Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama ne sprovodi se na pravi način

Piše: Objavljeno: 23/09/2022
featured image

Foto: PR Centar

Protokol o postupanju, prevenciji zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u porodici se ne sprovodi na pravi način, a veliki broj zaposlenih u institucijama zaduženih za njegovo sprovođenje, nemaju informacije da taj dokument postoji.

To je ocijenjeno na okruglom stolu na temu značaja i prakse multisektorske saradnje zasnovane na Protokolu, koji je juče organizovao SOS telefon za žrtve nasilja Podgorica.​

Direktorica te nevladine organizacije, Biljana Zeković, kazala je da su odlučili da urade istraživanje koje bi pokazalo realnu situaciju u praksi u instititucijama sistema čije postupanje pojedinačno i međusektorsko definiše navedeni Protokol. Konkretno u pitanju su institucije socijalne i zdravstvene zaštite, policijske službe, pravosudni organi, mediji i nevladine organizacije koje obezbjeđuju specijalizovane usluge podrške žrtva.

„Kada smo razmišljali na koji način da sprovedemo monitoring istraživanje odlučili smo da nam ključne ciljne grupe budu upravo predstavnici navedenih institucija, kako ne bi smo došle u situaciju da neko kaže da su dobijeni rezultati naši stavovi, naša percepcija. Konačni cilj nam je bio da zapravo dobijemo jasno prepoznate probleme u njegovom sprovođenju, kao i preporuke od predstavnika institucija na koji način i koji članovi Protokola bi trebalo da se mijenjaju, jer je praksa pokazala da imamo članove koje je teško sprovesti, neki nijesu usklađeni sa zakonodavnim okvirom…“, navela je Zeković.

Prema njenim riječima, dobili su konkretne preporuke i vrlo brzo će biti spreman novi dokument.

Zeković je napomenula da su se tokom istraživanja fokusirali i na usklađenost Protokola sa Istanbulskom konvencijom, što je bilo od posebnog značaja imajući u vidu da se poslednja izmjena Protokola radila upravo na zahtjev Grevio komiteta koji prati sprovođenje Istanbulske konvencije.

“Takođe, analiza usklađenosti Protokola sa zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i člana 220 Krivičnog zakona, je bila od značaja prije svega zato što je Protokol izrađen upravo da bi se olakšalo sprovođenje ova dva za nasilje u porodici ključna zakona,“, pojasnila je Zeković.

Kako je istakla, jedna od ključnih preporuke Grevio komiteta je bila da se Protokol prilagodi svim oblicima rodno zasnovanog nasilja definisanih Istanbulskom konvencijom, međutim, izmijenjen je samo naziv protokola u kojim je uključeno i „nasilje nad ženama“ ali sam sadržaj Protokola i dalje obuhvata isključivo porodično nasilje.

Prema njenim riječima, od ključne važnosti je što ono Protokol propisuje mehanizme multisektorske saradnje, a prije svega zahtijeva hitnost u postupanju i donošenju odluka, kao i sprovođenju istrage i tako dalje.

Opšti utisak nakon analize rezultata dobijenih istraživanjem je da Protokol iz niza razloga nije u pravoj mjeri zaživio u postupanju i radu nadležnih institucija i organa. Ključni nedostaci tiču se nejasnoće pojedinih članova Protokola, nemogućnost primjene u praksi zbog nedostatka ljudskih ali i tehničkoih/prostornih kapaciteta u policijskim i socijalnim službama i pravosudnim organima, neinformisanost prosvetnih radnika, a posebno zdravstvenih službi o sadržaju i uopšte postojanju Protokola, kao i nedostataki kvalitetne musltisektorske saradnje.

Često se ističe nedovoljan broj policijskih službenika angažovanih na problematici porodičnog nasilja, posebno na sjeveru i jugu Crne Gore, needukovanost i neinformisanost službenika policije, posebno onih koji na osnovu prijave za nasilje izlaze na teren. 

Dodatno, postupanje u centrima za socijalni rad otežava preopterećenost voditelja slučaja radnim obavezama kao i nedostatak multidisciplinarnih timova koji su u ranijem periodu davali dobre rezultate za razliku od novo uvedenih metoda multisektorskog djelovanja.

Saradnica na programima, Martina Vučelić, je govoreći o istaživanju i Protokolu u dijelu koji se odnosi na državno tužilaštvo istakla da je , za razliku od drugih institucija potpisnica, vrlo uočljivo da se svi članovi Protokola odnose isključivo na njihove obaveze propisane zakonom. Ne postoje preporuke za postupanje prema žrtvama nasilja u skladu sa principima dužne pažnje, odnos poštovanja i povjerenja, hitnost u postupanju, učešće u izradi Plana podrške ili procjeni rizika, što je osnovna svrha Protokola. Stiče se utisak da se pošlo iz pretpostavke da su svi tužioci u potpunosti senzibilisani za postupanje i rad sa žrtvama nasilja u porodici.

