Suada Drpljanin FETIĆ: Ne odustajte od svojih snova i zamišljenog cilja

Piše: Objavljeno: 10/03/2021
featured image

Suada Drpljanin FETIĆ

Suada Drpljanin Fetić iz Bijelog Polja, vlasnica je Logopedskog centra “Logoškolica”,  koji je otvoren krajem prošle godine i koji nudi preko 50 različitih usluga.  Nakon višegodišnje potrage za poslom, Suada je shvatila da je jedini način da se bavi poslom koji voli i za koji se školovala,  jeste da otvori logopedski centar.

Nepostojanje privatnih ustanova za pružanje ove  vrste usluga ju je, kako kaže,  dodatno ohrabrilo i motivisalo da pokrene svoj biznis.  Logopedski fakultet je bio njen  način da sebi obezbjedi stalno zaposlenje, ali i da svojim radom pomogne onima koji svoj problem sa govorom ne mogu rješiti bez odlaska u druge gradove.

O čemu smo razgovarali sa Suadom, pročitajte u intervjuu koji slijedi…

Mi znamo ko je Suada Drpljanin Fetić, ali kako biste sebe predstavili i opisali?

Rođena sam 1984. godine u Bijelom Polju. Osnovnu i srednju školu  završilasam  u Bijelom Polju. Pravni fakultet  u Podgorici, a Fakultet za logopeda u Beogradu.

Pored ovih diploma, posjedujem i diplomu bibliotekara, položen državni ispit i stručni ispit za rad u prosvjeti, licencu za rad u prosvjeti, završen kurs engleskog jezika, osnovni i viši kurs računara. Posjedujem više sertifikata  i to: za izradu kviza i asocijacija u Power Point program, Razvoj kritičkog mišljenja – RWCT, Osavremenite svoju nastavu uz pomoć prezentacija, Nastavnički web sajt – pomoćnik u nastavi, Kroz igru znanja uz pomoć računara – elektronski testovi, Uz pomoć mape uma do funkcionalnih znanja i dr….

Kao student radila sam za Provladex, štampariju Grafo Crna Gora, granični prelaz Dobrakovo, marketing, volontirala u NVO sektoru.  Po završetku pravnog fakulteta pripravnički staž od dvije godine obavila sam u advokatskoj kacelariji u Bijelom Polju,a nakon toga godinu dana  sam volontirala u opštinskoj kancelariji za besplatnu pravnu pomoć u Bijelom Polju.  Dvije godine sam predavala pravnu grupu predmeta u JU Srednja stručna škola u Bijelom Polju.  Dvije godine predavala pravnu grupu predmeta u JU Srednja stručna škola u Rožajama. Dvije godine sam  radila za fakultet UNION – Nikola Tesla – Beograd gdje i dalje radim honorarno.

Pet mjeseci sam  radila pravne poslove u kompaniji DOO Meso-promet Bijelo Polje.  Godinu dana volonitirala u NVO Forum Muslimana, Bijelo Polje gdje sam besplatno pružala logopedske usluge i tri mjeseca volontirala u privatnoj logopedskoj ordinaciji.  Tri godine radila za strateški marketing IPSOS Podgorica. Predsjednica NVO ”Spasi svoj život” Bijelo Polje. Realizovala na desetine projekata, 18 godina u NVO sektoru.   Članica sam Savjeta Muslimana Crne Gore.  Od 2014. godine sam u braku sa suprugom Enverom Fetićem,  diplomiranim poljoprivrenim inženjerom  koji radi u D.O.O. Komunalno “Lim”. Imamo trogodišnjeg sina Malika.

Rekla bih da je Suada majka, supruga, logopedica, pravnica, radoholičarka, neko ko je fleksibilan, uporan, empatičan.

Kada ste otvorili Logopedski centar “Logoškolica”?

Logopedski centar “Logoškolica” je otvoren 30. novembra 2020. godine. Logopedski centa”  je smješten u iznajmljenom poslovnom prostoru, površine 100m2 u ulici Muniba Kučevića br.18 u Bijelom Polju. Ovaj  centar nudi preko 50 različitih usluga i ima jednog stalnog radnika (logopedicu) i petnaest honorarnih saradnika (jednog defektologa – oligofrenologa, dva logopeda, tri psihologa, dva vaspitača, profesoricu CSBH jezika i književnosti, profesora matematike, profesoricu engleskog jezika, ruskog jezika, turskog jezika i književnosti, slikara, glumca).

Kada ste se odlučili da otvorite logopedski centar, kako ste došli na tu ideju?

