Miris knjige i zvuk tišine dok listamo stranice koje nas bude i uzdižu. Putovanje na kojem nikada niste sami… Iskra života koji svjedoči o ljepoti, značaju i snazi knjige: Koja nas podsjeća da su pisci već sada besmrtni.
Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se 23. aprila. To je dan kada ne slavimo samo riječi, već i ono što one bude u nama i sve čemu nas uče. A to je zapravo sam život na djelu, sve ono šta je duboko skriveno u nama. Svaka misao, emocija, čežnja za znanjem i slobodom duha, sva ljepota svijeta o njegov potencijal, nalazi se baš u knjizi.
Knjige mirišu na vrijeme koje na trenutak uspori da bismo mogli bolje oslušnuti i razumjeti svijet. One mirišu na tišinu koja govori, na djetinjstvo, na snove, na prošlost koju nikada nismo živjeli, ali smo njom koračali makar kroz živopisne, često vrlo teške priče. One nas bude iz svakodnevice i uzdižu iznad nje – jer svaka knjiga, bez obzira na žanr, sadrži svjetlost koja nas može voditi.
“Od svih svjetova koje je čovjek stvorio, svijet knjige je najveći.”– Heinrich Heine.
„Knjige su jedinstvena, prenosna magija.“ – Stephen King**
Knjige nisu samo izvor znanja – one su njegovo srce. One nas uče kako da budemo bolji ljudi, da razumijemo druge, da osjetimo ljepotu svijeta, pa čak i kada boli. Pisci svojim riječima dodiruju naše misli, oblikuju osjećaje, a ponekad nam tiho promijene život – i zato ih moramo cijeniti, slaviti i štititi njihovo pravo da stvaraju.
Autorska prava nisu samo pravna forma – ona su znak poštovanja prema stvaralaštvu, trudu i talentu. Knjige ne nastaju same – one su plod nečije tišine, borbe, neprosoavanih noći provedenih uz riječi koje su se morale roditi.
Zato, 23. april nije običan datum – on je simbol slobode mišljenja, stvaranja i snage znanja. Taj datum koji je vezan za velike pisce poput Cervantesa i Shakespearea – postao je ne mapi svijeta poznat kao dan kada se slavi knjiga i njeni autori.
Knjige ne govore glasno, ali odjekuju vječno.
One ne hodaju, ali vode nas dalje od bilo kog putovanja. Knjige nemaju glas, ali govore tišinom koja progovara, pa često mijenjaju i čitave civilizacije.
„Ko ne čita, živi samo jedan život. Onaj koji čita – proživi hiljade njih.“
Zato, neka nas knjige i dalje bude, uče, inspirišu. Neka njihov miris ispuni našu dom i naša srca i neka nas ovaj dan podsjeća na jednu važnu istinu, da pored knjige nikada nismo sami. One ne okreću leđa i ne ostavljaju nas, već čežnjivo zovu da ih ponovo uzmemo u ruke i onda sve iznova počne, novo rađanje i nova priča. Knjiga života koji počiva u nama… I sve miriše na knjigu i vječnost!
