Pred Ustavnim sudom više nema nijednog predmeta po žalbi bivših radnika fabrike ,,Radoje Dakić“, nakon što su na jednoj od posljednjih sjednica usvojene žalbe iz 31 predmeta.
Time je, kako je Pobjedi rečeno iz Ustavnog suda, pravo na pravično zadovoljenje dobilo još 647 bivših radnika kojima je utvrđena povreda prava na pravično suđenje i svojinu koje štite Ustav i Evropska konvencija za ljudska prava.
To znači da će Vlada i za ovu grupu bivših radnika morati da obezbijedi isplatu po dvije hiljade eura, odnosno ukupno 1,3 miliona eura. Do sada je, kako je Pobjedi rečeno, ta je naknada dodijeljena u 13 ranijih predmeta, ali nijesmo dobili podatak na koliko se podnosilaca to odnosilo.
Ipak, na osnovu ranijih informacija, uključujući posljednju grupu od 647 radnika, državu je naknada zbog neizvršavanja pravosnažnih presuda za 1.800 bivših radnika koštala najmanje 3,6 miliona eura.
– Nalaže se Vladi Crne Gore Ministarstvu finansija da svakom podnosiocu ustavne žalbe – stečajnom povjeriocu preduzeća Radoje Dakić AD u stečaju iz Podgorice isplati naknadu u neoporezivom iznosu od dvije hiljade eura na ime pravičnog zadovoljenja zbog povrede prava iz odredaba člana 32 Ustava Crne Gore i člana 6 stav 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i troškova u vezi s provedenim postupcima u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove odluke u ,,Službenom listu“ – navodi se u odlukama suda.
Ustavni sud je, kao i ranije, naložio Privrednom da obezbijedi najveći mogući stepen ,,dakićevcima“ i obavezan je da obavještava Ustavni sud o svim relevantnim činjenicama u vezi s stečajem koje bi mogle uticati na namirenje, te da nakon završetka stečaja dostavi izvještaj o isplaćenim sredstvima.
S usvajanjem žalbi bivših ,,dakićevaca“ Ustavni sud je počeo prije četiri godine, ali su zbog blokade rada suda na ove odluke ostali podnosioci čekali do prošlog mjeseca.
Ustavni sud je ranije zauzeo stav da se država ne može osloboditi odgovornosti za propuste i nečinjenja koja su dovela do neizvršenja presuda ni za dugovanja koja stečajni dužnik ima prema podnosiocima žalbe. U jednoj od ranijih odluka se navodi da država ima obavezu da organizuje djelotvorean sisetm izvršenja presuda, ako treba i učešćem državnog aparata. Konstatovano je da od 2008. godine do otvaranja stečaja 2016, nije učinjeno ništa po tom pitanju, ali je odbačen prigovor da je stečaj otvoren s namjerom da se radnicima onemogući naplata. Naprotiv, sud je bio stava da se upravo kroz taj postupak može doći do najvećeg namirenja svih povjerilaca.
Ni tada, kao ni sada, nijesu sve sudije bilo istog mišljenja, imajući u vidu da su tadašnji sudija Miodrag Iličković i dalje aktuelni Milorad Gogić bili stava da je Vladi trebalo da bude nametnuta obaveza isplate kompletnih potraživanja, jer je morala da osigura mehanizme kako bi se radnici naplatili na osnovu presuda.
Radnici svoja potraživanja pokušavaju da naplate i preko Strazbura, pa se i dalje čeka stav Evropskog suda za ljudska prava na izjašnjenje zastupnice države Valentine Pavličić koje je uputila krajem prošle godine u vezi sa sedam predmeta po pritužbama 605 bivših radnika. Prema našim informacijama, utvrđeno je da se bivšim radnicima duguje oko 50 miliona eura, od čega se jedan dio radnika naplatio u potpunosti, jedan djelimično, dok određeni broj radnika i dalje čeka početak isplate dugovanja.
Naplata potraživanja
Prema riječima portparola Privrednog suda sudije Vladimira Bulatovića, od ukupno 2.517 bivših radnika samo njih 313 u potpunosti je naplatilo svoja potraživanja, dok njih 415 još nije ni stiglo na red. Ostali su, kako nam je rečeno, namireni u pretežnom dijelu.
Tu ulazi i nedavna isplata od skoro deset miliona eura kojom je namireno ukupno 604 radnika, koja je realizovana nakon više od godinu i po čekanja, imajući u vidu da je predmet stečaja ,,Dakića“ bio u SDT-u više mjeseci, a onda se čekala i odluka Apelacionog suda o prigovorima na odluke o namirenju. Za prodaju, kako saznajemo, nije ostalo previše imovine, već jedino saobraćajnice koje jedino može otkupiti Glavni grad.
