Gordana Stevović, zaljubljenica u selo i ruralni turizam, u doba pandemije COVID-a 19, sa suprugom Jovanom Dedeićem odlučuje da oživi đedovinu i pokrenu sopstveni biznis tako što će i turistima pružiti mogućnost da odmore i uživaju u prelijepoj prirodi Njegovuđa.Kasnije, uvidjevši benefite ruralnog razvoja, zajedno sa svojim timom iz NVU Udružena seoska domaćinstva – turizam na selu, pokreće sajt koji na jednom mjestu objedinjava veliki broj seoskih domaćinstava, pružajući tako zaljubljenicima ruralnog života i odmora sve potrebne informacije na jednom mjestu.
Kada ste pokrenuli etno priču Vukov konak?
Tokom pandemije COVID-a, dok smo bili primorani da sjedimo u stanu u Podgorici, ja i suprug smo sa malom bebom maštali kako doći što prije do Žabljaka, našeg rodnog grada.Pošto baš te godine se on vratio sa broda zbog povrede ledja i imali smo malo dijete, počinjemo da kuvamo ideju o sopstevom biznisu. Tokom ljeta smo napokon uspjeli poći kući na Žabljak, te tokom obilaska imanja i stare đedove kuće na imanju Njegovuđa, pada odluka da se kuća osvježi i oživi jer nije bila korišćena godinama. Zamisao je bila da imamo svoj kutak kada dolazimo na Žabljak, međutim vrlo brzo plan se mijenja jer shvatamo da imamo oboje jaku želju da osmislimo svoj posao sa ciljem da Jovan ne ide više na brod i da zbog mnogih lagodnosti koje nudi priroda za djecu da se u potpunosti posvetimo imanju.
Koliko se povećao broj interesovanja turista za seosko domaćinstvo od momenta kada ste pokrenuli priču pa do danas?
Seosko domaćinstvo je nakon četiri godine sređivanja tek otvorilo svoja vrata prošle godine. Gosti su jako zainteresovani i vidimo da često naiđu prateći google maps i recenzije. Privlači ih taj stari stil kuće koji smo se potrudili da skoro u potpunosti zadržimo. Kada dodju do nas najčešće ostaju i noć više jer kažu da oaza mira koju nađu ih u potpunosti opije.
Šta gostima pruža vaše seosko domaćinstvo?
Za sada nudimo samo noćenje sa doručkom, s obzirom da oboje radimo i imamo dvoje djece, pokušavamo uklopiti aktivnosti oko djece i pokretanje ovog posla. Naravno da sve ide polako i malim koracima, ali nam je cilj da osposobimo 20 kreveta u kampu i kući, te da se pokrenemo posao tako da nam isti bude za par godina glavni izvor primanja; Sada je to samo manji dodatni prihod i više nam je bitno da spremimo kvalitetnu promociju i osposobimo kapacitete sa određenim nivom kvaliteta.
Takođe su nam tražili prošle godine i časove kuvanja, pa po malo počinjemo i time da se bavimo na imanju, sa tim da spremamo tradicionalna jela sa proizvodima sa imanja u kombinaciji sa domaćim proizvodima iz okolnih domaćinstava.
Takođe nudite im autentičan domaći jelovnik. Da li je uvezivanje poljoprivrede i turizma pravi koncept seosokog domaćinstva?
Trudimo se da hrana koju nudimo bude 90% domaće prizvodnje, naravno imamo dosta povrća iz bašte i plastenika, ali nemamo životinje pa kombinujemo sa poljoprivrednim gazdinstvima koja se nalaze u našem okruženju. Ove godine planiramo pernate životinje da nabavimo i da i to uvrstimo u ponudu. Uvezivanje poljoprivrede i turizma ne samo da je pravi koncept nego i jedini održiv u poljoprivrednim gazdinstvima. Stranci žele da hrane životnije, da beru povrće i bašti, da se bave svim onim što je za njih nemoguće u gradovima, što su nekaad radili na imanjima svojih đeda i babe ili što su čuli iz nekih davnih priča.
Da li je preorjentacija sela u turistički proizvod potencijal razvoja sela u budućnosti?
Turistička ponuda na selu omogućava da jedno selo živi tokom cijele godine, da svi imaju korist od turista i da lokalni ljudi ostaju na svojim domaćinstvima. Vidimo po zadnjem popisu koliko je sela nažalost napušteno a tek koliko nema mladih i žena na selu. Jako je bitno da se svi nivoi državnih/lokalnih organa uključe i razgovaraju sa domaćim stanovništvom u cilju edukacije i motivacije ljudi da ostaju na svoja ognjišta. To neće biti dobit samo za pojedinca već za cijelu zajednicu dugoročno.