Nakon što sam stekla zvanje  diplomirane pravnice i diplomirane  logopedice, očekivala sam da ću naći posao u struci, ali moja potraga za poslom je trajala godinama. Tad sam shvatila da je jedini način da se bavim poslom koji volim i za koji sam se školovala je da otvorim logopedski centar. Sa pravnim fakultetom nijesam imala sreće, a  logopedi su traženo zanimanje,  manjkaju u državnim ustanovama, i na sjeveru legalno ne postoji nijedan logopedski centar. U poslednje vrijeme u Crnoj Gori sve više je djece koje kasne u govoru  i  sve više je djece sa govorno – jezičkim poremećajima. Jedan od uzroka je što su djeci svakodnevno dostupan telefon ili tablet sa svim zanimljivim aplikacijama i sa takvom djecom treba dosta rada da bi telefon i tablet zamijenili papirom i olovkom.

Dodatnim ispitivanjem tržišta, došla sam do poražavajućeg saznanja da u Bijelom Polju i u pograničnim gradovima nema privatnih ustanova za pružanje te vrste usluga. To me je dodatno ohrabrilo i motivisalo da završim logopedski fakultet i pokrenem biznis. Logopedski fakultet je bio moj način da na jednoj strani sebi obezbjedim stalno zaposlenje jer je ta struka deficitarna, a na drugoj strani da svojim radom pomognem onima koji svoj problem s govorom ne mogu rješiti bez odlaska u druge gradove.

Kada dijete odvesti logopedu? Koja je gornja granica kada se još uvijek može nešto učiniti i korigovati?

Svakog dana je sve više djece sa raznim odstupanjima u govoru, jeziku i glasu. Kad roditelji to primijete, najčešće ne znaju kome da se obrate i ne znaju kad je pravo vrijeme da se potraži pomoć. Tada roditelji, u većini slučajeva, čuju „dobronamjerne savjete” prijatelja koji navodi kao primjer poznanike koji su takođe imali probleme u ranom djetinjstvu, ali su ih kasnije prevazišli. Ti „savjeti” ohrabruju roditelje da je sa djetetom sve u redu i da nema potrebe da se dijete odvede logopedu. Zbog takvih savjeta roditelji do prvog kontakta sa logopedom dolaze veoma kasno (tek pred polazak u školu). Svako dijete je individua za sebe, kako u odrastanju  tako i u govoru. Faze koje dijete treba da prođe od rođenja do pete godine je da očekivano ponašanje djeteta do 2. mjeseca je počinje da guče.

Očekivano ponašanje djeteta do 3. mjeseca je da se trgne kad čuje jak zvuk, prestaje da plače kad mu se obratite, mijenja način sisanja u zavisnosti od zvuka koji čuje, osmjehuje se kad vas vidi, oglašava se kad je zadovoljno i plače različito u zavisnosti od svojih potreba.

Očekivano ponašanje djeteta do 6. meseca je da okreće oči u pravcu zvuka, primjećuje zvučne igračke, primjećuje promjene u vašem glasu i reaguje na njih, smije se, obraća pažnju na muziku za bebe, oglašava se ,,ma-ma- ma“ zna da negoduje.

Očekivano ponašanje djeteta do 12. mjeseci je da okreće se i gleda u pravcu zvuka, uživa u igrama skrivanja, sluša kad mu se obraćate, prepoznaje riječi za predmete u svakodnevnoj upotrebi (mlijeko, sok, naziv igrački sa kojim se igra,…), brbljanje postaje intenzivnije, odgovara na jednostavne zahtjeve („daj loptu”, „daj meda”, “dođi mami”…), na svoj način se oglašava kako bi privukao pažnju na sebe, imitira različite zvuke, koristi gest da bi saopštilo šta želi, a oko prvog rođendana pojavljuje se prva riječ koja ima neko značenje.

 Od 1 – 2. godine dijete pokazuje određene djelove tijela na zahtjev roditelja, pokazuje i imenuje slike u knjizi, odgovara na jednostavne naloge, sluša kratke priče i pjesme, svakodnevno bogati svoj rječnik, postavlja jednostavna pitanja, spaja dvije riječi i formira prostu rečenicu („daj sok”).

Od 2 – 3. godine dijete razumije razliku u značenju (veliko – malo, gore – dolje), odgovara na dva naloga data istovremeno („uzmi meda i stavi je u kutiju”), sluša i uživa dok mu pričate duže priče, zna da imenuje skoro sve stvari iz okruženja, ima rečenicu od 2-3 riječi, svakodnevno bogati rječnik i proširuje rečenicu i govor djeteta je razumljiv porodici.

Od 3 – 4. godine dijete odgovara na pitanja: ko?, šta?, gdje?, zašto?, i opisuje šta se desilo u vrtiću, parku, prodavnici, koristi rečenicu od 4 riječi, u govoru ne ponavlja slogove ni riječi. Sa 3 godine treba korektno da izgovara glasove s, z i c, a sa 4 godine š, ž, č i l, govor djeteta je razumljiv.

