Mladi bračni par Ana i Nebojša Jasikovac, preko svoje firme „Herbs&Clay“, na lijep način kombinuju baštenski i grnčarski posao, piše portal caffemontenegro.me.
Ukoliko ste u Crnoj Gori korisnik materijalnog obezbjeđenja porodice, sljeduje vas određena novčana pomoć, umanjeni računi za električnu energiju i vodu, kao i dječiji dodatak i besplatni udžbenici, besplatno predškolsko obrazovanje. Mnogi troškovi svedeni su na minimum. Zato su mnogi iz okruženja nikšićkog bračnog para Ane i Nebojše Jasikovac teško razumjeli njihovu odluku da, sa četvoro djece, više ne budu nezaposleni i korisnici socijalne pomoći, već su podigli kredit i započeli sopstveni biznis uzgoja začinskog i ukrasnog bilja i izrade keramičkih posuda, ukrasa i poklona.
Iako su oboje završili fakultete – Nebojša je profesor istorije i geografije, dok je Ana završila Fakultet političkih nauka, nijedno od njih dvoje nije se pronašlo u struci.
S obzirom da su na svom imanju u nikšićkom naselju Humci već uzgajali sitne biljke – sukulente, kaktuse i začinsko i aromatično bilje, držali pčele, razmišljali su kako da posao valorizuju i ponude kompletan proizvod. Ideja je krenula od izrade saksija za bilje, jer su htjeli da bude nešto drugačije. Tako su počeli da se interesuju o grnčarstvu – pravljenju predmeta od gline, a ubrzo jeAna otvorila i firmu „Herbs&Clay“ (bilje i glina). Danas, pored saksija za biljke, od gline prave posuđe, ukrase, magnete, suvenire, svijećnjake…
Učenje i meditacija
Pri prvom susretu sa Anom i Nebojšom osjeti se ogromna pozitivna energija i entuzijazam, a u razgovoru se primjećuje ogromno obrazovanje ovih mladih ljudi. Odmah je jasno da njihov mentalni sklop ne može da podnese život na socijali, jer je podešen za stvaranje i kreativna djela.
Kreativnost se osjeća i u samoj radionici.
Sami objekat u kojem rade, adaptiran je i sređen kao pristojan vajarski atelje, a ne grnčarska radionica. U prvoj prostoriji dočekuje vas peć u kojoj se glina peče na visokim temperaturama. Nebojša naglašava da ta prostorija još nije završena. U narednoj su smještena grnčarska kola i ostale mašine za obradu gline. Dok su po zidovima naslagani keramički primjerci keramičkih čaša, tanjirića, zdjela, saksija i drugih keramičkih proizvoda.
Međutim, kažu da još uče i da uvijek ima prostora za unaprijeđenje.
„Nemamo zabludu da možemo biti konkurencija nekim svjetskim ili evropskim brendovima koji se decenijama bave istim poslom, ali cilj nam je da kvalitetom naših proizvoda stvaramo sopstveno tržište. Tek smo počeli i još učimo. Konstantno radimo na unaprijeđenju estetike proizvoda, a eksperimentišemo i sa novim glinama. Međutim još jedna mašina nam nedostaje da u potpunosti zaokružimo proces testiranja domaćih glina. “, kazala je Ana Milović Jasikovac za Caffe Montenegro.
Jasikovci pojašnjavaju da su zavoljeli grnčarstvo jer daje neograničene mogućnosti za kreativnost, dok, sa druge strane, ima umirujuće meditativno dejstvo.
„Često ćete čuti i od psihologa da rad na grnčarskom kolu ima psihoterapeutsko dejstvo. I jeste tako. Zaista smiruje, dok sa druge strane dok radite u bilo kojoj fazi sa glinom ne možete da mislite ni na šta drugo. Potpuno ste fokusirani“, rekao je Nebojša.
Djeca vole da se igraju glinom
Mladi nikšićki par ima četvoro djece, od kojih najstarije ima devet godina, a dok su blizanci najmlađi po pet godina.
Nebojša kaže da djeca vole da se igraju sa glinom, ali i da su veoma kreativna u tome. Na jednoj polici složene su simpatične figurice, najčešće životinja, koje su pravila djeca. Vidljivo je da djeca imaju talenta, a sigurno će jednog dana pomagati roditeljima u poslu.
