Bez obnovljivih izvora EPCG bi bila u minusu 120 miliona eura

Piše: Objavljeno: 15/01/2023
featured image

Foto: Ilustracija, pixabay

Da nije bilo proizvodnje iz vjetroelektrana i malih hidroelektrana gubitak EPCG na kraju trećeg kvartala prošle godine iznosio bi 120 miliona eura.

Iz Ministarstva kapitalanih investicija su ranije saopštili Pobjedi da je u prvih deset mjeseci EPCG zahvaljući otkupu struje od proizvođača iz OIE ostvarila uštedu od 73 miliona eura.

Ipostavilo se da je garantovana cijena danas daleko ispod tržišne. Cijena po MWh koju dobijaju tzv. povlašćeni proizvođači je u prosjeku 96 eura, a tržišna ovih dana 280 eura. EPCG kupuje energiju od povlašćenih proizvođača po 80 eura po MWh (ostatak do 96€/MWh plaćaju potrošači kroz naknadu za OIE), dok je cijena po kojoj je mogu izvesti 280 eura, pa EPCG ima mogućnost da od te trgovine zaradi 100 eura po MWh. Ili da isto toliko uštedi!

Međutim, EPCG je, kao neko ko ima višak proizvodnje u odnosu na potrošnju, lani uspjela da ostvari rekordne minuse u trenutku rekordnih cijena na berzi. Kraj trećeg kvartala dočekali su sa 60 miliona eura u minusu. Da nije bilo povlašćenih proizvođača taj bi minus bio 120 miliona eura.

Situaciji u EPCG nije pomoglo ni gašenje KAP-a, kad je EPCG odlučila da ne može da poštuje ugovor o isporuci električne energije.

– Ukupnu godišnju količinu električne energije KAP-u, EPCG je prodavala za 27 miliona eura, a tu količinu sada može da proda za 122 miliona eura i ima čistu dobit po ovom osnovu od 95 miliona eura. Sa 20 miliona eura mogu se isplatiti bruto zarade zaposlenih u KAP-u za 24 mjeseca i eventualno pokrenuti proizvodnja! Na prvom mjestu građani, a ne povlašćeni pojedinci – naveo je predsjednik odbora direktora EPCG Milutin Đukanović na Tviteru 13. decembra 2021. godine.

Međutim, devet mjeseci nakon toga EPCG je u minusu 60 miliona eura, a 500 radnika KAP-a je bez posla.

Ni u CEDIS-u nije ništa bolja situacija. Ali nakon što se ispostavilo da su 2021. završili sa minusom od 12 miliona eura, za 2022. nijesu nikome dostavili rezultate poslovanja, uključujući i Vladu.

Kako ugovorom imaju mogućnost da izađu iz sistema povlašćenih cijena na period od najmanje 12 mjeseci, ovi proizvođači su predložili EPCG da otkupnu cijenu digne na 180 eura za MWh, kao u BiH, ili da se i oni okrenu poslovanju na berzi.

Vrijednost investicija u dvije vjetro i 34 male hidroelektrane je 270 miliona eura, od čega se na mHE odnosi 43 miliona, a na vjetroelektrane 227 miliona eura. Time je dobijeno novih 167 MW instalisanog kapaciteta i proizvodnje od oko 470 GWh, uz 120 novih radnih mjesta.

U 2020. se deset odsto domaćinstava snabdijevalo električnom energijom iz mHE, a 20 odsto iz vjetroelektrana.

Od 2010. do 2020. godine, dok je Elektroprivredom upravljala italijanska A2A, uloženo je 400 miliona eura u distributivnu i prenosnu mrežu, a cijena kilovata ostala je ista kao 2009. godine, dok su tehnički gubici u sistemu smanjeni sa 22,7 odsto u 2007. godini na 12,9 odsto u 2020. Istini za volju, A2A je napustila EPCG 2019. godine i to za 230 miliona eura, što je skoro duplo manje nego što su platili akcije.

Koračanje unazad

Jedan od najznačajnijih projekata, koji je A2A realizovala u EPCG bila je ugradnja tzv. pametnih brojila odnosno sistema daljinskog očitanja. Kad su Italijani otišli ovim je sistemom bilo obuhvaćeno 82,5 odsto konzuma.

Otkako su CEDIS preuzeli DF i Demokrate ne samo da je 2,5 odsto manje konzuma koji ima pametna brojila, nego se sada po sistemu malih nabavki kupuju obična brojila i to duplo skuplja od pametnih.

Creative
Kolumne
Ostalo
Posao
Uncategorized
Vijesti
Skip to content