Nadia Tutarieva, 25, je aktivistkinja za ženska prava i graditeljka mira iz Luganska, regiona koji se nalazi na istoku Ukrajine, u blizini granice sa Rusijom. Sa samo 19 godina postala je učiteljica koja pomaže djevojčicama da uče i preuzmu odgovornost za svoju budućnost. Ali kako je rasla, vidjela je izazove sa kojima se suočavaju djevojke i žene, piše unwomen.org.
Ona predaje u svojoj lokalnoj seoskoj školi, a takođe je i suosnivačica Girls of Chuhinka, organizacije civilnog društva koja održava radionice samopomoći i promoviše rodnu ravnopravnost u svojoj zajednici.
UN Women razgovarale su sa Tutarievom povodom 20. godišnjice rezolucije Savjeta bezbjednosti UN 1325, koja nastavlja da oblikuje agendu za žene, mir i bezbjednost, uključujući žene i rodnu analizu u sve aspekte sprečavanja sukoba, mira i obnove.
Ključno za dnevni red su da liderke mira steknu i vrše moć odlučivanja.
,,U mojoj zajednici postoje snažne društvene norme koje nalažu da je muškarac dobavljač, a žena domaćica. Vrlo rano smo naučeni da prihvatimo i prilagodimo se ovim ulogama.
Nakon što mi je otac umro kad sam imala samo osam godina, odgajale su me žene koje su me naučile da se suprotstavim tim stereotipima. Moja majka se uvijek starala da shvatim da moram da preuzmem odgovornost za svoj život i donosim svoje odluke.
Na nas kao zajednicu je uticao tekući sukob u našem regionu, koji je započeo 2014. godine između Ukrajine i Rusije i koji se od tada nastavlja. Kao učiteljica u svojoj seoskoj školi moram djeci da objasnim zašto bombe padaju s neba. Vidjela sam kako su žene često one koje su psihološki i ekonomski najviše pogođene sukobom. Kada su žene raseljene iz svojih domova zbog nasilja, one se suočavaju sa stigmom i bore se da pristupe osnovnim potrebama i uslugama. Ipak, rijetko nas pitaju o našim iskustvima ili da učestvujemo u programima izgradnje mira.
