Medicina je nauka zasnovana na dokazima, pa stoga i medicinska praksa mora biti zasnovana na njima, što znači da ljekari ne mogu praktikovati medicinu zasnovanu na ličnim uvjerenjima, od kojih je većina, u smislu prigovora savjesti, religijske prirode, ocijenjeno je na panel diskusiji „Pravo na abortus i prigovor savjesti“, koja je održana u okviru projekta „Dijalozi.me – servis po mjeri građana“ u organizaciji Sindikata doktora medicine Crne Gore, a uz podršku Centra za građansko obrazovanje.
Na panelu je istaknuto da je u okviru crnogorskog pravnog sistema prigovor savjesti isključivo tretiran u Ustavu i da se ta ustavna norma odnosi isključivo na ispunjavanje vojnih ili drugih obaveza koje uključuju upotrebu oružja, piše Pobjeda.me.
Stoga, jedan od zaključaka na panelu je da bi potencijalni prigovor savjesti, u slučaju medicinske intervencije abortusa, vodio diskriminaciji pacijentkinja i neposrednom nametanju navodnih moralnih i vjerskih svjetonazora ljekara.
Specijalistkinja psihijatrije i magistrica bioetike Tea Dakić ocijenila je da bi stavljanje u prvi plan pitanja takozvanih moralnih normi, od kojih su većina u smislu prigovora savjesti religijske, automatski stavila sve sekularne vrijednosti u diskriminatornu poziciju.
– Zašto bi religijske norme i ubjeđenje jedne osobe imle veću težinu i važnost u odnosu na sekularne i ljudsko-pravaške norme, ubjeđenja i vrijednosti – zapitala se Dakić.
Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Mirjana Vlahović-Andrijašević ocijenila je da je u državi koja je sekularnog uređenja nedopustivo da se pitanjem abortusa bave vjerske institucije, iako sloboda mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti spada u ljudska prava i temeljne slobode zajemčene međunarodnim dokumentima, u prvom redu opštom deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, kao i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
– Međutim, samo miješanje u prava na prekid trudnoće može se smatrati svojevrsnim oblikom rodno uslovljene diskriminacije i kršenja prava na privatni život, a može predstavljati i jedan vid rodno zasnovanog nasilja, pa čak i mučenja ili okrutnog nečovječnog i ponižavajućeg postupanja – kazala je Vlahović-Andrijašević.
Dakić je na pitanje da li je odbijanje medicinske procedure abortusa zbog prigovora savjesti zapravo posredno nametanje moralnih i vjerskih svjetonazora ljekara, kazala da je u pitanju zapravo vrlo neposredno nametanje.
– Ovo je vrlo direktno i vrlo štetno. Uskraćivanje bilo koga za elementarna i osnovna prava jeste i može se smatrati nečovječnim ponašanjem. Između ostalog, ljekar je dužan da se od takvih ponašanja uzdržava. Neko ko bi se ponašao na takav način, ne treba da se bavi medicinom. Jer bi značilo da radi kontra sebe, što je za njega, vjerovatno, nedopustivo, ili bi radio kontra pacijenta, što je nedopustivo za društvo i uopšte za ljudsku vrstu. U tom smislu, mislim da bi takvo ponašanje bilo diskriminatorno i štetno i da ne bismo smjeli za to da otvaramo uopšte prostor za medicinu zasnovanu na ličnim uvjerenjima. Jer to je jedna potencijalna Pandorina kutija koja može da dovede do jedne fanatične, diskriminatorske prakse medicine – kazala je Dakić.
Na panelu je ukazano i na to da su selektivni, rodno zasnovani, abortusi i dalje problem u Crnoj Gori, te da je u pitanju odlika patrijarhalnog uređenja u društvu, te da predstavlja i ogledalo rodne nejednakosti.
Državna sekretarka Vlahović-Andrijašević, nazivajući tu praksu prenatalnim femicidom, ocijenila je da je u pitanju moderna verzija „instituta“ Virdžine i da predstavlja logičan nastavak prakse odricanja ženskog identiteta, kako bi muškarci u porodici bili sve.
– Činjenica je da se u Crnoj Gori posljednjhi godina broj ženske i muške djece mijenja, pa samim tim vještačkim putem mijenjamo i strukturu stanovništva. To je nešto što će u budućnosti ugroziti prirodni natalitet zemlje. Sociološka posljedica ovog prenatalnog femicida već danas se izražava u tome da ćemo već za deset godina imati disparitet između broja muškaraca i žena, na što moramo uticati, sa svih strana, ne samo od strane zdravstvenih radnika. Moramo raditi na rušenju tih čvrstih patrijarhalnih postulata i da prosto živimo neke normalne živote, ne da određujemo koji će pol naša djeca imati. Decenije u socijalizmu su ženama omogućile pravo na obrazovanje, prava iz radnoga odnosa, ali su taj privatni život i dalje ostavile u okvirima neke, da kažemo, porodične jedinice, koja je još uvijek utemeljena na tradicionalnom i muškom narativu – kazala je ona.
Dakić je istakla da zdravstveni radnici i radnice moraju biti obučeni u odnosu na standarde o etičkoj upotrebi tehnologija, jer je okončanje prakse selektivnih abortusa moralna odgovornost medicinskih profesionalaca.