Od 4 – 5. godine očekivano ponašanje je zainteresovano dijete za kraće priče i daje odgovore na jednostavna pitanja u vezi pročitane priče, razumije riječi koje se odnose na vrijeme (juče, danas, sjutra) i razumije odnose (prvi, poslednji, sledeći), razumije većinu onoga što čuje u kući ili vrtiću,  priča priče i drži se teme, bez problema komunicira sa drugom djecom i odraslima, rimuje riječi. Sa 5 godina pravilno izgovara sve glasove CSBH jezika, govor je gramatički uredan (ne griješi u rodu, broju, ni padežu, kao ni u vremenu radnje).

Odstupanja od podataka koje sam navela svakako postoje. Ali, ako primijeti roditelj da dijete ne ispunjava više normi navedenih za njegov uzrast, obavezno treba da  potraži pomoć stručnjaka – logopeda. U suprotnom, veća je vjerovatnoća za kasnije veće i ozbiljnije probleme u govoru, jeziku i komunikaciji uopšte, probleme u ponašanju, učenju, čitanju, pisanju i socijalnim interakcijama.

Samo pravovremeno otkrivanje uzroka i uključivanje djeteta u terapiju može da spriječi ili otkloni jezičko-govorni poremećaj.

Koja je prednost  otvaranja privatnih školica i centara ovog tipa?

Prednost otvaranja centra je u tome što zainteresovani korisnici naših usluga u kratkom vremenskom periodu mogu zakazati svoj termin i biti uključeni u bilo koju aktivnost bez čekanja. Jedna od prednosti je i ta što naši korisnici u toku nedjelje mogu imati onoliko tretmana koliko oni to žele, gdje im stručna lica centra svojim profesionalnim odnosom i stručnošću posvećuju maksimalnu pažnju i kvalitetnu uslugu.

Pored logopedskih tretmana, centar nudi psihološke tretmne, defektološko – oligofrenološke tretmane, stimulaciju IQ kroz igru za darovitu djecu, uslužno čuvanje djece, poludnevni boravak djece, dječije radionice, usluge profesora CSBH jezika i književnosti, engleskog jezika, ruskog jezika, turskog jezika i književnosti, profesora matematike, tehnike pamćenja, škola retorike, škola recitovanja, škola roditeljstva, savjetodavne radove sa djecom u komunikciji sa vršnjacima, starijom djecom od sebe, roditeljima,  osobama sa invaliditetom, škola crtanja i slikanja….

Pravnica ste po struci, diplomirani logoped, radili ste i kao profesor u mnogim srednjim školama, imate iskustva u PR-u, član ste nekoliko NVO udruženja..Koliko Vas je iskustvo na različitim poslovnim poljima ohrabrilo da krenete stepen više da zakoračite u preduzetništvo?

Moje dugogodišnje iskutvo na različitim poslovima, kao i višegodišnje traganje za poslom u državnim i opštinskim institucijama gdje su mi vrata bila zatvorena nekad zbog političkih nepodobnosti ili nacionalne opredijeljenosti, kao i nemogućnosti zapošljavanja zbog različitih vidova nepotizma u tim institucijama, me je konačno opredijelilo da uđem u sopstveni biznis i da se bavim preduzetništvom kao iskusna poštena, radna i vrijedna osoba.

Jedan od razloga zbog čega sam se opredijelila za ovaj posao je i to što volim da radim sa djecom, a to sam shvatila kada sam bila profesor u školi, kao i to da djeci mogu pomoći da prevaziđu svoje smetnje i nedostatke upornim radom sa njima.

Međutim, iako sam bila jako odlučna da krenem sa idejom otvaranja Logopedskog centra “Logoškolica”, samouvjerena i sa puno entuzijazma, ipak sa druge strane sam bila svjesna da je ovo jako težak i zahtjevan posao, pogotovo kad radite sa djecom sa smetnjama u razvoju, kao i to da sam i sama bila lošijeg zdravstvenog stanja, odnosno osoba sam sa invaliditetom.

Posao u koji se upuštate je u našoj zemlji još uvijek rijedak, ali prisutan. Mislite li da je ovo dobar trenutak za takav projekat? Smatrate li da će biti  interesovanja?

Kao što sam naglasila,  danas su djeci sve više dostupni pametni mobilni telefoni, lap topovi, tableti, TV, na taj način je komunikacija sa djecom veoma smanjena i tako su  djeca izolovana iz stvarnog života.  Imamo sve više slučajeva gdje djeca imaju problem sa govorno jezičkim poremećajem. Iz tog razloga smatram da su usluge logopeda sve potrebnije kako bi se pomoglo ovakvoj djeci da prevaziđu  nedostatke u govoru.

