Pitanje zaštite autorskih prava uređeno je odredbama Zakona o autorskim i srodnim pravima. Međutim problem jeste u potpunom nepoznavanju ili pogrešnom tumačenju zakonskih odredbi, posebno od strane onih koji bi morali biti upoznati sa pravilima autorsko – pravne zaštite (autori i korisnici autorskih djela).
Pravnu regulativu u ovoj oblasti predstavlja i Direktiva EU o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu kao i Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela (Bern – Švajcarska, 1886.godina), koja kao međunarodni ugovor uređuje zaštitu autorskih prava, a sa kojom su usklađeni nacionalni i internacionalni propisi.
Svi navedeni akti, između ostalih, zajedno diktiraju “pravila igre”, koja će se svakako mijenjati i usklađivati sa inovativnim tehnologijama pomoću kojih se autorsko djelo može saopštiti ili koristiti. Pravila se moraju pridržavati svi učesnici prometa prava nad autorskim djelima, iz kojeg razloga ista moraju biti adekvatno promovisana i prezentovana javnosti.
Šta na internetu sve može biti predmet autorskih prava?
Na internetu i van interneta, bez razlike, jednako se štite prava autora nad tvorevinom koja predstavlja autorsko djelo u skladu sa zakonom (autori književnih, naučnih i umjetničkih djela, prava interpretatora, proizvođača fonograma, filmskih producenata, prava radiodifuznih organizacija …). Sa aspekta zaštite autorskih prava, apsolutno je nebitna forma u kojoj je neko autorsko djelo objavljeno (na primjer da li je odštampano i distribuirano ili je objavljeno u elektronskoj formi online).
Da li za autorska prava na internetu važe ista pravila kao i u realnom svijetu? Koja su to opšta pravila? U kojim slučajevima treba biti naročito oprezan?
Jednostavno – da. Autorsko pravo je zakonom garantovano pravo koje uživaju stvaraoci autorskih djela. Ono autorima obezbjeđuje pravo korišćenja ili odobravanja drugim korišćenja vlastitog djela i koje kao takvo podrazumijeva sistem zaštite tih prava, podjednako u realnom svijetu i “on line” sferi, pa u tom smislu autorska prava ne poznaju granice.
Autor stiče autorsko pravo samim činom stvaranja djela, bez obaveze administrativne prijave ili registracije bilo koje vrste. Uz to, autor uživa imovinska prava koja se tiču prava na slobodnu komercijalnu eksploataciju autorskog djela kao i moralna prava koja se tiču priznanja i prepoznavanja određenog lica kao autora djela, označavanje imena autora, pravo autora na objavljivanje djela, zaštita integriteta djela i tako dalje.
Po dosadašnjem iskustvu, najčešće povrede moralnih autorskih prava jesu neobjavljivanje imena autora kao i povrede integriteta djela – konkretno fotografije, u smislu potpune ili djelimične izmjene originala djela (kropovanje, smanjena rezolucija, pisanje teksta preko fotografija, promjena boje…).
Počinioci ovih povreda su uglavnom elektronski mediji koji prave ovakve greške usljed jednostavnog preuzimanja fotografija koje su dostupne na internetu, pod izgovorom ili opravdanjem da su naveli izvor preuzimanja fotografije, što ih naravno ne abolira od odgovornosti, pa ovakvi slučajevi zahtijevaju naročitu opreznost.
Često se dešava da se recimo ispod fotografije koja je “skinuta” sa društvene mreže Facebook, potpisuje Facebook a ne autor?
Upravo navedeno i jeste primjer flagrantnog kršenja autorskih prava jer zakon eksplicitno propisuje da autor može biti isključivo fizičko lice koje je stvorilo autorsko djelo, a Facebook predstavlja, uslovno rečeno, neku vrstu medija na kojem se može objaviti djelo. Naravno, sve to uz saglasnost autora i uz objavljivanje njegovog imena ili pseudonima.