Protokol u čl.1 navodi da je: „Osnovno pravo i dužnost državnog tužioca je gonjenje učinilaca krivičnih ali i prekršajnih djela, potogovo u težim slučajevima i kada su žrtve djeca“. Ispitanici smatraju da je ovako postavljena odredba preširoka, da je dovoljno da stoji: „gonjenje svih krivičnih i prekršajnih djela“, te da je nepotrebno naglašavati „potogovo u težim slučajevima i kada su žrtve djeca“ jer se na ovaj način implicira da „lakša“ krivična i prekršajna djela nemaju poseban značaj.

Ona je, između ostalog, dodala da se u praksi sve više tužioca i sudija poziva na odredbe Istanbulske konvecije što je pozitivna promjena u odnosu na prethodno stanje. Načini učestvovanja i saslušanja žrtve (čl.6) se određuju u saradnji sa sudijama, stručnim službama na nivou suda i tužilaštva i službama socijalnog rada, posebno kada su u pitanju maloljetnici.

Prema riječima Vučelić, jedna od preporuka ispitanika u državnom tužilaštvu jeste da je potrebno sporovoditi kontinuirane obuke tužilaca o postupanju sa žrtvama nasilja, posebno žena i djece u skladu sa principima tužne pažnje.

„Takođe da je potrebno dopuniti protokol sa preporuka o značaju hitnosti u postupanja, upoznavanje na besplatnu pravnu pomoć, onemogućavanja kontakta žrtve nasilja sa učiniocem porodičnog nasilja…“, dodala je Vučelić.

Psihološkinja Nikolina Boljević, je govoreći o obavezama Obrazovnog sistema, navela da je u skladu sa Protokolom (čl.1) u slučaju sumnje nasilje nad djetetom i nasilje u porodici bilo kojeg člana kolektiva obrazovne institucije, direktor dužan odmah obavijestiti policiju. Interesantno je da su vaspitno obrazovne ustanove jedine potpisnice Protokola gdje je dužnost prijavljivanja propisana direktoru, što se u praksi ne pokazuje kao najbolje rješenje jer su se dešavale situacije da direktor odbije da prijavi nasilje smatrajuću da će to „porodice najbolje same da riješe“. 

Ovaj član Protokola nije usklađen sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici koji u članu 9 propisuje: „Prijavu o učinjenom nasilju dužno je da policiji podnese odgovorno lice u organu ili ustanovi iz stava 1 ovog člana, kao i zdravstveni i socijalni radnik, nastavnik, vaspitač i drugo lice koje sazna za učinjeno nasilje u vršenju svojih poslova“.

Ispitanici se slažu da ukoliko sumnju na nasilje u porodici prijavi vaspitno – obrazovna ustanova, predstavnik ustanove kojem dijete najviše vjeruje treba da bude uz njega prilikom intervencija policije, centra za socijalni rad i zdravstvene ustanove, te da dijete, ukoliko je moguće, samo izabere tu osobu od povjerenja. Ipak, u okviru sprovedenih fokus grupa predstavnici obrazovnih ustanova su istakli da se u praksi ovakve situacije ne dešavaju često. Posebno u dijelu koji se odnosi na prisustvo povjerljivog lica u slučaju davanja iskaza u policijskoj stanici, davanja mišljenja u centru za socijalni rad, a posebno ne u slučajevima hitnog izmještanja djeteta iz porodice, jer su to uglavnom obaveze koje preduzima organ starateljstva Centra za socijalni rad. Naravno, ispitanici, posebno oni koji nijesu imali slična iskustva i ne poznaju Protokol ističu da nisu sigurni šta uraditi u ovom slučaju kada je osoba od povjerenja u pitanju.

Boljević je napomenula i da u većem broju škola postoji „Kutija od povjerenja“ na mjesto koje je dostupno djeci. 

Iskustva su, kako je dodala, ipak različita i djeca ih rijetko koriste, pa su mišljenja da kutija nije možda najbolji način ili da ne funkcioniše na određenom nivou obrazovanja.

Boljević je istakla da je upitno i to koliko su djeca i roditelji upoznati sa Protokolom i obavezama vaspitno-obrazovnih ustanova u postupanju kod sumnje na nasilje nad djecom u porodici.

Kada su u pitanju preporuke, Boljević je istakla da je jedna od njih da Protokol treba učiniti dostupnim svim zaposlenima, djeci, roditeljima, a zaposlene dodatno upoznati sa obrascem i tabelom sa mogućim indikatorima nasilja.

Okrugli sto na temu značaja i prakse multisektorske saradnje zasnovane na Protokolu o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u porodici je jedna od aktivnosti koju SOS telefon Podgorica u partnerstvu sa SOS telefonom Ulcinj sprovodi u okviru projekta „Multisektorska saradnja-uslov prevencije i zaštite od rodno zasnovanog nasilja“.

Projekat je finansiran kroz program „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE” koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje – CGO, u partnerstvu sa FriedrichEbertStiftung, Centrom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore i Politikon mrežom, a u saradnji sa Ministarstvom javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore i EU Delegacijom u Crnoj Gori.

Creative
Kolumne
Ostalo
Posao
Uncategorized
Vijesti
Skip to content