Postoji koliba u kojoj su svi dobrodošli, bilo da se u Kučima nađu namjerno ili slučajno. Ono što slijedi naročito će obradovati ljubitelje prirode. Na svega 40-ak kilometara od Podgorice u podnožju planine Žijevo, nalazi se katun Radan. Upravo je ovdje prije par godina na ostacima kućišta, naš sugrađanin Milentije Miško Živković sagradio kolibu za dušu svog oca u kojoj sada borave i svraćaju putnici, lovci, namjernici i nevoljnici koji se nađu na putu do Žijeva.
Pored toga što imaju krov nad glavom, putnici ovdje mogu naći i malu baštu gdje uspješno rađa krompir, luk i ostalo povrće.
“Na 95-ti rođendan moga oca na ovom katunu, otvorio sam ovu vikendicu odnosno kolibu za sve ljude dobre volje, prolaznike, namjernike, lovce i sve ostale uz pomoć svoje rodbine, svojih prijatelja, braće od stričeva, bratanića. Prepoznali su moju ideju koja se pretvorila u djelo”, priča Milentije.
Rajsko utočište u divljini na 1660m nadmorske visine, otključana vrata kamene kolibe i domaćinski doček, a za hladne noći domaćin Milentije često ostavi i drva za ogrijev. Koliba je sada oživljena uspomenama na Milentijevog oca koji je neizmjerno volio rodnu grudu. Svim Kučima, poznat borac i oficir partizanskih odreda i brigade.
“Htio sam da zadržim autentičnost vremena kada se ovdje živjelo i kako se živjelo. U kolibi postoje dva kreveta, šporet zvani bosanac i nešto namirnica donesem. Mada i ljudi koji prođu ostave i flašu pića, nešto namirnica, raznih konzervi…”, kazao nam je Živković.
Na zidu u kolibi uokviren je i natpis, nikakva opomena već domaćinovo obraćanje narednom gostu da će poslije njega neko opet konačiti i odmoriti. Planinski vrhovi u okruženju, pravi su izazov za sve strastvene planinare. Oni koji zanoće u Milentijevoj kolibi najčešće i prođu markiranim stazama prema Veljanici i Žijevu.
“Moja namjera nije bila nikakvo promovisanje bilo čega osim za dušu oca, kako i stoji u natpisu: “Za dušu moga oca koji je rođen na ovom katunu, putniče, dobronamjerniče, ili nevoljniče svrati i odmori kako se to uvijek čini ovdje“. Moj otac je bio poznat svim kučima kao partizanski oficir u jedinicama narodno -oslobodilačke vojske Jugoslavije…Nisam očekivao da će toliko ljudi doći i proći, posvetiti pažnju i naći se u kamenom ambijentu i prostoru kolibe …”, kaže Milentije.
Srdačnu namjeru putnici rado prepoznaju. U znak zahvalnosti za sobom ostave čisto, svoje utiske prenesu na papir, a nerijetko Milentija dočeka i pokoji dar. Komplimenti za gostoprimstvo ne izostaju ni od stranaca.
“Svaki put kad sam došao, našao sam sve u urednom stanju, onako kako sam i ostavio. Često ovdje navrati jedan naš komšija, koji je na susjednom katunu, koji izađe sa stokom i on kolibu obiđe, Mijo Bojović. Osim obilaska on me i obavijesti o stanju u kolibi”, ističe.
Za sve protekle godine od kad je sagrađena koliba prošao je ogroman broj putnika što svjedoči knjiga utisaka koja se nalazi u kolibi.
“Sve su to javno upisali u knjigu, svoje zapažanje, utisak, preporuku ili me pozovu telefonom da se zahvale na gostoprimstvu jer tu se ipak nađe i kafa, rakija, sok, vino…” kaže on.
Svako ko jednom posjeti katun Radan ne zaboravlja pogled na kučke planine i proplanke, po kojima su rasuti ostaci nekadašnje naseobine i kamenih kućišta u korovu. A za jedno ovakvo iskustvo potrebno vam je samo dobra volja koju domaćin Milentije ne krije.
“Naša koliba je otvorena, postoji ključ, ljudi kad uđu, otvore i zaključaju a ključ ostave na jednom lančiću na ulazu”, kaže Milentije.
Čovjek se uvijek vraća prirodi. Povratak domaćina Živkovića bio je inspirisan sjećanjem na oca. Mjesto divlje ljepote na kojem je ispisana istorija biće razlog povratka i svakog ljubitelja prirode. Za sve takve, ključ Milentijeve kolibe je uvijek u bravi.
Milentije iako živi u gradu i obavlja svoj profesionalni angažman ima senzibiliteta za prirodu i da koliko toliko održava nasledstvo od svog oca. Posjeduje lijep vinograd i proizvodi crno vino i rakiju lozu koju je patentirao kao svoj brend loza Žilovača.
“Obnovio sam stari vinograd i zasadio nove loze, tako da sam nastavio tradiciju svojih predaka. Mi smo ranije proizvodili dosta, proizvodili domaću hranu, i na katunu je bilo dosta ljudi koji su držali stoku, sada je mali broj takvih, ali nadam se da će koliba podstaći ljude da ne zaborave naše katune i potencijal koji nude. Što se tiče vinarstva, imamo veliki potencijal i treba ga što bolje iskoristiti. Turisti sve više dolaze zbog naših vina”, zaključuje Milentije.
