Iako je stečajni upravnik Miloš Popović donio odluku na osnovu koje bi trebalo da se isplati i grupa od 88 bivših radnika nekadašnje fabrike ,,Radoje Dakić“, u čiju korist je ljetos presudio Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) u Strazburu, ipak će Vlada iz budžetske rezerve morati da isplati 1,54 miliona eura, jer Popovićeva odluka još nije pravosnažna, a rok za isplatu ističe 17. oktobra. To se navodi u informaciji zastupnice Crne Gore pred ESLJP Katarine Peković koju je Vlada usvojila na posljednjoj sjednici.
– U dopisima od 23. i 25. jula stečajni upravnik i stečajni sudija su naveli da će podnosioci predstavke iz presude Živaljević i drugi protiv Crne Gore biti namireni iz stečajne mase kada se za to steknu zakonski uslovi, odnosno kada odluke o namirenju tih povjerilaca postanu pravosnažne, a objektivno nije moguće očekivati da budu namireni iz stečajne mase do 17. oktobra 2024. godine do kada je Crnoj Gori dat rok za izvršenje navedene presude Evropskog suda – stoji u informaciji Peković.
Presude
Riječ je o sedmoj presudi koju je ESLJP donio 18. jula, a po kojoj su na red za namirenje stigli radnici koje zastupa advokat Ljubo Marković. Prethodno je Vlada iz budžetske rezerve isplatila 4,8 miliona eura za 513 bivših radnika na osnovu šest presuda ESLJP, kojima je utvrđena povreda prava na pravično suđenje i zaštitu imovine, piše Pobjeda.
Sud je, u skladu sa dosadašnjom dobro ustanovljenom sudskom praksom, zauzeo stav da nadležni državni organi nijesu uložili sve neophodne napore da obezbijede potpuno i pravovremeno izvršenje odluka donijetih u korist bivših radnika. ESLJP je u svih sedam presuda odbio zahtjev da im se isplati naknada za nematerijalnu štetu, imajući u vidu da je Ustavni sud već utvrdio povredu prava na pravično suđenje i mirno uživanje imovine i po tom osnovu dosudio po 2.000 eura svakom podnosiocu predstavke.
Stečaj u fabrici ,,Radoje Dakić“ otvoren je krajem 2016. godine, a bivši radnici čekaju duže od 15 godina na izvršenje pravosnažnih presuda kojima su im dosuđene zarade koje im nijesu isplaćivane 77 mjeseci.
Prema podacima Privrednog suda od 25. jula, u stečaju ,,Radoja Dakića“ priznato je ukupno 51,4 miliona eura, od čega je u prvom i trećem isplatnom redu 883,2 hiljade eura, kao razlučno potraživanje radnika priznat je glavni dug sa kamatama od 48,7 miliona eura, dok je kao razlučno potraživanje priznato i 1,77 miliona eura na račun troškova postupka.
– U toku trajanja cjelokupnog stečajnog postupka do 23. jula 2024. godine po osnovu pravosnažnih odluka o namirenju razlučnim povjeriocima isplaćeno je ukupno 40,3 miliona eura, od čega 37,8 miliona bivšim radnicima kao razlučnim povjeriocima, a 2,54 miliona državi kao razlučnom povjeriocu – pokazuju podaci Privrednog suda.
Stanje na računu
U informaciji Peković se navodi i da je iz suda obaviještena da je na računu stečajne uprave 4,45 miliona eura, od čega bi po posljednjim odlukama, kada budu pravosnažne, radnicima trebalo da pripadne 2,25 miliona, a državi 2,2 miliona eura.
Nakon toga, kako se navodi, na računu više neće biti novca za raspodjelu do sljedeće prodaje imovine, od koje su samo preostale saobraćajnice u okviru DUP-a ,,Radoje Dakić“ čija je vrijednost oko četiri miliona eura. U međuvremenu je sprovedeno javno nadmetanje na kojem je Glavni grad ponudio da za 1,86 miliona eura kupi dio imovine od 5.500 kvadrata predviđen za saobraćajnice.
Lokalna skupština je u maju donijela odluku kojom je predviđena kupovina i preostalih saobraćajnica, ali su u ovom trenutku bila obezbijeđena samo ova sredstva. Ta prodaja realizovana je na osnovu nove procjene imovine, pa je cijena kvadrata gotovo duplirana u odnosu na ranije, imajući u vidu da je grad ovo zemljište kupio po cijeni od 336 eura po kvadratu.
Vlada je u maju, na prijedlog Peković formirala radnu grupu sa predstavnicima Ministarstva finansija, zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa i vještaka ekonomsko finansijske struke, čiji je zadatak bio da utvrde tačan iznos koji se duguje radnicima.
Ranije nam je iz Ministarstva finansija (MF) rečeno da su zajedno sa resorom pravde zaduženi da pripreme akcioni plan sa ukupnim brojem neizvršenih pravosnažnih presuda radi namirenja i ostalih radnika, uz napomenu da će to, zbog obimnosti dokumentacije, zahtijevati izvjesno vrijeme. Iz MF tada nijesu Pobjedi odgovorili na pitanje kada će i ostali bivši radnici, koji po pravdu nijesu išli u Strazbur, uspjeti da naplate svoja potraživanja.
Peković je ukazala da je država u obavezi da, pored individualnih, preduzme i generalne mjere koje podrazumijevaju sistemsko i sveobuhvatno rješavanje pitanja izvršenja presuda u kojima se kao dužnici javljaju bivša državna preduzeća.
