Knjiga “Saga o Pavi i Ahmetu“, autorke Edite I. Dautović, predstavljena je sinoć u Centru za kulturu “Vojislav Bulatović – Strunjo“ u Bijelom Polju.
Rukovodilac Narodne biblioteke u Bijelom Polju Edin Smailović podsjetio je da je knjigu finansijski podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore. Smailović je naglasio da je deseterac obilježio cijelu jednu epohu u narodnom stvaralaštvu balkanskih naroda. U desetercu se, kako je rekao, uglavnom pjevalo o ratovima, junačkom megdanu, “ono epsko, što je i do danas opstalo“.
-Ono što je bitno, pored ljepote samog deseterca, jeste da Editin deseterac, ma koliko to u svijetu neoliberalizma zvučalo nadaleko poznato, pa čak i besmisleno, postavlja ljubav na prvo mjesto. Reklo bi se da se za ljubav nije imalo vremena ili je ona bila u drugom planu. Međutim, pored užasa, koji je obilježio našu, skoro cjelokupnu prošlost, rijetki primjeri, očuvani u našem kolektivnom pamćenju, svjedoče i o našoj ljepšoj strani. Do danas ne znamo da li su Ahmet i Pava bili stvarni, a to priču čini misterioznijom i ljepšom.Ta činjenica nam dopušta da po sopstvenom viđenju i osjećaju dočaramo ljubavnu avanturu to dvoje ljudi – rekao je Smailović.
Kako dodaje, ,,najslađe je zabranjeno voće jer je od samog početka avantura“.
-Uzverati se na drvo koje nosi grešan plod, a da vas kakve urokljive oči ne vide, a tek na kraju, kušati plod, a ne otrovati se. Ili se možda baš otrovati, jer je to usud onih koji zabranjeno ljube. Rukovodeći se slobodom, koju nam nudi ova činjenica, Edita Dautović je odlučila da napiše svoju sagu o Ahmetu i Pavi onako kako se zbilo, ili bi ona voljela da jeste, opet za ovu priču nebitno – rekao je Smailović.
On je istakao da ovu sagu o Ahmetu i Pavi shvata kao doprinos premoštavanju svjetova.
– To je ogromno, jer ponekad je teže napraviti jedan korak nego preskočiti brdo – rekao je Smailović.
Edita I. Dautović je rođena u Prijepolju, a živi i radi u Podgorici. Objavila je još i dvije zbirke poezije: “Čula“ (2002. godine) i “Ofelijine suze“ (2010. godine).