Još tragaju za biznis modelom
Plan mladih supružnika bio je da porodični biznis usmjere na turizam. U jednom dijelu proizvodili bi, po narudžbi, tradicionalno ili kreativno posuđe za restorane i hotele, dok bi sa druge strane pravili autentične i jedinstvene suvenire koje bi svaki turista želio imati kao uspomenu na Crnu Goru. Međutim, aktuelna pandemija je odložila ove planove za narednu turističku sezonu. Ipak, i dalje imaju mušterije.
„Naša misija je da bojama i aromama obogatimo životne i radne prostore i trpeze, a to ljudi prepoznaju. Suvenirima nastojimo da doprinesemo ponudi kvalitetno ručno rađenih predmeta u Crnoj Gori, dok od biljaka uzgajamo kaktuse, sukulente, začinsko i aromatično bilje“, kazala je Ana.
„Nije nam cilj da se takmičimo na tržištu i pokušavamo sami nešto da uradimo, već mislimo da u Crnoj Gori ima posla za sve i da je isplativije i bolje da se uvežemo i sarađujemo“, kazala je Ana.
Cilj im je, kaže, da se povežu svi u Crnoj Gori koji se bave nekim vidom keramike (a nema ih mnogo), i da zajednički nastupaju na tržištu, ali i nabavljaju skupe materijale za rad.
Ana je korisnica Asocijacije poslovnih žena Crne Gore, od koje ima veliku pomoć. Njihovo preduzeće je već član klastera „Ljekobilje“, koji je formiran uz pomoć Asocijacije.
Pojasnila je da i dalje tragaju za najboljim biznis modelima za svoje preduzeće, ali i daljem usavršavaju vještina iz oblasti marketinga i poslovanja.
„Preko Asocijacije poslovnih žena Crne Gore dobili smo marketing plan i sajt sa vebšopom, da možemo da prodajemo preko interneta, jer imamo ambiciju da privučemo i klijente iz regiona i Evrope. Sada imamo motivaciju da više ulažemo u biznis, istražujemo tržište, da tražimo najbolje modalitete proizvodnje i poslovanja“, kazala je Jasikovac.
Kaže da rade na podizanju sajta i internet prodavnice (webshop), ali da ih koče visoke cijene dostave (šiping) i nepostojanje internet servisa za primanje uplata, poput PayPala.
Norveška pomogla da unaprijede rad
Jaka injekcija i podrška njihovoj aktivnosti bila je podrška Kraljevine Norveške. Herbs&Clay je konkurisao u okviru javnog poziva za podršku malim preduzećima.
Za povećanje proizvodnje i zapošljavanja, uz podršku Kraljevine Norveške preko projekta “Norveška za vas – Crna Gora”, njena firma dobila je dodatni grnčarski točak, sto za ravnanje, valjke i ekstuder za glinu, kao i drugu potrebnu opremu, koja će im pomoći da ne zavise od uvoza sirovine.
“Podrška Kraljevine Norveške otvorila nam je mnoge nove mogućnosti, poboljšala proizvodni proces, olakšala ga i smanjila troškove. Tako smo dobili mogućnost da zaposlimo još jednu osobu. Nabavkom mašina, dobili smo šansu da recikliramo glinu tokom procesa proizvodnje, te testiramo lokalne gline kako bi naš proizvod bio potpuno domaći, a da je ne uvozimo. Kroz projekat smo adaptirali prostor, da bismo ga prilagodili našem kursu grnčarstva i osposobili da bude prijatan za posjetioce i klijente”, pojašnjava Ana.
Pored nje, koja je ujedno i direktorica firme „Herbs&Clay“, u preduzeću je sada zaposlen i Nebojša. Tako da je porodični biznis sada dobio puno značenje te riječi. Oni najavljuju i obuku na grnčarskom točku za sve zainteresovane građane, da bi, kako kažu, „vratili zajednici“.
Nebojša objašnjava da su zahvaljujući novoj mašini počeli da testiraju gline iz Crne Gore, a najveću nadu im daje glina iz Pljevalja, koja je dobro prošla u prvim pečenjima. Tek treba da vide kako će da se ponaša na visokim temperaturama.