Koliko je potrebno sredstava pokrenuti ovakvu priču i da li većinom sela u Crnoj Gori već imaju određenu podlogu za pokretanje ovakve priče?
Nažalost je potrebno zaista mnogo sredstava, mi odvajamo svaki cent za selo, ne idemo na ljetovanja i zimovanja, niti neke fancy vikende, već se mjesec za mjesec planira i odvaja i ulaže u kuću. Za zadnjih par godina smo samo da bi osposobili kuću i otvorili gostima uložili preko 30 hiljada, bez ikakve pomoći i bez bilo kog priznanja zajednice za to što radimo. Ovo napominjem posebno jer mi smo mladi ispod 40 godina sa djecom koje želi da se vrati, u zemljama u okruženju nude za mlade porodice od 10 hijada pa do 75 hiljada nepovratnih sredstava u opremi, pomoć u osiguranju boljih uslova života, nabavka materijala za proizvodnju hrane i sl. Kod nas ne postojite i nemaju ni kuriozitet da Vas obiđu da vide šta vi to želite i planirate.
Kakva je pomoć države seoskom turizmu?
Pomoć koja je opredijeljena za seoski turizam je veoma mala, na nivou CG ima 280 registrovanih seoskih domaćinstava, za koje je prošle godine opredijeljenio 70 hiljada od strane MERT-a. Iskreno to nije ništa, mogu se obaviti neke sitne nabavke, manje investicije ali ne neka ozbiljna ulaganja.IPARD nudi ove godine veoma ozbiljna sredstva, međutim on je toliko komplikovan za nas male počevši od procesa aplikacije do realizacije. Nego i sve to na stranu, koliko je nemoguće se nama malima zadužiti, jer naravno nemamo te pare a da bih dobili moramo se zadužiti kod IRF ili druge banke/mikrofinansiske institucije za cjelokupan iznos stavljajući imovinu i životinje kao garanciju.Dok bi postojanje kreditno garantnog fonda znanto promijenila stvari, te više manjih bi poboljšalo svoje uslove rada i to bi bila dobit i za pojedinca i za cijelu Crnu Goru. Zamislite da sad vako malo seosko domaćinstvo dobije 50-100 hiljada i poboljša svoju ponudu i kapacitete. Zamislite da država stane iza svakog takog pojedinca i omogući da što prije ta sredstva uđu i da domaćinstva vraćaju 30-40% na par godina a da ne moraju da zadužuju svu imovinu i stoku koju imaju.Kada se to realizuje imaćemo ozbiljnu ponudu u ruralnim područjima i zadovoljne domaćine koje žele da ostaju na selu.
Kakvu očekujete sezonu ove godine?
Osluškujemo tržište pažljivo, međutim slabe su najave, najviše sto je obližna Albanija napravila ozbiljne korake u turizmu zadnjih par godina i postala je meta velikog broja turista. Vidimo da na nivou CG su slabbe najave u predsezoni.Nadamo se da će last munute gosti nas iznenaditi.
Koja su to neka glavna zapažanja turista o vašem seoskom domaćinstvu ali i drugim?
Domaći proizvodi, tradicionalan naćin života, autohton smještaj i nezaboravni domaćini! To je nezaboravno za naše goste, na nivou cijele Crne Gore kada gledam recenzije kolega svi su komentari posveećeni našem gostoprimstvu i ljudskoj toplini.To je naša najoriginalnija ponuda koju imamo u CG, jer naši domaćini nisu profesionalni ugostitelji ali su daleko poznati domaćini, što svaki stranac jako cijeni.
Pokrenuli ste sajt ruralholiday.me kako biste na jednom mjestu turistima prikazali seoska domaćinstva?
Član sam NVU Udružena seoska domaćinstva – turizam na selu od 2019, kad sam počela da se bavim ovom temom da bih pomogla razvoju seoskog domaćinstva mojih roditelja.Zahvaljujući ekipi Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletijei i saradnji kolega iz udruženja, uspjeli smo realizujemo sajt sa bazom podataka svih naših članova, sve lokacije i kontakti sa ciljem da gosti mogu da pogledaju našu najoriginalniju ponudu i da uz našu pomoć, a i samostalno putuju po našoj zemlji i obilaze naše domaćine.
