Sredinom prošlog vijeka, Goranci iz okoline Prizrena odlučili su da napuste svoj rodni kraj i dođu u Podgoricu. 1953. godine počela je priča poslastičarnice “Korzo” i otvorena knjiga koju Nako zatvara. A knjigu su otvorili Nakovi preci, prvi u Podgorici iz porodice Ali i Hamza.
Šampita i krempita, boza, limunada, išleri, ali izjutra obavezno bureci. Svemu tome dolazi i kraj jer je omladina izabrala drugačiji put.
Autentični enterijer “Korza” oslikava duh 80-ih tadašnjeg Titograda kojeg se brojni Podgoričani rado sjećaju.
Simboli Podgorice već godinama nestaju. Kino Kultura, Hotel Crna Gora, Hotel Ljubović, Robna kuća, a sad i posljednji stub – poslastičarnica “Korzo”.
