Ivan Kokeza je iskusni menadžer sa ogromnim iskustvom upravljanja u internacionalnim korporacijama, master mašinstva i master poslovnog strategijskog menadžmenta (MBA), autor “SAIL” metode, koja edukuje menadžere da kroz iskrenost (Sincerity), autentičnost (Authenticity), integritet (Integrity) i ljubav (Love) postanu energičniji, efikasniji i uticajniji, jednom riječju – lideri.
Ovaj iskusni poslovni čovjek nas uči kako da se pomoću metode koju je osmislio, osoba vrati autentičnosti, sebi, sopstvu, Bogom danom originalu i na tom temelju izgradi sebe kao vođu i kako da živimo lakoću postojanja.
Ivan Kokeza živi i radi u Cirihu, u Švajcarskoj. U jednom momentu je bio CEO, generalni direktor i konsultant sa intezivnim iskustvom u nekoliko oblasti, uključujući energetiku, naftu i gas, farmaciju i medicinske tehnologije, sistem satelitskog praćenja i drugih inovativnih industrija.
Nakon dvadeset osam godina rada na direktorskim pozicijama, osnovao je sopstvenu konsultantsku kompaniju sa sjedištem u Švajcarskoj.
Naš sagovornik je kreator‘’SAIL’’metode, konsultant i predavač sa gotovo tri decenije iskustva u oblastima straterijskog menadžmenta, upravljanja promjenama i razvoja poslovanja. Svoju karijeru je gradio rukovodeći projektima u trideset osam zemalja, a njegova predavanja su ostala zapamćena u više od dvjesta pedeset kompanija širom svijeta.
Kao savjetnik, mentor i predavač, svoje iskustvo prenosi na različitim kontinentima, smatrajući da će njegovo znanje biti plodno tlo budućim liderima. Bio je i član u jedanaest Upravnih odbora u kompanijama u Americi, Kanadi, Švajcarskoj, Francuskoj i Njemačkoj i jednog Upravnog odbora u Srbiji.
– Nije svaka metoda za svakoga. Ali ‘’SAIL’’ zaista je za svakoga. Kompleksnost ove metode je uistinu minorna naspram fantastičnih poruka i promjena koje nosi. Kroz istoriju ljudskog roda, mnogi pojedinci su svojim vanserijskim talentima mijenjali tok istorije. Iako su mnogima političari prva asocijacija na lidere, pravi predvodnici su briljantne ličnosti koje unapređuju svijet oko nas. Riječ je o ljudima koji su do uspjeha došli svojim radom i revolucionarnim načinom razmišljanja, kazuje nam tvorac ‘’SAIL” metode, i nastavlja…
– Prije nego što se umorimo od pokušavanja da izmijenimo svijet, mogli bi da pokušamo da promijenimo prvo sebe. Prava doza samopouzdanja je odlika najboljih. Cilj ove metode je da kroz obuke i treninge obezbijedi jednostavnu, bezbolnu i sveobuhvatnu tranziciju poslovanja i uvođenje u doba digitalne ekonomije.
Šta je zapravo ’’SAIL’’ metoda?
– ’’SAIL’’ metoda je put ka sebi, sopstvu, Bogom danom originalu. Pomoću ove metode svako se može vratiti svojoj suštini, svom orginalnom biću i lakoći življenja onoga što zaista jeste sopstvo.
Šta je cilj? I da li se i ova metoda oslanja na onu ’’da svako postane najbolja verzija sebe’’?
– Moderna i toliko panična potraga za ’’najboljom verzijom sebe’’ je dio industrije pozitivne psihologije. Fraza „najbolja verzija sebe“ koja se prevedena sa engleskog prilično inflatorno odomaćila. To i ne bi bilo, samo po sebi, toliko loše, koliko je nemoguće.
Najčeće se taj jalovi pokušaj postanka ”najbolje verzije sebe” svodi na dalje poliranje imidža, dalje lakiranje laži, dalje unapređenje kako savremena, samosvjesna i samostalna osoba svoje „istorije bolesti“ i svojih iskustava treba da još bolje i cjelovitije ispunjava očekivanje sredine uz paralelno ojačavanje ega i osjećaja kvaliteta sopstvene ispravne dovoljnosti.
