Dok se Liban suočava sa porastom slučajeva COVID-a 19, kao i pogoršanjem životnih uslova zbog tekuće političke i ekonomske krize ali i sa eksplozijama u luci u Bejrutu, Nisrine Kaf Al-Ghazal, Sirijka koja živi u glavnom gradu, pokušava da sastavi kraj s krajem.
Dom Nisrine Kaf Al-Ghazal teško je oštećen u eksploziji koja se dogodila 4. avgusta tekuće godine.
„Sva stakla u kuhinji, kupatilu i dnevnoj sobi razbila su nam se pred očima“, rekla je ona.
Njen sin Nour, star dvadeset godina i trenutno nezaposlen, bio je u kafiću sa prijateljima u mjestu Raouche, oko 6 kilometara od epicentra eksplozije. Nisrine nije uspjela da ga dobije jer je izgubila signal na mobilnom telefonu i nije mogla da pozove ni njega ni bilo koga od njegovih prijatelja. Srećnom, brzo je došao kući i stigao je do nje samo sat vremena nakon eksplozije, živ i zdrav.
Skoro tri mjeseca nakon eksplozije, Nisrine i dalje čeka dobrovoljne građevinske radnike da pomognu u popravljanju stakla u njenoj kući. Nada se da će uskoro moći da nastavi sa prodajom svojih dizajna čokoladnih omota, jedne od vještina koje je naučila tokom radionice o planiranju događaja uz podršku UN Women, kako bi zaradila novac i izdržavala porodicu, piše unwomen.org.
Nisrine je imala samo 12 godina kada se, prije 21 godinu udala i preselila iz rodne Sirije u Bejrut.
„Sa 12 godina mislila sam da brak znači vjenčanicu, zgodnog mladoženju, zagrljaje i poljupce“, prisjeća se ona. Ubrzo je shvatila šta njena nova situacija podrazumijeva u pogledu posla i odgovornosti. Kada se Nisrine preselila u Liban, njena svekrva joj je rekla: „Sad si udata. Bilo bi najbolje da zaboraviš na djetinjstvo. Od sada ne možeš da zavisiš od svoje majke i ne možeš da očekuješ da te neko hrani ili donosi odjeću.”
Godinu dana kasnije, sa 13 godina, dobila je svog prvog sinčića i brzo je rodila još dva sina. Postati majka još kao dijete bilo je izuzetno izazovno. Jednostavni zadaci poput tuširanja njenog novorođenčeta ili maženja bili su zastrašujući.
„Bila sam sâma beba koja se brinula o drugoj bebi, dok sam ja bila ta koju je trebalo staviti u krevet ili nahraniti.“
Bili su napušteni svi planovi za studiranje i karijeru. Nisrine je uskoro naučila da obavlja kućne poslove. U tako mladom dobu nije imala vremena ni samopouzdanja da stekne prijatelje ili stvori društveni život za sebe, nije ni posjećivala svoje komšije.
Sada sa 33 godine želi da stekne prijatelje, da uči i da izgradi karijeru za sebe.
Kada je prvi put čula od prijatelja za obuku o planiranju događaja koja se održava u Centru za socijalni razvoj u Tarik El Jdide, u Bejrutu, znala je da želi da se prijavi. Dvomjesečni kurs je jedan od nekoliko koje organizuje UN Women, a sprovodi ga Fondacija Safadi uz podršku vlade Japana. Cilj im je pružanje podrške ženama i djevojkama u unapređivanju njihove ekonomske nezavisnosti.
Tokom pandemije COVID-19, Centar za socijalni razvoj uspio je da primijeni mjere predostrožnosti da da pritom ugosti i obuči 117 žena.
Tokom ovog treninga, Nisrine je stekla nove vještine u vezi sa planiranjem događaja i dizajnom vjenčanja. To je uključivalo dizajniranje čokoladnih omota za svečane prilike, postavljanje cvijetnih aranžmana i kristala i uklapanje lanenih boja.
Nakon kursa, upisala je obuku za društvene medije, organizovanu u okviru iste inicijative UN Women.
Vještine koje je naučila omogućile su joj da kreira „Chocolate Zeytuna“ Facebook stranicu koja prikazuje njene različite dizajne umotavanja čokolade.
Tokom poslednje dvije godine, uz pomoć svog sina, mogla je da prodaje dizajne za čokoladne omote, kao i komplete suvenira za vjeridbe, vjenčanja, rođendane i za proslave rođenja djece.
Iako je Nisrine i dalje aktivna na svojoj Facebook stranici, koja već ima preko 1,500 lajkova, prodaja je smanjena usljed povećanih cijena čokolade i manje događaja zbog tekuće pandemije i ekonomske krize koja pogađa Liban.
Međutim, Nisrine ostaje optimistična.
„Učenje novih vještina me je ojačalo. Sada mužu dajem savjete i iznosim svoja mišljenja, pa čak mu i kažem kada se ne slažemo oko neke teme. Ovaj trening je povećao moje samopouzdanje. Sada se osjećam sigurnije da govorim naglas. “
„Potrebna su usaglašena i kreativna nova rješenja kako bi se ženama omogućilo da podrže žene da izađu na tržište rada, posebno u ovo izazovno vrijeme. U Libanu, u ovo vrijeme višestruke krize, UN Women ulaže u ženski, ljudski i socijalni kapital kako bi im obezbijedile stepenice potrebne za ulazak u ekonomiju “, kaže Rachel Dore-Veeks, šefica UN Women Libanon.
Nisrine sanja o otvaranju sopstvene prodavnice i posvećena je tome da svojoj djeci pruži bolji početak života od onog koji je ona imala. Radeći ovo, ona želi da izgradi karijeru i bude u stanju da jednako doprinosi životnim troškovima sa suprugom.
Ona kaže:”Da imam ćerku, ne bih joj dozvolila da se uda u mladosti. Natjerala bih je da završi svoje obrazovanje, a zatim da razmišlja o braku”.
