U selu Donji Brčeli u Crmnici porodica Kopitović već decenijama pravi vrhunsko vino. a odnedavno vinarstvo spajaju sa seoskim turizmom.Lijepa činjenica je što ovaj posao obavljaju porodično, a veliku pomoć pružaju tri kćerke Jelena, Nevena i Ivana.
Ono što je zanimljivo kod vaše vinarije jeste da je to porodični posao u kojem svi imaju svoju oblast djelovanja? Da li je i to jedan o ključeva uspjeha vaše priče?
Naš porodični posao krasi upravo atmosfera koja vlada među nama i to je ono što se odmah
osjeti. Svakako, svi imamo svoju ulogu ili oblast djelovanja, ali to nije ništa striktno već je sve
stvar dogovora i raspodjele. Mislim da je to važan momenat, ako ne i ključan, jer smo svi
različiti, i onda kada se sve to spoji u cjelinu dobijemo pravi rezultat.
Koliko gosti vrednuju upravo tu porodičnu atmosferu?
Gosti su najbolji pokazatelj našeg uspjeha. Sada već mogu slobodno reći uspjeha, jer u
mnogome poslednjih godina imamo goste koji nam se rado vraćaju i dovode svoje prijatelje,
a ne znam postoji li išta ljepše od tog osjećaja. Važno je imati kvalitetno vino, hranu, priču,
ambijent, ali mislim da je sve to skoro pa bezvrijedno ako se ti gosti osjećaju tu samo kao prolaznici. Mi se zaista trudimo da svakoga dočekamo kao člana porodice i srećna sam što
ljudi prepozanju tu emociju koju pružamo.
U vašoj porodici su tri kćerke, i jedno vino vaše vinarije je upravo posvećeno ćerkama.One su odlučile da se bave ovim poslom.Šta ih je povuklo da se brinu i o selu i vinariji, vinskom turizmu?
Nas tri sestre ili „Tre Sorelle“ baš kako se i zove naše bijelo vino, je i jedan od prepoznatljivih simbola vinarije. Sve tri smo uključene u sve i sa svojim različitostima doprinosimo svaka na svoj način. Od malena smo vaspitavane u tom porodičnom, tradicionalnom duhu i eto iako je bilo možda momenata kada to nismo skroz prepoznavale, sada već ne bismo mogle da zamislimo život drugačije, jer sve više shvatamo i uviđamo prave životne vrijednosti.U skladu sa tim, sve je došlo prosto prirodno da budemo upućene u selo, vinariju, posao i sve što on donosi. Roditelji su ključ priče.
Da kažemo, koliko je teško ženi da se bavi poljoprivrednim sektorom, u ovom slučaju vinarstvom?
Mislim da je velika hrabrost svakog čovjeka, kada se odvaži u privatan posao, pogotovo ako je riječ o poljoprivredi, gdje su uticaji viših sila prosto nesavladivi. Još uvijek ne mogu da dam u potpunosti lični odgovor na ovo pitanje, jer je moje iskustvo i pozicija tek na početku ove priče. Ali, odrastajući i posmatrajući i proživljavajući sve što su moji roditelji živjeli svih ovih godina od samog početka
porodičnog posla, pa sve do danas, mogu reći da je to ujedno i predivan i „preskup“ posao. Naravno, tu se ne odnosi samo na materijalno već mnogo više na sve ono što „troši“ čovjeka dajući se. Vinarstvo nam je u krvi i onda je to dosta teško racionalizovati.
Vaša vinarija je prepoznata kod gostiju.Od kada se bavi proizvodnjom i čime se može pohvaliti?
Početak naše priče vezuje se za 2006. godinu. U početku posao je obuhvatao samo
proizvodnju vina, koja danas dostiže otprilike količinu oko 10.000 flaša godišnje. A onda od 2016. godine, polako kreće i razvoj vinskog turizma. U sklopu vinarije imamo konobu staru preko 300 godina, kao i degustacionu salu, autentičnog tipa, kapaciteta 40 mjesta, gdje vršimo degustacije i prezentacije naših proizvoda.
Kakvi su utisci gostiju vinarijom, vinom, predjedlom Crmnice?
Kao što sam već navela u prethodnim odgovorima gosti nam se rado vraćaju i to je naš najveći uspjeh. Crna Gora iako mala, ali veoma bogata zemlja prirodnim ljepotama, ne može nikoga da ostavi ravnodušnim, pa tako i crmnički predio ima toliko toga da ponudi. Često je porede i govore da je Crmnica crnogorska Toskana. Naše autohtone sorte su izuzetnog kvaliteta i to je ono što doprinosi da Crnu Goru sve više prepoznaju i kao vinsku destinaciju.
Odakle dolaze gosti?
Gosti dolaze iz cijelog svijeta. Poslednjih godina se struktura mijenja, ali eto navela bih kao
najčešće posjetioce iz Njemačke, Velike Britanije, Francuske, Poljske, Rusije, Ukrajine, Skandinavije, Izraela, SAD-a itd.
Koje etikete imate?
Proizvodimo 4 etikete crvenog vina: „Sojak“, „Šćepan Mali“, „Poskok“ i „Kraljevski pečat“,
jedno bijelo vino „Tre Sorelle“ i jedno rose vino „Ruža“.
Koji su planovi za budućnost?
Puno je ideja i planova, ali se trudimo da idemo korak po korak. U mnogome sve zavisi i od
globalnih dešavanja, jer je danas neizvjesnost veća nego ranije. U skladu sa tim donosimo i
odluke, iako je kao i u svakom poslu neki nivo rizika neminovan. Ono na šta smo sada
fokusirani, za blisku budućnost, je izgradnja novog vinskog podruma, kao i par jedinica
smještajnog kapaciteta.
Na kraju nam preostaje samo da se zahvalimo Jeleni Kopitović na divnom razgovoru i obećanju da ćemo posjetiti ovu divnu Vinariju.