Kako da zauzme još bolji status, još bolje procjene i ocjene drugih. Još više „lajkova“ na FB i Instagramu. Još više lažnog osjećaja da je super cool i da je dovoljno dobar / dobra. Upgrade sopstvenog identiteta uslovljenog i izmišljenog od strane drugih, a od tebe usvojenog i umišljenog, teži najboljoj verziji tebe kao limes nuli u matematici. Teži, ali je nikada ne dosegne. Zašto težiš da postaneš nula, to jest, najboja verzija sebe? Težiš da postaneš perfektno biće koje ne postoji. Svaki pokušaj perfekcionizma je jalov sam po sebi. ŠTA je perfektno ? NIŠTA. KO je perfektan? NIKO. Zašto pokušavaš da postaneš NIKO i NIŠTA?
– Kada postaneš taj lik koga tako predano glumiš i sa uvjerenjem da si to zaista ti, jako je teško spoznati da je to maska (lat. persona = maska u grčkom i rimskom teatru) koju ti je društvo super lijepkom zalijepilo na lice.
– Najbolja verzija sebe se ne postaje! Ne treba ništa da postaneš. Apsolutno ništa. Treba samo da budeš! I kada samo budeš svoja suština, duša, ono što zaista i jesi, tada i upravo tu su i svi tvoji maksimumi.
– Svi koji uporno pokušavaju da budu pametni, moderni, zanimljivi, atraktivni ili postanu ”najbolja verzija sebe” su uvijek u naporu da još bolje glume tu usvojenu ulogu, taj nametnuti i usvojeni identitet. Taj napor, tu očiglednu neistinu drugi i vide i osjećaju. Neki i saosjećaju taj strah i patnju da okolina ne uoči da se iza tog identiteta krije samo uplašena osoba koja ga očajnički održava poput poslednjeg borbenog položaja. No Pasarán! Ili kako glasi legendarna rečenica u filmu „Ko to tamo peva“: Dalje nećeš moći!” Odbrana po svaku cijenu identitetom i poboljšanim imidžom od spoznaje istine i pravog tebe, sopstva. Dakle, cilj nije da svi postanu najbolja verzija sebe, već da svi (p)ostanu ono što i jesu, sopstvo.
Kako se vratiti iskonskom sebi, svom sopstvu?
– Često postoji nerazumjevanje čuvene izreke ”da prvo moraš umrijeti da bi se ponovo rodio” autentičan u sopstvenom originalu tako da taj novi Ja bude onaj „stari dobri“ Ja. Dakle, ne treba ništa novo da kreiraš i stvoriš. Ne treba čak ni sebe da mijenjaš. Sve što ti je potrebno da ostvariš sebe na svakom polju već imaš. Ne traži se ”najboja verzija sebe” negdje spolja. Ne traži se spolja ono što je već u tebi. Potrebno je samo ODBACITI ono što nije tvoje. Odbaciti ona negativna čvrsta uvjerenja koja su ti tokom života, a najviše u djetinjstvu, nametnuli kao jedine moguće istine, stavove, uvjerenja i neupitne ”istine” – roditelji, okolina, običaji, religija, socijani sloj, obrazovanje, jednom riječju, tvoj fenotip.
– Jedan od mehanizama da se vatiš sebi je kada se oSAMiš i izoluješ. Kada nemaš hektični dnevni ritam u kome funkcionišeš na automatskom pilotu. Naravno, ukoliko uopšte imaš uslove za to. Mnogi, na žalost, nemaju uslove.
Zašto je lakše u izolaciji izvršiti tu bolnu transformaciju od uslovljene osobe do stare / nove osobe? Tj. zašto se čak i monasi na Hilandaru povlače u skit, u pećinu, u potpunu osamu? Zašto je lakše naći sebe u (potpunoj) izolaciji i tihovanju koje nekada prilično traje?Zašto tvrdite da se najbolji rezultati za kompanije i menadžere, postižu uvijek na retreat-u negdje u prirodi, dalje od civilizacije?
– Na sva ova i slična pitanja odgovor je isti. Kada se osamiš, više ne igraš tako vjerno svoju nametnutu i usvojenu ulogu. Kada makar malo skineš masku (ili maske), lakše se vratiš sebi, jer si tada mnogo bliže sebi. U izolaciji nema potrebe za foliranjima i glumatanjima. Nema potrebe da bilo koga oduševljavaš, uvjeravaš u bilo šta ili učlaniš novog kandidata u sopstveni fan club.
