Međunarodni dan porodice koji se u čitavom svijetu obilježava 15. maja, podsjeća nas da je temelj svakog društva, svake države, upravo porodica.
Ovaj dan je ustanovljen 1993. godine od strane Ujedinjenih nacija, sa ciljem da se skrene pažnja na važnost porodice kao “osnovne ćelije društva”. Porodica je prva zajednica u kojoj se učimo ljubavi i povjerenju, osjećaju pripadnosti i odgovornosti.
U porodici oblikujemo karakter, razvijamo empatiju, učimo poštovanje. Osim toga, u zdravoj porodici raste zdrava ličnost, a iz zdravih porodica se rađa zdravo, sretno i napredeno društvo.
Porodica je mjesto gdje si voljen čak i kad pogriješiš, sigurna luka koja nam pruža utočište i zaštitu od svih bura i oluja koje život nosi. To je zagrljaj koji ne pita za razlog, to su riječi koje nas uvijek ohrabre i podsjete da nismo sami. Porodica je dom koji nosimo u srcu, ma gdje da krenemo.
Nažalost, u današnjem vremenu koje nas sve više ubrzava, udaljava i rastresa – porodične vrijednosti sve češće blijede i kao da se gubi duh onih tradicionalnih porodičnih postulata i vrijednosti. Zajednički obroci se sve više zamjenjuju obavezama, porodična okupljanja postaju sve rijeđa, stvara se osjećaj distance koji sve manje ostavlja prostora za bliskost. Vremenom kao da se gubi sve ono što nas je činilo čovječnim, a to su zajedništvo, razumjevanje, ljubav, bliskost i prisustvo.
Zato je ovaj dan više od simbola. On je vapaj da se vratimo sebi, da se okrenemo jedni drugima. Ovo je dan koji nas podsjeća da trebamo da otvorimo svoja srca i prije svega ljubavlju ispunimo svoje domove.
Zato, ne treba zaboraviti da je porodica cijeli svijet u malom – onaj mikrokosmos iz koga sve potiče i preliva se u sve druge pore života. U njoj se rađa vjera, oblikuje karakter i hrani duša.
Porodica je mjesto na kojem se ljubav uči, a ne traži.
Ona je najdragocjenije bogatstvo koje imamo – jer bez nje, čak i najveći uspijeh kao da gubi smisao i nema nikakav poseban značaj.
Jedino vrijeme koje provodimo s porodicom nikada nije izgubljeno, već nešto najvrednije i neprocjenjivo.
Čuvajmo porodicu kao što čuvamo srce – jer iz nje izvire sam život.
Naučimo djecu da su ljubav i zagrljaj važniji od svega, da toplinu porodičnog doma ništa ne može zamijeniti.
Budimo prisutni, saslušajmo jedni druge, ne samo očima, već i srcem.
Neka porodica ponovo postane prioritet, a ne poslednja stavka na listi.
Na današnji dan, neka se u svakom domu probudi toplina i nježnost. Neka se bezuslovno slavi ljubav. Ne zaboravimo da iako nijedna porodica nije savršena – ona je sveta i negdje predstavlja i oslikava nas same.