„To bi nam mnogo značilo i zbog nas i zbog samog proizvoda. Zbog nas, jer zasad potpuno zavisimo od uvoza gline, dok bi za tržište bilo sjajno da imamo proizvod napravljen od crnogorske gline“, pojasnio je on. Kaže da im još samo fali mašina za mljevenje gline, kako bi mogli da ubrzaju dodatno reciklažni proces gline.
JEDINI MUŠKARAC NA KURSU POSLOVNIH ŽENA
Ana ističe saradnju sa Asocijacijom poslovnih žena od kojih imaju veliku podršku. Kako je Ana već prošla preduzetničke obuke, kako u organizaciji Asocijacije tako i Unije poslodavaca, tako je u sklopu njihovog projekta „Stronger“ (jači), Nebojša počeo da pohađa obuke o poslovanju malih porodičnih preduzeća, čije su aktivnosti vezane za aromatično bilje i turizam. I pretprošle godine Nebojši se pružila priliku da pođe u studijsku posjetu Francuskoj – Provansi.
Međutim, ono što je njemu bilo najzanimljivije kod te obuke, što je on bio jedini muškarac.
„Malo je bilo neprijatno u početku, dok nijesmo počeli da razgovaramo. Brzo smo našli gomilu zajedničkih tema oko bašte, djece, posla, tako da smo sada skroz kul, jedna vesela povezana grupa “, kazao je Nebojša kroz šalu.
Za finalni proizvod nekada je potrebno i mjesec dana
Put od glinene mase do finalnog proizvoda nije ni malo lak. Najprije se ručno ili na grnčarskom kolu formira oblik posude ili predmeta, ili se glina izlije u gipsani kalup ukoliko je napravljen za taj predmet. Za svaki duboki sud, kao što su saksije ili zdjele, posebno se obrađuju dno i ručke ili reljefi. Slijedi sušenje koje traje i do 10 dana u zavisnosti od vremenskih uslova. Potom se taj glineni proizvod ubaca u peć i peče na temperaturi od 800 do 850 stepeni. To prvo pečenje naziva se biskitiranje, a proizvod biskit, a njegova boja zavisi od vrste gline.
„Biskitiranje je najbolje raditi na nižim temperaturama dok se ne upoznate sa glinom. Svaka glina je različita, a njeno ponašanje u peći najviše zavisi od hemijskog sastava gline. Najpogodnije gline za grnčarstvo su kaolinske gline“, pojasnio je Nebojša.
Za neke predmete i posuđe, biskit može da bude i završna faza. Međutim, na većinu finih predmeta, kao što su čaše i posuđe, ide glazura (oksidi metala), koja predmetu daje poseban sjaj. Kada se na biskit stavi glazura, ponavlja se proces pečenja, ali na višim temperaturama. Nakon pečenja proizvod ostaje u peći dok se ne ohladi do sobne temperature. Svaka glazura ne reaguje isto sa svakom glinom.
Proces dodatno komplikuje činjenica da nikada ne možete unaprijed da znate kako će da izgleda predmet nakon pečenja, što znatno otežava estetsko planiranje. A kada dođete do onoga šta želite, morate na potpuno isti način da ponovite svaki potez kako bi dobili isti proizvod. Još ako uzmemo u obzir lomljivost predmeta – vidljivo je koliko čovjek mora biti odlučan, vješt i strpljiv da bi se bavio tim poslom.
Ana i Nebojša su, međutim, iskoristili pandemiju i kroz nekoliko onlajn kurseva svoje znanje povećali, zatim na realizaciju projekta Norveška za Vas, i pripremanje dodatnih usluga.
Svaki predmet im, kažu, prođe bar pedeset puta preko ruku, a neki komplikovaniji i više. Put do savršenog crnogorskog keramičkog proizvoda nije lak, ali Jasikovci ne žure. Oni sporo, kao i proces proizvodnje glinenih proizvoda, peku svoj zanat i poslovanje. Ali kada se konačno ispeče – biće to sigurno savršen proizvod za ponos Crnoj Gori.
