini, sve više i češće zauzima kritički stav prema tradiciji nipodaštavanja ženskih prava, pa i prema običaju o kojem je riječ. Tako da već neko vrijeme, mada možda ne posebno glasno, osuđuje se diskriminacija žena pri nasljeđivanju, pa i same žene koje su tako postupile” navodi advokat Radošić

Reakcije

On ističe da je više puta imao priliku da bude očevidac događaja povodom odluke žene da se prihvati dijela, ravnopravno sa bratom.

”Reakcije su različite. Kulturniji ljudi uspijevaju da se suzdrže od pokazivanja negativnih emocija ali se bojim kako su rijetki slučajevi da brata (ili đevera ako nasljeđuje snaha) makar podsvjesno ne zaboli takav čin (koji bol je upravo proporcionalan veličini imovine koja je u pitanju), i da nakon toga bude u njegovim mislima i osjećajima za sestru sve isto kao što je bilo prije tog događaja” kaže advokat Radošić.

On pojašnjava da, kad su u pitanju složni srodnici, podjelu imovine riješe i dogovore mnogo prije ostavinskog ročišta tako da ni za koga nema (neprijatnih) iznenađenja u zakonskom postupku raspravljanja zaostavštine, koji se u tom slučaju svodi na formalnost – potvrdu jedinstvene volje svih nasljednika.

”Nasuprot ovome, dešava se i da povodom namjere ženske osobe da prihvati svoj nasljedni dio (iza smrti roditelja, muža, brata, sestre…), po ko zna koji put bude potvrđena definicija kojom je Ambroz Birs u svojem ,,Đavoljem rječniku“ odredio pojam suda – kao mjesta u kojem se, pored kafane, rodbina najčešće okuplja” navodi Radošić.

On ističe da ova priča ne važi za one ljude, a na koje bi svi trebali da se ugledamo, koji žive u duhu vrline i ni ne razmišljaju o tome kako polna ili bilo koja druga pripadnost jedinke predstavlja parametar koji, na bilo koji način, utiče na njen odnos prema sebi samoj ili na odnos drugih prema njoj, kada su u pitanju prava koja joj i po prirodnim i po ljudskim zakonima pripadaju.

Ipak, ni takav – idealan ambijent, kako zaključuje advokat Radošić, ne isključuje mogućnost da nasljednici jedni drugima ustupaju nasljeđe, ali podstaknuti pozitivnim motivima, koje rađa ljubav prema najbližim srodnicima, u kojem slučaju imovina, odnosno materijalna dobra, predstavljaju sredstvo a ne cilj ljudskog života.

Jasavić: Potrebne decenije za izjednačavanje žena i muškaraca u nasljednom pravu

Advokatica Azra Jasavić smatra da bez intenzivnije promocije jednakosti polova u nasljeđivanju i kampanje resornog ministarstva i nadležnih institucija, te nevladinih organizacija, iluzorno je govoriti o jednakosti žena i muškaraca u Crnoj Gori po pitanju nasleđivanja a time o jednakosti uopšte.

”Moderna Crna Gora sporo mijenja nasljedno običajno pravo, zbog čega prednost u nasljedivanju imaju muški potomci. Za faktičko izjednačavanje polova u nasljednom pravu biće potrebne decenije i to uz osmišljenu strategiju djelovanja Vladinih i nevladinih organizacija o afirmisanju ove jednakosti” tvrdi Jasavić.

Ona pojašnjava da razlog zbog kojeg se žene odriču nasljedstva u korist muških članova porodice nije nepoznavanje zakonskih prava već pritisak snažne tradicije koja traje duže od modernih zakona dvadesetog vijeka koji su izjednačili žene i muškarce u nasljeđivanju.

Kako reaguje porodica i okolina kada se žena odluči da uzme ono što joj pripada, prema riječima advokatice Jasavić, zavisi od stepena emancipacije porodice.

”Ukoliko porodica prihvati ženske nasljednice jednako kao i muške, to i široj okolini oduzima ,,argument“ na osudu žena koje koriste svoja zakonska prava i obrnuto”, pojašnjava advokatica Jasavić.

Ona ističe da poštuje tradiciju, ali ne u segmentu nasljeđivanja.

”Smatram da treba mijenjati Zakon o nasljeđivanju u pogledu nasljeđivanja poljoprivrednog zemljišta, koje se u Crnoj Gori vrlo malo obrađuje i nerijetko pretvara u građevinsko zemljište, čime se smanjuje poljoprivredni zemljišni fond. Na ovaj način smanjuje se mogućnost za ozbiljnu poljoprivrednu proizvodnju, koja će usljed izazova globalne ekonomske krize biti nužnost nacionalne ekonomije, koja se mora oslanjati na svoje resurse. Stoga smatram da poljoprivredno zemljište prioritetno treba da nasljeđuju oni nasljednici koji ga obrađuju, u skladu sa uporedno pravnom praksom, koja poznaje takve nasljedno pravne modele.

Najviše ženskih vlasnika imovine u Podgorici i Kotoru

Podgorica i Kotor su dva crnogorska grada gdje žene sve češće bivaju vlasnice imovine, ali je pitanje da li je pravni osnov nasljedstvo ili sticanje svojine kupovinom, kazala je advokatica Azra Jasavić.

Sa druge strane, u drugim crnogorskim opštinama bilježi se vrlo mali postotak žena koje su vlasnice imovine po bilo kom osnovu, a time i po nasljeđivanju.

Creative
Kolumne
Ostalo
Posao
Vijesti
Skip to content