Tri osnovna činioca privrednog razvoja svake zemlje su stanovništvo, prirodni resursi i osnovni proizvodni fondovi. Od ta tri činioca, odnosno od njihovog kvantiteta i iskorišćenosti, uveliko zavisi kako će se linija razvoja jedne zemlje kretati, odnosno da li će imati tendenciju rasta ili pada. Privredni razvoj se, u ovom kontekstu, može posmatrati sa dva aspekta: sa globalnog na osnovu statistike razvijenih zemalja i udijela ovih činilaca u njihovom razvoju, i sa aspekta naše države, kao i zemalja u regionu, i udjela ovih činilaca u „razvoju“ istih.
Od ova tri činioca, ekonomisti se negjde slažu u tome da je prvi možda najbitniji, baš iz razloga što od njega najviše zavisi kako će se iskoristiti i ostala dva. Realno i jeste tako, jer, nebitno sa koliko prirodnih bogatstava, ili osnovnih i obrtnih sredstava jedna zemlja raspolaže, ukoliko se svi ti resursi adekvatno ne iskoriste, uz stručnu i pravilnu upotrebu, rezultat će svakako izostati. Zato je bitno imati „prave ljude na pravom mjestu“.
Kada je u pitanju privredni razvoj na globalnom nivou, primetićemo da zemlje Skandinavije poslednjih godina pokazuju izrazit trend rasta, iako se ne mogu pohvaliti sa sva tri čionioca privrednog razvoja kao podjednako zastupljena. Bogati prirodni resursi svakako nisu ono što odlikuje ove zemlje, ali je ono što ih svakako odvaja od ostatka svijeta činjenica da se najviše, u svim segmentima, obraća pažnja na podsticanje stanovništva, odnosno, na mikronivou, radne snage, kao najbitnijeg činioca privrednog razvoja. U tom kontekstu, pažnja je usmjerena na sam kvalitet pomenutog resursa, bez obzira na lična opredeljenja, kao i rodnu pripadnost bilo koga od stanovnika. Ono što je važno za svakog građanina/građanke, je doprinos društvu, kao i ličnom razvoju, što je svakako međusobno uslovljeno. U tom smislu, sve radnje u tim zemljama, od onih banalnih, svakodnevnih, pa do strateških, političkih, zapravo su u službi čovjeka, kao najbitnijeg potencijala privrednog razvoja, nebitno da li se radi o osobi muškog ili ženskog pola. Predrasude, i ako ih ima, na vrlo su niskom levelu, i kako vrijeme prolazi potpuno ih i nestaje. Iz tog razloga, između ostalih, ove se zemlje mogu pohvaliti vrlo visokim stepenom privrednog razvoja.
Ono što odlikuje našu državu, kao i države u regionu, je bogat prirodni potencijal, što dodatno olakšava razvoj privrede, ukoliko bi stanoništvo, kao resurs, išlo intenzivnim putem progresa. Međutim, ono što nas koči, i godinama, zapravo, decenijama, drži u mjestu, i zbog čega stagniramo, je činjenica da nikako, ali nikako ne dozvoljavamo ženskom dijelu populacije da potpuno oslobodi svoj potencijal. Predrasude zbog kojih su mnoge žene uplašene, zatvorene, „naučene“ da ćute i guše svoje mogućnosti, zapravo čine ogroman jaz između onoga što naše države mogu, i što se zapravo dešava. Slikovit primjer navedenog je avion koji radi na dva motora, koji, uz potpuno korišćenje oba kapaciteta, ostvaruje nevjerovatne mogućnosti, ali koji usled korišćenja samo jednog, nekako uvijek zaostaje za drugim avionima. I uvijek će biti “dobro” za njega ako bude bar osrednji.
Potencijal žena, kao vrlo važnog dijela populacije, je vrlo malo razmatran kao bitan u analizama i istraživanjima bilo kog tipa, ali je tu temu važno otvarati u svakoj prilici, na svim poljima djelovanja, jednako kao što je važno svakog dana odlaziti na posao. Borba za opstanak i mjesto u društvu nikako se ne sme svoditi na puko prisustvovanje događajima, još manje na odobravanje onih koji nam se čine nevažnim, jer sve je važno. I sve se računa.
