Tamara Garović, majka sedmoro djece zamijenila grad za život na selu

Tamara Garović život u gradu još kao djevojčica zamijenila je ljepotama seoskog imanja. Iz rodne Podgorice sa roditeljima odselila je u Miosku, a godinama nakon toga život je vodi do rožajskog sela Bašča gdje sa suprugom i sedmoro djece obavlja veliki broj poslova oko farme, imanja i porodice, a za naš portal otkriva kako izgleda živjeti na selu sa sedmoro djece.

Možemo reći da ste vi gradsko dijete, obzirom da ste rođeni u u Podgorici, ali život vas je odveo na selo.Jeste li nekad zažalili što ste grad zamijenili selom?

Pa znate kako ja jesam rođena u Podgorici i živela sam tamo ali sam svoje kasnije djetinjstvo provela u Moraču, tako da sam bila upoznata i sa životom na selu isto kao i u gradu. Nikad nisam zažalila zbog života na selu.

Kod nas, za razliku od zapadnjaka, selo se ne doživljava kao perspektiva i zdravi život nego suprotno kao život sa puno muka.Kako vi doživljavate selo?

Pa nije baš lak život na selu posebno kad se drži malo više stoke ali ima i lijepih trenutaka u svemu tome. Za mene su najlepši trenuci kad moja djeca uživaju sa životinjama od rođenja, vole da se brinu o njima i raduju se svakoj novoj prinovi u štali.

Šta sve imate na selu? Šta posjeduje vaše domaćinstvo?

Imamo baš dosta životinja nešto više od 30 krupnih govedi oko 50 ovaca, konja držimo samo ono što se kaže za ukras jer ga djeca vole, imamo još telad, jagnjad, koke, kučad i td… imamo sve sto deca vole.

Koliko vam je teško sve postići? Kako izgleda jedan vaš dan? Šta vam najteže pada?

Nije teško toliko kad se poslovi podijele pa svi zajedno radimo sve se postigne. Najteže nam pada to rano ustajanje jer namirujemo stoku prije nego starija djeca odu u školu. Tako i počinje jedan naš dan u 6h ujutru idemo u štalu suprug, ja i dva starija sina.Malo nam je to naporno ali mora se tako dok mala djeca malo ne odrastu jer nema ko da ostane kod njih u kuću ako bi namirivali stoku kasnije kad ovi veći odu u školu.

Ono što je posebno karakteristično za vaš život jeste da ste majka sedmore predivne djece.Koliko vam to čini život zauzetijim i da li vam djeca pomažu?

Pa znate kako meni to ne predstavlja nikakav napor oko djece uvijek ima obaveza, kao imali troje-četvoro ili sedmoro istu obavezu imamo. Naravno djeca nam od malena u svemu pomažu dok su mali to im je kao igra pa uz igru nam i pomažu i uživaju, dok kasnije to im ostane kao svakodnevna navika.

Koliko crnogorsko selo ima potencijala i može li se živjeti na selu? Kakva je pomoć države za selo i poljoprivredu?

Može se živjeti na selu ali mora dosta i da se ulaže jer da bi odraslo tele, jagnje mora da mu se kupi žita da bi moglo dobro da se proda tako da se vrti u krug prodaš tele pa kupiš žito za jagnjad i obrnuto, tako da pola tog iznosa od prodaje odmah uložimo a gdje je gorivo za mašine za obradu zemlje pa trava koju plaćamo za ispašu stoke jer nemamo dovoljno svoje zemlje ali eto od svega toga dobra je ta premija sto država daje inače da nije toga teško da bi iko držao malo više stoke.

Koji su vam planovi za naredni period kada je u piranju vaš biznis?

Sad za sad planiramo na ovom broju stada da ostanemo a možda se desi i da neki turizam pokrenemo u selu jer imam baš dosta pratilaca zainteresovanih za obilazak našeg selo kao i druženje sa životinjama.