Pet godina nakon što je zaštitnik imovinsko-pravnih interesa izmjenama Zakona o parničnom postupku (ZPP) dobio pravo da u dobijenim sporovima naplaćuje troškove po advokatskoj tarifi, situacija bi mogla da se promijeni.
Naime, ukoliko prijedlog Ministarstva pravde dobije podršku Skupštine, novim izmjenama ovog zakona, zaštitnik će imati pravo da naplati samo polovinu troškova u odnosu na vrijednost radnji po advokatskoj tarifi, piše Pobjeda.
Tadašnja odluka da država naplaćuje troškove na ovaj način naišla je na veliko negodovanje Advokatske komore koja je, pored poslanika Demokrata, tražila preispitivanje pred Ustavnim sudom, koji je odbio njihove inicijative za ocjenu ustavnosti.
Tada su tvrdili da su na ovaj način povrijeđeni ustavni principi o zabrani diskriminacije, jednakosti svih pred zakonom, nezavisnosti advokature, kao i pravo na pravično suđenje, jer se država stavila u povlašćeni položaj u odnosu na pravna i fizička lica koja ne zastupa advokat i koja u tom slučaju nemaju pravo na naknadu troškova.
Stav države je bio da se time teži legitimnom cilju obezbjeđivanja pravilnog djelovanja pravosudnog sistema kroz odvraćanje potencijalnih tužilaca od postavljanja neutemeljenih ili previsokih tužbenih zahtjeva prema državi bez snošenja posljedica. U tadašnjem mišljenju Vlade navedeno je da se upravo ovakvim rješenjem postiže jednakost stranaka u sporu koje dijele rizik od neuspjeha, navodeći da sredstva naplaćena na taj način ne pripadaju zaštitniku, već idu u državni budžet.
Takav stav imao je i Ustavni sud navodeći da zakonodavac nije prekoračio svoja ustavna ovlašćenja te da je prilikom donošenja zakona utvrdio legitiman javni interes, jednakost položaja stranaka i njihovih zastupnika, koji podrazumijeva da svaka stranka snosi jednak rizik od neuspjeha, a sve u cilju efikasnog funkcionisanja pravosudnog sistema.
Time je, navodi se u obrazloženju odluke, uspostavljen razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići, koji ne predstavlja prekomjerni teret za stranke, imajući u vidu da i država, čiji resursi nijesu neograničeni, treba da uživa zaštitu od neutemeljenih parnica.
Drugačija praksa Evropskog suda
U izvještaju resora Marka Kovača o procjeni uticaja novih predloženih izmjena stoji da su troškovi koji su dosuđivani zaštitniku predstavljali nesrazmjeran teret građanima koji im je donekle i ograničavao pristup sudu. U obrazloženju nacrta izmjena stoji da ovi troškovi ne predstavljaju stvarne troškove koje zaštitnik ima za zastupanje, na šta ukazuje i presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Mežnarić protiv Hrvatske.
Dvije godine nakon što je ovo pravo dato državi, o opštinama nije bilo govora, ali je Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu predložio amandman kojim je i njima dato to pravo. Ipak, Ustavni sud je usvojio inicijativu advokata Stevana Lepetića koji je tvrdio da je u ovu odredbu u zakon uvela nenadležna skupštinska služba, zbog čega su opštine nakon godinu ostale bez ovog prava. Lepetić je sporio što su opštine pravo na troškove dobile na osnovu izmjene objavljene u naknadnoj ispravci u ,,Službenom listu CG“. Na taj način je, kako je naveo u inicijativi, skupštinska služba „navodnom ispravkom“ uvela u pravni poredak ovo pravo opštinama. On je ukazao da se tadašnjim prijedlogom izmjena ZPP-a nije ni mijenjao ovaj član, tako da nije ni moglo doći do greške zbog koje je došlo do ispravke.
Novim predloženim izmjenama ZPP-a, između ostalog, regulativa će biti usklađena sa evropskom. Osim toga, kako se navodi u dokumentu Ministarstva pravde, donekle će biti riješen problem ličnog dostavljanja sudskih dokumenata, te data mogućnost sudu da u slučaju loše imovnog stanja, stranku oslobodi troškova privremenog zastupnika.
– Izvršeno je preciziranje normi koje se odnose na povlačenje tužbe i kad se tužba smatra povučenom. Propisana je mogućnost za otvaranje zaključene glavne rasprave radi dopune postupka i razjašnjenja važnih pitanja, u cilju zakonitog i pravednijeg odlučivanja. Izuzimanjem od obaveznog upućivanja na medijaciju predmeta, koji se odnose na svojinsko pravne sporove rasterećuje se
Centar za ARS od ove vrste predmeta koji se nijesu pokazali kao medijabilni. Predviđena je i nagrada za rad medijatora i da o tim troškovima odlučuje sud u roku 15 dana od dana dostavljanja spisa predmeta od strane Centra, što nije bio slučaj do sada, jer norma nije bila jasna pa su uglavnom medijatori ostajali bez troškova za rad. Propisana je mogućnost izjavljivanja revizije u sporovima u kojima je određen zastoj postupka,u slučajevima kada je dostavljeno više tužbenih zahtjeva sudu koji se zasnivaju na istom ili sličnom činjeničnom stanju i pravnom osnovu, a sud odlučuje samo o jednom zahtjevu. U cilju efikasnosti postupka u parnicama zbog smetanja posjeda propisano je da se odredbe koje se odnose na postupak po žalbi na presudu primjenjuju i na postupak po žalbi na odluke donijete u parnici zbog smetanja posjeda – navodi se u izvještaju Ministarstva pravde.
