Pet priča o ženskom liderstvu
Nikada se nije postavljalo pitanje da li žene mogu da uspješno vode kao muškarci. Žene su uvijek vodile, uvijek će voditi, posebno kada su vremena teška, i kada su njihove zajednice u potrebi.
Pitanje koje moramo da postavimo je –zašto je žensko liderstvo nevidljivo? Zašto su njihov potencijal i njihova snaga ugušeni?
Usljed globalne pandemije, žene nalazimo na prvoj liniji fronta, kao šefice vlada, zakonodavaca, zdravstvenih radnika, lidera zajednica i još mnog toga. Iako ženske organizacije i grupe u zajednici snose veliku odgovornost za sprječavanje širenja virusa i pružanje usluga onima kojima je to najpotrebnije, one su trajno izostavljene iz procesa donošenja odluka.
Danas su žene šefice država i vlada samo u 21 zemlji, uprkos snažnom slučaju u kojem njihovo rukovodstvo čini sve što je moguće u cilju sveobuhvatnijeg donošenje odluka i reprezentativnijeg upravljanja, čak i tokom ove pandemije. Muškarci i dalje zauzimaju 75 posto parlamentaraca i 73 posto rukovodećih funkcija. Većina pregovarača u formalnim mirovnim procesima takođe su muškarci.
Ove godine, Međunarodni dan demokratije dolazi kao podsjetnik da je otključavanje pune širine perspektiva, iskustava i vođstva žena od vitalnog značaja za bolju izgradnju nakon ove pandemije.
Kako žene vode za dobrobit svih, pročitajte u ovih pet priča koje ste možda propustili.
- Pokazivanje snažnog ženskog vođstva u pandemiji
Od Njemačke do Novog Zelanda i Danske do Islanda, žene lideri pokazale su jasnoću, empatiju i snažnu komunikaciju u svojim odlukama i politikama tokom pandemije COVID-19. Vjosa Osmani, prva žena predjsednica skupštine na Kosovu je među mnogim ženama liderima, koje su pohvaljene za njihovo vođstvo tokom krize.
Bivša profesorka i majka dvije djevojčice, Osmani je otvoreni zagovornik ženskog predstavljanja u politici. „Kada žene učestvuju na visokim političkim i državnim pozicijama, one doprinose uravnoteženijim, rodno osjetljivijim, ekološki pažljivijim i perspektivnijim politikama“, kaže ona.
Tokom pandemije, žene na Kosovu suočene su sa visokim nivoom ranjivosti. Kao i u mnogim zemljama, i na Kosovu je zabilježen porast slučajeva nasilja u porodici otkako su uvedene mjere zaključavanja. „Stalno dižem svoj glas o rodnim dimenzijama pandemije, dijelim relevantne činjenice i informacije, istovremeno pažljivo nadgledajući sve vladine akcije“, kaže Osmani.
Radeći na zaštiti ranjive populacije od prijetnji povezanih sa krizom COVID-19, pridružila se kampanji UN Žena Kosovo protiv nasilja u porodici i blisko je sarađivala sa UNICEF-om na pitanjima vezanim za zdravlje djece i dobrobit porodica.
“Ograničeni broj žena zauzima vodeće položaje širom svijeta, a isto se odnosi i na Kosovo. Društvena produktivnost ne može se postići dok su ljudi marginalizovani, diskriminisani i suočavaju se sa rodnim barijerama”, kazala je ona, dodajući da i muškarci i žene moraju da doprinesu naporima koji stavljaju više žena na položaje odlučivanja
2. Borba protiv nesigurnosti sa hranom na prvim linijama fronta
Demokratski principi su u središtu projekta GUYUB, inicijative koja pruža suštinsku podršku ženama u Indoneziji tokom krize COVID-a 19. GUYUB na indonežanskom znači „slaganje“ ili „zajedništvo“. To je filozofija koja povezuje zajednice, iako su mjere fizičkog udaljavanja i zaključavanja narušile društveni život.
Projekat koji su zajednički sprovele UN Women, UNODC i UNDP, porodicama je pružio nedavno distribuirane pakete sa hranom i higijenom u deset Mirovnih sela širom Jave. Po dolasku u sela, pakete je dijelila radna grupa koju su vodile žene, u partnerstvu sa indonežanskom nevladinom organizacijom Vahid Foundation.