– ”SAIL” metoda preporučuje da svako najmanje pola sata svakoga dana bude sam. To vrijeme istine pomaže da se sve češće, duže i lakše približavamo i budemo u sopstvu. Kućni ljubimci su, takođe, odlični da se opustimo i uživamo u njihovoj autentičnosti.
Šta su još preporuke u okviru ”SAIL” metode?
– Postoje razne vježbe i tehnike koje se koriste samo pet minuta, ali svakodnevno. One imaju za cilj promjenu negativnih uvjerenja koje smo osvijetlili i osvijestili. Dakle, spoznajemo sam i šta nam ne koristi i šta želimo da odbacimo. Vježbe su kratke i jednostavno služe da treniraju i promijene nametnuta uvjerenja podsvjenog dijela uma koja nas ograničavaju.
– Jedna od vježbi je svakodnevna šetnja u prirodi ili parku. Kada smo u prirodi i mi smo prirodniji i osjećamo se drugačije. Čovjek prečesto naglašava podjelu između prirode i ljudske vrste. Pa, homo sapiens je samo dio prirode. Svaki čovjek na frekvenciji planete zemlje, takozvanoj Šumanovoj frekvenci (7,83 Hz) se osjeća odlično. U rezonanci sa planetom čovjek osjeća da je njen sastavni dio. U prirodi imamo postepeno manju potrebu za usvojenom maskom.
Da li odlasci u udaljene zemlje mogu da doprinesu u potrazi za srećom, sobom i mirom duše?
– To ne mora biti odlazak negdje jako daleko, na Himalaje ili u ašram u Indiji. Velika udaljenost ne donosi, sama po sebi, direktno proporcionalnu prednost nalaženja starog/novog sebe svima onima koji ne znaju šta će sa sobom, a nisu sigurni ni šta će sa predsobljem. Samo izmještanje iz svog doma, iz svog grada je sasvim dovoljno za početak. Taj privremeni odlazak iz stres zone, iz okruženja gdje masku redovno nosimo i u kome ego nameće određene modele ponašanja kao što su odbrana, objašnjavanje, dokazivanje i sve ostale obrasce koji i dalje super lijepkom dodatno učvršćuju masku za naše lice.
– U ‘SAIL” metodi postoje osamdeset dvije vježbe i svaka osoba dobija različitu kombinaciju vježbi u zavisnosti od sopstvenih prioriteta. Sve to prati opuštanje i snižavanje frekvence moždanih talasa. U alfa zoni (od 7 do 13 Hz), daleko je lakše započeti povratak sebi. Spustiti ruke iz bokserskog garda, priznati, najprije samom sebi, a zatim i drugima šta nije u redu, šta želimo drugačije, šta uopšte više ne želimo i u kojim filmovima više nećemo da igramo čak ni sporedene uloge.
– Uslovljenost, udaljenost od sopstvene duše, vremenom uzrokuje patnju zato što ljudi ne žive sebe. Da se razumijemo, nelagodu tijela nazivamo – bol, a nelagodu duše – patnja. Kada prazan život, besciljnost i besmisao postanu preteški, razvija se patnja i vremenom postaje neizdrživa. Tada nastaju bolesti zavisnosti. Treba da se otklone uzroci, mehanizmi koji uzrokuju patnju, a ne njene posledice, bolesti zavisnosti, koje su nastale kao neizdrž, kratkoročni bijeg od patnje.
Šta biste uz ove novogodišnje praznike poručili ljudima u Crnoj Gori? I da li Vas možemo očekivati kod nas?
– Ukoliko imate želju, iskoristite ove novogodišnje praznike i Božić, i poklonite sebi ono najvažnije, sopstvo – jastvo, iskonskog sebe. Postani stari / novi ti, autentični original, postani lakoća življenja. Potrebno je da uložiš samo malo energije, vratiš se sebi i da se na prvi pogled zaljubiš u iskonskog sebe za cio život. A kada te ta ljubav (pre)uzme pod svoje, zavoljećeš sve(t). Naravno, sa zadovoljstvom ću doći, ako me pozovete.