Smatrate li da su naši autori dovoljno upoznati sa svojim pravima u namjeri da se zaštite recimo, u slučaju kada se radi o književnim djelima?
Moje mišljenje je da su autori vrlo malo upoznati sa svojim pravima kada je u pitanju ostvarivanje prava na zaštitu autorskih književnih ili bilo kojih drugih djela. Vjerujem da autori nijesu upoznati sa pravom da za slučaj povrede autorskih prava mogu potraživati naknadu nematerijalne štete koja se sastoji u novčanoj satisfakciji kao odrazu duševne boli zbog povrede moralnih autorskih prava, odnosno naknadu materijalne štete kao gubitak u imovini autora koji nastaje kao posledica neovlašćene upotrebe autorskog djela.
Pored građanske zaštite autorskih prava, zakon obezbjeđuje i krivično pravnu zaštitu ovih prava kroz korpus krivičnih djela protiv intelektualne svojine, za koje povrede su propisane kazna zatvora ili novčana kazna.
Koliko su po Vašem mišljenju zemlje iz regiona napredovale u ovoj oblasti?
U svim zemljama Zapadnog Balkana, pitanje zaštite autorskih i srodnih prava je manje – više u istoj fazi razvoja. Sve države regiona formalno imaju solidan zakonodavni okvir koji uređuje autorska prava, međutim treba imati u vidu da se radi o relativno malom tržištu kada je u pitanju industrija iskorišćavanja autorskih djela.
Sa druge strane, ohrabruje činjenica da su u zemljama okruženja osnovane brojne organizacije za ostvarivanje i zaštitu autorskih prava, kao što su u Hrvatskoj HDS ZAMP (Hrvatsko društvo skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava), HUZIP (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava), ZAPRAF (Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava), SOKOJ u Srbiji (Organizacija muzičkih autora Srbije) ili PAM u Crnoj Gori (NVO Prava autora muzike Crne Gore) i mnogi drugi.
Da li je tačna percepcija da u autorskom pravu ima mnogo problema, jer se svi žale: i korisnici i autori?
Da. Generalno, stiče se utisak da pojedinim zakonskim rješenjima nijesu zadovoljni ni korisnici, niti autori, svako naravno sa aspekta zaštite svojih prava i interesa. To nezadovoljstvo svakako treba usmjeriti ka iznalaženju nekih kompromisnih ili alternativnih modela zaštite autorskih prava, ali nikako ne na uštrb istih.
Može se reći da je u današnjem svijetu, zaštita autorskih prava čak postala i neophodna radi zaštite kulturnog i umjetničkog života, koji značajno doprinosi duhovnom i intelektualnom razvoju društva, bez kojeg nema napretka. Zato je jako važno omogućiti autorima da stvaraju i zaštite produkt svog stvaralaštva, jer u suprotnom autori nas mogu lišiti svojih djela, a da li možete zamisliti društvo bez filma, pozorišta, fotografije, muzike ili knjige?!
Koja je Vaša poruka našim čitaocima?
Moja poruka, savjet i preporuka kako autorima, tako i korisnicima autorskih djela, jeste informisanje o pravima i obavezama iz domena zaštite tekovina intelektualne svojine a radi ostvarivanja legitimnih interesa svih zainteresovanih strana.
Kada su u pitanju autori, neophodno je njihovo veće angažovanje, obzirom da se radi o subjektivnim pravima koja pripadaju isključivo autorima kao nosiocima prava, te je upravo na njima odgovornost preuzimanja proaktivnije uloge, pa možda i putem osnivanja različitih udruženja za kolektivno ostvarivanje prava.
Djelovanje takvih organizacija, pružilo bi doprinos jačanju svijesti javnosti o postojanju i načinu ostvarivanja autorsko – pravne zaštite, što u perspektivi znači potpuno uživanje i zaštita autorskih djela, na zadovoljstvo i interes cijelog društva.
