Vesna Kljajić je jedna od pjesnikinja čije su pjesme zastupljene u trojezičnoj zbirci „Pjesnička svitanja“, koja je nedavno uspješno promovisana u sali KIC-a “Budo Tomović.
Rođena je u Pančevu 1972. godine kao drugo od troje djece u porodici Savović. Osnovnu i srednju školu je završila u Podgorici, a uporedo i nižu muzičku školu “Vaso Pavić”. Njena ljubav, od malena, su i knjige u kojima je nalazila inspiraciju i kroz koje je, kako kaže, mnogo naučila o životu. Kao odličan đak i velika zaljubljenica u matematiku i fiziku, upisuje Građevinski fakultet. Nakon uspješno okončanih studija, upisuje i master studije koje završava s prosječnom ocjenom “A” na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.
Vesnina želja je da objavi knjigu u kojoj će biti sažeta poezija koju joj je posvetio suprug kao obilježje njihovoj velikoj ljubavi i one koje je Vesna posvetila suprugu nakon njegove smrti. Ponosna je majka dva sina Stefana (22) i Jovana (19). Živi i radi u Podgorici.
Za portal Preduzetnica.me sa Vesnom smo razgovarali o pisanju, književnosti ali i o njenim utiscima i očekivanjima u vezi sa zbirkom poezije „Pjesnička svitanja“….
Knjiga i Vi ?
Imala sam sreću da sam rasla u porodici u kojoj se ljubav prema knjizi njegovala. Sjećam se da sam za dvanaesti rođendan na poklon dobila knjige iz edicije “Plava ptica” i da nisam izlazila deset dana iz sobe dok je nisam pročitala. Posebno sam voljela knjigu “Kralj Artur”, za koju me i danas vežu posebna osjećanja.
Jednostavno volim knjige i tu ljubav sam prenijela i na svoju djecu. Često sam ih vodila u knjižaru i uvijek su mogli dobiti na poklon koju god žele slikovnicu ili knjigu, ali zauzvrat su je morali pročitati. Na taj način stekli su naviku da čitaju i da kupuju knjige i danas naš stan obiluje knjigama ne samo na našem jeziku, nego i na španskom i engleskom što me jako raduje, jer ključ razumijevanja i napredovanja u svim sferama života je knjiga.
Pametni ljudi čitajući saznanja sakupljaju iz knjiga, a ne iz ličnog iskustva. Žao mi je što se danas vrijednost knjige više ne promoviše i što su “zabavni” programi i socijalne mreže skoro pa izbrisali knjige iz života mladih ljudi.
Koliki značaj ima knjiga u našim životima, najbolje opisuje sledeći citat:
“Čovjek koji ne čita dobre knjige, nema nikakve prednosti nad čovjekom koji uopšte ne zna čitati“.- Mark Tven
Kako je počela vaša pjesnička priča?
Mislim da nisam imala ni deset godina, kada sam svojim roditeljima izrecitovala svoju prvu pjesmu koja se zvala „Mjesec“. Nikad je nisam zapisala, ali i dan danas je pamtim. Oduvijek sam voljela Desanku Maksimović, Ljubivoja Ršumovića, Miru Alečković, Miroslava Antića, Đuru Jakšića, Njegoša, Jovana Jovanovića Zmaja, Vojislava Ilića, Puškina, Jesnjina, mogla bih nabrajati do jutra, jer oni su obelježili moje djetinjstvo i mladost.
Nakon smrti supruga Ratka, osjetila sam potrebu da podijelim svoja osjećanja sa nekim. Kako je previše bolno bilo razgovarati i sa najbližima o tome, papir je trpio i podnosio sve moje patnje i boli, čuvao moje najbliže od patnje, sve ono što je bilo previše teško izgovoriti ili podijeliti sa nekim, prenešeno je iz srca na papir. Odlazak sinova u inostranstvo, usamljenost, bol sa kojim sam se borila svakodnevno, su me natjerali da preusmjerim moje misli i energiju na pisanje i slikanje. Išla sam na časove crtanja kod akademske slikarke Marine Radulović i prvo što sam nacrtala je bio je Ratkov portret, a istovremeno sam pisala i pjesme. Tako su i nastale: Amanet, Svijeće, Mojoj ljubavi, Poruka sinu, itd…
Dijeleći stihove sa ostalima, željela sam da podijelim svoja osjećanja i ohrabrim ljude koje prolaze kroz slične patnje, da im kažem da nisu jedini, da svi sa sobom nosimo određeno breme i da baš zbog toga treba da naučimo i sebe i druge da se radujemo svakom novom danu, jer niko ne zna šta mu već sjutra život nosi, a život je samo jedan i trebamo ga iskoristiti na najbolji mogući način.