„Socijalna ograničenja velikih razmjera koja su nametnuta u našem gradu stvorila su izazov za nas … da kupujemo, pripremamo i distribuiramo pakete sa hranom i higijenske pakete“, kaže Siti Yulaikha, član Radne grupe iz Sidomuyo-a, grada Batu, Istočna Java. Međutim, žene liderke koristile su objekat koji je ranije služio kao banka hrane, i iako je kretanje bilo ograničeno, uspjele su da pakete podijele članovima zajednice kojima je najpotrebnija.
“Stanovnici su zahvalni na paketima hrane, jer su mnoge prodavnice i pijace zatvorene. Takođe su koristili higijenske komplete, kao što su sredstva za dezinfekciju i sapun, ne samo kod kuće, već i na javnim prostorima, kao što je seoska bezbjednosna pošta” , kaže Iulaikha.
Da bi zaštitili zdravlje svojih sela, članovi radne grupe preuzeli su i druge važne uloge u prevenciji virusa, dezinfikujući javne prostore, proizvodeći i distribuirajući maske i šireći svijest o zdravstvenim protokolima. Takođe su osnovali centar za prikupljanje podataka o koronavirusu, traženje kontakata i zdravstvene provjere.
Njihova agilna prilagodba izazovnim okolnostima se tu ne zaustavlja; kada su mnoge žene primijetile pad zarade zbog zatvorenih tržišta i izgubljenih poslovnih prilika, prisjetile su se učenja iz prethodne obuke za preduzetništvo i stvorile WhatsApp grupu koja će služiti kao mrežno tržište.
„Vlasnici tezgi sa hranom koristili su WhatsApp za organizovanje narudžbi za hranu za ponijeti i kućnu dostavu. Ovi napori pomogli su im u vitalnom, održivom prihodu tokom pandemije “, kaže Yulaikha.
3. Vodeći napori za prevenciju virusa širom Libije
Korak ispred većine radnog svijeta, 36 žena uključenih u libijsku Žensku mrežu za izgradnju mira bile su navikle na povezivanje putem telefona i računara mnogo prije nego što ih je pandemija pogodila. Odvojene od podjela u svojoj zemlji, žene liderke koje dolaze iz različitih socijalnih, generacijskih i geografskih sredina, komuniciraju preko WhatsApp-a i Zoom-a od jula 2019. godine kako bi razgovarale o strategijama izgradnje mira.
„Smatramo da bismo trebali biti jedna Libija“, kaže član Mreže stvorene uz podršku UN Women. Članovi su iskusni aktivisti; svaka je povezana sa sopstvenom regionalnom mrežom aktivista koji rade na podršci svojoj zajednici. Kada se saznalo za prijetnju pandemijom, žene su brzo prilagodile svoj mrežni aktivizam da odgovore situaciji.
Podijelili su vitalne informacije o virusu i načinu njegovog širenja na nacionalnim i lokalnim radio-stanicama, obezbijedili proizvode za čišćenje i dezinfekciju domaćinstvima sa niskim primanjima i distribuirali brojeve telefona za nasilje na osnovu pola. Udružili su se sa drugim organizacijama za distribuciju maski i rukavica u zatvorima i pritvorskim centrima, i zatražili puštanje zatvorenika koji su ili na kratkoj ili blizu završetka kazne, posebno onih koji su stariji ili bolesni.
Budući da mreža žena obuhvata zemlju, one imaju dragocjen uvid u regionalne potrebe i bile su ključne za isticanje humanitarnih pitanja specifičnih za populaciju.
Uprkos njihovoj vitalnoj ulozi u rješavanju sukoba i uspostavljanju mira u porodicama i zajednicama, libijskim ženama rijetko je dozvoljeno da uđu u proces odlučivanja i pregovaranja kojima dominiraju muškarci. Borbe protiv više pitanja odjednom – prijetnje od koronavirusa, kao i marginalizacija žena u mirovnim procesima – ove žene lideri nastavljaju da zalažu za sigurniju, zdraviju i mirniju Libiju.
