Svi su prepušteni sebi i svako se snalazi na svoj način – tako sagovornici Radija Slobodna Evropa (RSE) opisuju problem manjka sezonskih radnika, sa kojim se turistički privrednici u Crnoj Gori suočavaju i ove godine.
Kad uložite novac u neku investiciju, mislite da ste uradili sve što je potrebno, ali onda vidite da vam je teže naći radnu snagu nego investirati u to što ste stvorili”, kaže za RSE dugogodišnji turistički djelatnik iz Ulicnja, Petar Delić.
Nema zvaničnog podatka koliko je ukupno potrebno sezonaca Crnoj Gori, ali procjena budvanskog Udruženja ugostitelja prelazi 30.000, što je oko dvadeset odsto više nego prošle godine.
I dok je potražnja za sezoncima sve veća zbog novih turističkih objekata, država nema sistemsko rješenje za dugogodišnji problem privredne grane koja donosi preko petine prihoda državnoj kasi.
U Udruženju ugostitelja kažu da o tome postoji komunikacija sa nadležnima, ali jednosmjerna.
“Stalno šaljemo dopise i predlažemo rješenja, ali čini mi se da nema dovoljno razumijevanja i volje da se to riješi”, kaže predsjednik Udruženja Aleksandar Jovanović.
A da bi se problem mogao početi sistemski rješavati, treba bolje povezati obrazovne institucije i privredu, produžiti sezonu i okrenuti se primarno evropskom tržištu, navode sa Fakulteta za biznis i turizam u Budvi.
Jer, pojašnjavaju za RSE, sa sezonom koja traje par mjeseci i turistima koji su plićeg džepa od onih evropskih, domaća privreda teško može biti konkurentna za one koji traže posao tokom ljeta.
Sezonci od Moldavije do Nepala i Indonezije
Ulcinjanin Petar Delić ima hotel, kamp, a zakupac je i plaže, pa ljeti zaposli oko 45 radnika – kuvara, konobara, servisera i sličnih turističkih profila.
“Sezonsku radnu snagu obično uspijemo naći zahvaljujući našim rođacima i prijateljima, ali su to uglavnom mlađe osobe, bez dovoljno iskustva i kvalifikacija, pa nam ipak nedostaje kadra”, kaže Delić.
Iako je u Crnoj Gori preko 37.000 nezaposlenih, što je oko 14 odsto stanovništva, najveći dio sezonaca dolazi iz regiona – BiH, Srbije i Sjeverne Makedonije.
Sve češće se zapošljavaju i iz drugih zemalja.
U najvećem petrovačkom hotelu je prošle godine dio kadra bio iz Moldavije, koji se vratio i ove godine. Javljaju im se i zainteresovani sa dalekih destinacija, od Nepala do Indije i Indonezije.
“Ali, pitanje je što vi od njih možete da dobijete, jer se često ispostavi da osoba vrlo malo zna o našoj zemlji, kulturi, kuhinji, jeziku. A sve to čini naš turistički proizvod”, kaže za RSE direktor hotela Željko Cicović.
Poslednjih godina je u regionu sve više i privatnih agencija za zapošljavanje, no Cicovićevo iskustvo je da oni, umjesto profesionalne regrutacije, samo povežu onog ko im se prijavi sa poslodavcem.
“Onda mi često rizikujemo da dobijemo ‘mačka u vreći’, jer agencija ne garantuje znanje i iskustvo radnika kojeg preporučuje”, kaže Cicović.