Koja su pravila pisane riječi od kojih ne odstupate bez obzira na trendove?
Svako je individua za sebe i smatram da kvalitet uvijek nađe svoje mjesto pod suncem. Ono što svaki pisac treba da zna je da stvara umjetničko djelo i prije nego što počne da piše i da se ozbiljno posveti tom poslu. Ja nisam pisala razmišljajući o tome, ja sam jednostavno prenosila svoja trenutna osjećanja na papir i mislim da je u iskrenosti, pismenosti, jasnoći i lijepom kazivanju, tajna dobrog umjetničkog djela. Ako nema iskrenosti i svih ovih elemenata u djelu, utisak koji ostavite na čitaoca će biti kratkotrajne prirode i vaše djelo neće dugo bitisati.
Šta svaka dama treba da učini za svoj izgled i koliko je on važan za vašu profesiju?
Najvažnije je kako se vi osjećate, onako kako se vi osjećate i predstavljate, tako vas i drugi doživljavaju. Da bi ste bili dama bez obzira kojom se profesijom bavite, morate jednako biti njegovani spolja i iznutra, biti prirodni. Ne znaju drugi koliko vrijedite, niti oni mogu da procijene to, vi najbolje znate šta nosite u sebi i za to se borite, bez obzira na izgled, godine, društveni status, jer oni vas ne ograničavaju, jedino ko može da vam postavi granice je vaš um. Zato razvijajte svoje vještine, dugotrajno ulažite u svoje znanje, jer je to jedina investicija koja vam donosi sigurnu budućnost.
Koliko ste zadovoljni Trojezičnom zbirkom „Pjesnička svitanja“? Šta Vas je posebno oduševilo u ovom projektu? Da li očekujete nastavak ili nešto slično? Na promociji ste bili fantastični, da li možete da se osvrnete i kažete svoje mišljenje o cijelom projektu?
Trojezična zbirka „Pjesnička svitanja“ će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Počastvovana sam, jer je pjesma „Mojoj ljubavi“ izabrana da bude prevedena na albanski i turski i da se nađe u ovoj jedinstvenoj zbirci na našim prostorima, u čijem je stvaranju učestvovalo 42 pjesnika.
Takođe mi je drago što sam dio multikulturalnog projekta, koji je pokazao da stihovi i pjesme ne poznaju granice, razlike u kulturi, vjeri, naciji, boji kože i da jedino što vrijedi su osjećanja. Emocije su obelježile i izdvojile ovu zbirku i učinile je posebnom, što je dokazala i promocija zbirke u Podgorici, koja je oduševila sve prisutne.
Hvala Vam na komplimentu da sam bila fantastična, hvala i na pozivu i ukazanom povjerenju. Nisam bila ni svjesna svog nastupa, jednostavno sam recitovala i prenosila publici ono što sam osjećala dok sam izgovarala stihove. Publika je pažljivo slušala i saosjećala, interakcija je bila toliko jaka, da sam na kraju izlaganja pjesme „Mojoj ljubavi“ primjetila da su ljudi u publici brisali suze. Najveća nagrada svakom piscu je kada vidi da publika preživljava i reaguje na njegove pjesme. Taj osjećaj nema cijenu, a Podgorica je tu noć pokazala da smo sačuvali ono najbitnije – emocije, da smo svi samo „obični ljudi“.
Ukratko, nezaboravna noć i nadam se da će ih biti u budućnosti još više i da će se na pravi način promovisati knjiga i ovakvi projekti.
Možete li napraviti paralelu između izadavčke industrije i tržišta, književnog ambijenta i podrške?
Dobro osmišljena i realizovana promocija knjige, stvara i otvara nova tržišta. Naravno, gotovo je nemoguće finansirati izradu knjige na našim prostorima iz sopstvenih izvora, zato se ovim putem zahvaljujem Fondu za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, što je prepoznao vrijednost ovog projekta i podržao ga. Nadam se da će u budućnosti ostale institucije shvatiti značaj knjige i da će biti više ovakvih projekata.
Posebna vrijednost ove knjige što se može promovisati u tri zemlje, tako da očekujem nastavak ovog projekta kroz promociju „Pjesnička svitanja“ i u Albaniji i u Turskoj. Knjiga ne poznaje granice, zato je u budućnosti ne treba ograničavati samo na tržišta našeg govornog područja, već kroz poeziju i pisanu riječ širiti vidokruk i upoznati svijet sa multikulturalnim stvaralaštvom crnogorskih umjetnika.
Poruka za kraj?
Znanje je jedini istinski uslov slobode svakog čovjeka, zato čitajte, učite, družite se, uživajte u životu – budite slobodni.