Napomenula sam da centar nudi preko 50 usluga. Usluge centra koriste i drugi gradovi u Crnoj Gori, imamo korisnika i iz Srbije, Sarajeva, tako da su naše usluge  dostupne i u regionu. Za svako dijete može da se nađe neka aktivnost. Dobar trenutak je kada ozbiljno i sa puno rada pristupiš poslu za koji si se zalagao. Ja vjerujem u ovaj projekat i u zaposlene u centru.

Smatrate li da možete odgovoriti zahtjevima današnjice koja traži objedinjavanje znanja, vještina i prakse?

Da smatram da ne mogu da odgovorim zahtjevima današnjice i da nijesam sigurna u sebe i u svoju stručnost, znanje, iskustvo  – ne bih se upustila u ovaj posao. Naravno, pored znanja, iskustva, upornosti i želje morate i da volite svoj posao.

Kao i u svakom poslu nije dovoljno samo završiti školu  ili fakultet, već se morate konstantno usavršavati korišćenjem stručne literature, prisustvovati stručnim seminarima, edukovati se  kroz okrugle stolove, projekte, biti u stalnoj komunikaciji sa kolegama kako iz struke tako i sa kolegama  različitih stručnih profila koji su usko vezani sa problematikom kojom se bavimo. (psiholog, defektolog, dječiji psihijatar…)

Da li je bilo teško uspjeti u društvu u kojem živite? Je li bilo predrasuda i da li one i dalje postoje?

Ako vjerujem u sebe, svoj rad, zalaganje, smatram da nije. U suprotnom, danas o Centru ne bismo govorili i ja Vamne bi  bila sagovornica. Predrasude svakako  postoje. Ja sam u ovu priču “možda” krenula u najtežem trenutku, ali vjerujem da  je hodajuća reklama najbolja reklama, tako da će se kvalitet prepoznati i kao takav opstati.

Kako ste osmislili ovaj projekat, kako će to da izgleda u praksi?

Kao što sam već napomenula, centar nudi preko 50 usluga i ima 16 zaposlenih. Radno vrijeme je od 08:00 do 20:00 h. Za sve aktivnosti termini se zakazuju. Dva logopeda rade od 08:00 do 20:00h od ponedeljka do petka. Djevojka koja je treća godina logopedije  i  volontira u Centru radi dva put nedeljno sa djecom na grafomotorici koju logopedi predlože. (ova aktivnost je besplatna)

Tri psihologa imaju različita zaduženja i termine. Dva u toku nedjelje, a jedan vikendom. Od ponedjeljka do petka u periodu od  14 do 20 časova su termini profesora engleskog jezika, ruskog jezika, turskog jezika i književnosti i matematike. Vikendom je škola crtanja i slikanja, škola retorike, tehnika pamćenja, profesorica CSBH jezika i književnosti i dva vaspitača su 7 dana u  nedjelji na uslužnom čuvanju djece, poludnevnom boravku i dječijim radionicama.

Iako imamo dosta usluga koje nudimo, i u vrijeme COVID-a dobro smo organizovani. U toku jedne nedjelje kroz centar prođe 150-200 ljudi, a svakog dana se broj korsnika i roditelja povećava.  

Da li ste imali pomoć države ili grada u kojem živite pri realizaciji ovog biznisa?

Kada sam osnivala Centar nijesam tražila pomoć od opštine i  države. Isključivo od sopstvenih sredstava sam krenula u biznis ideju. Nijesam nikada ni pomislila da će opština ili država nešto da mi pomognu oko biznis ideje, znajući kroz šta sam prolazila dok sam tražila posao. Mjesec dana nakon otvaranja Logopedskog centra “Logoškolica”, Opština je raspisala konkurs za mlade preduzetnice koje planiraju da osnuju firmu i koje imaju osnovanu firmu do godinu dana.  Konkurisala sam sa biznis planom za proširenje ideje, gdje sam dobila sredstva i kupila laptop i štampač u boji.

Šta poručujete preduzetnicama koje se možda razmišljaju oko otvaranja jednog ovakovog centra ili pružanja usluga obrazovnog tipa?

Budućim preduzetnicama poručujem da rade ono što vole i u čemu sebe vide. Nemojte da dozvolite da vas nešto pokoleba, da odustanete od svojih snova i zamišljenog cilja. Iskoristite svaku priliku da se dodatno edukujete i usavršavate, jer znanjem, radom i  zalaganjem u poslu ćete uspjeti. Čuvajte svoje zdravlje, budite bitne sebi, volite svoj život  i posao koji radite, i  imajte puno samopozdanja.

Creative
Kolumne
Ostalo
Posao
Vijesti
Skip to content