„Libijske žene prednjače u odgovoru na probleme; od COVID-a 19 do stravičnih posljedica sukoba koji je podijelio njihovu zemlju i naneo nezamislive patnje njihovim zajednicama “, kaže Begona Lasagabaster, predstavnica UN-a za žene u Libiji. „Krajnje je vrijeme da imaju svoje pravo mjesto u mirovnim pregovorima i svoje mišljenje o budućnosti Libije.“
4. Rušenje prepreka za zdravstvene usluge i informisanje starosjedelačkih zajednica
Od početka pandemije, Lopez je koordinirala telemedicinskim tretmanom teške i hronične neuhranjenosti, seksualnog i reproduktivnog zdravlja, te složenih i hroničnih bolesti, tako da pacijenti mogu da nastave da pružaju spasonosnu njegu uprkos mjerama zaključavanja. Maya Zdravstvena Alijansa je takođe distribuirala pomoć u hrani za više od 900 porodica.
Pored pružanja liječenja i pomoći, organizacija teži da smanji barijere u zdravstvenoj zaštiti kako bi joj svi mogli pristupiti. U tekućoj borbi protiv COVID-19, Lopez je bila svjedok kako jezik može biti prepreka komunikaciji o prevenciji virusa u starosjedelačkim zajednicama. Da bi bolje služio ovim marginalizovanim grupama, Maya Zdravstvena Alijansa je zajedno sa povezanim institucijama, kreirala seriju video zapisa, audio zapisa i radio programa, prilagođenih ruralnom i autohtonom kontekstu, koji će se distribuirati na sedam majanskih jezika, kao i na španskom.
Sa Lopezovom kao medicinskim direktorom, Maya Zdravstvena Alijansa je preuzela nekoliko drugih vitalnih uloga u odgovoru na COVID-19: organizacija olakšava dijeljenje mjera prevencije među zdravstvenim radnicima kroz WhatsApp grupu, koja broji od više od 180 članova iz više od 100 organizacija sa sjedištem u zajednici. Oni takođe pružaju ličnu zaštitnu opremu studentima poslednje godine medicinske škole koji nude usluge u ruralnim oblastima i onlajn procjenu i obuku za medicinske radnike.
„Kriza izazvana pandemijom učinila je vizuelnom našu surovu stvarnost, koja je u prošlosti bila zanemarena“, kaže Lopez. „Autohtone žene malo-pomalo postaju svjesne naše istinske uloge u porodici i društvu. Moramo mnogo da doprinesemo iz svojih životnih iskustava i znanja ko smo i šta želimo, kao i znanja o stvarnim potrebama same zajednice “.
5. Sprječavanje širenja COVID-19 u izbjegličkim naseljima u Ugandi
U naselju Bidibidi za izbjeglice i raseljena lica u okrugu Yumbe u Ugandi, Joice Maka čeka na mjestu za sakupljanje vode. Majka troje djece je izbjeglica iz Sudana koja je u Ugandu stigla nakon što su njenog muža ubili pobunjenici i jedna je od 12 žena mirovnih posrednica u zoni B naselja koje sada vode borbu protiv COVID-19.
Maka čeka na vodenoj stanici jer, uprkos mjerama zaključavanja, ljudi (obično žene i djevojke) i dalje moraju da posjećuju ovo mjesto kako bi sakupili vodu, što predstavlja stratešku tačku za prenošenje informacija o spasavanju života. Od početka pandemije širenje informacija o virusu bilo je izazovno, jer je većina ograničena na svoje domove.
„Podstičemo ih da se drže najmanje dva metra jedna od druge; takođe ih podstičemo da operu ruke prije i posle pumpanja vode “, objašnjava Maka. U ulozi posrednika u miru, Maka i drugi obično posreduju u sporovima u zajednici, uključujući pitanja nasilja u porodici, ranog braka i prava na zemlju. Međutim, kada je pandemija pogodila, posrednici su prešli na vodeće mjere prevencije COVID-19.
Žene su naučile važnost pranja ruku, fizičkog udaljavanja, nošenja maski, testiranja i stavljanja u karantin i dijele ove informacije sa širom zajednicom, kroz pjesme koje su komponovale na lokalnom dijalektu.
Sticanje povjerenja i saradnja zajednice ključni su za sprječavanje širenja COVID-a 19, pa je važno da zdravstvene informacije dolaze od pouzdanih članova zajednice, poput posrednika. Njihovo vođstvo i posvećenost ka dobrobiti svih nikada nisu bili važniji, piše unwomen.org.
