Da li su emocije na poslu znak slabosti i nezrelosti pojedinca? Zašto su sramota i stvar za izbjegavati u poslovnom svijetu i da li postoji polna diskriminacija kada su emocije na poslu u pitanju?
Prije nego što ih oštro osudimo i bojkotujemo da li ih, zapravo, pravilno definišemo?
Mnogi ljudi će pri samom pomenu emocija na poslu poći od suza koje su, inače, sinonim za slabiće i ljude mekušce a ne tako rijetko i sinonim za žene.
Da bismo znali jesmo li pristalice ili protivnici emocija na poslu, prvo ih moramo pravilno definisati.
Ako ste ikada sa ljudima iz svog poslovnog okruženja izašli na kafu to već znači da ste se upustili u prijateljske odnose sa tim kolegama i da vaš odnos sa njima nije strogo profesionalan. Nezavisno da li ćete uz kafu pričati samo i isključivo o poslu, to će se i dalje svrstati u dijeljenje stavova/razmišljanja/interesovanja/uvjerenja i emocija po pitanju nečega ili nekoga.
Ako idete na dječije rođendane, slave i svadbe, proslave Nove godine, zimovanja i ljetovanja to znači da ste već uveliko sa svim tim ljudima ostvarili bliži kontakt od samo strogo profesionalnog i kolegijalnog. Koliko god da vam se sviđaju ili ne sviđaju emocije na poslu, vidjećete da je većina nesvjesno protiv onoga što i sami rade.
