Stres, ili, kako sam jednom čula, „kategorija modernog doba“, je nešto što se dešava i muškarcima i ženama. Čini se gotovo nemogućim izbjeći ga, s obzirom na svakodnevne turbulencije na koje nailazimo šta god da radimo. U kojoj mjeri se preduzetnice, s obzirom na činjenicu da je voditi sopstveni biznis zahtijevan, odnosno posao za koji je potrebna vrlo visoka koncentracija, u današnje vrijeme suočavaju sa stresom?
Ono što na prvom mjestu izaziva ovaj negativan osjećaj, je odgovornost za kompletnu „mašineriju“ posla kojim se upravlja. Sama činjenica da zarade zaposlenih, plaćanja državi i svi ostali svakodnevni izdaci, zavise od uspješnosti posla kojim vi upravljate, stvara konstantnu nervozu i stres koji je u ovom slučaju nemoguće izbjeći. Ono što, kao neko ko ima ovakvu vrstu odgovornosti i mora da je bude u svakom momentu svjestan, možete da uradite jeste da tim stresom takođe upravljate, paralelno sa poslom. To zapravo znači da pokušate da otkrijete uzroke samog stresa, odnosno situacije koje ga izazivaju, po deduktivnom principu, od onih na strateškom nivou, pa do same operative. Kada to utvrdite, probajte da te situacije predvidite, i da, kao što vršite predviđanja o tome da li će neki posao biti uspješan ili ne, isto tako „planirate“ i svoj stres, odnosno da ga dočekate spremni. Kao što ste utvrdili koje ga situacije izazivaju, isto tako utvrdite i šta je to što ga otklanja, odnosno koje akcije preduzimate da bi se oraspoložili, pa tako, kada osjetite da se stvara situacija koja vam izaziva stres, uradite nešto od toga. Ovo bi zapravo značilo da ga „preduhitrite“, odnosno da, umjesto da se nervirate oko bilo čega što u određenom momentu nije bilo pod vašom kontrolom, zapravo učinite nešto što će izbalansirati vaša osjećanja. Te akcije, naravno, trebaju da budu realne i izvodljive, npr. kratkotrajne šetnje, ispijanje kafe sa nekom dragom osobom, puštanje neke dobre muzike sa inspirativnim tekstom ili instrumentalom koji vas pokreće, posmatranje nekog umjetničkog djela i sl.
Drugi faktor, koji jako utiče na stvaranje stresa kod preduzetnica, jeste stalno balansiranje između porodičnog života i sopstvenog posla, i konstantan osjećaj krivice ukoliko sve obaveze koje nameće društvo nisu u potpunosti ispunjene. U tom smislu, ako ste uspješna preduzetnica a niste se ostvarili kao majka i supruga, stres vam stvara svakodnevno prebacivanje okoline na tu temu, ne vodeći računa o tome da vi to možda i ne želite, ili ne možete da ostvarite. S druge strane, ako u tim ulogama i ostvarite, stres vam stvara to što ste često u situacijama da porodica trpi zbog posla, ili obrnuto, što takođe može biti predmet svakodnevnog prebacivanja. S obzirom na činjenicu da ste u preduzetničke vode i ušle zato što ste neko ko vidi dalje i više nego drugi ljudi, normalno je da vam pritisak stvara činjenica da bilo šta što radite – ne uradite do kraja. Ono što po pitanju ovog problema možete da preduzmete je da svakodnevno radite na razumijevanju sebe i svojih potreba, želja i mogućnosti, od stvari koje se tiču vašeg života uopšte do onih radnji koje svakodnevno obavljate. Konstantna edukacija, umrežavanje i ženska solidarnost su ovdje jako bitni, jer se u kontekstu svega toga jača samopouzdanje, prevazilaze barijere koje su poslijedica konvencionalizma, što sve zajedno stres svodi na najmanju moguću mjeru.
Učestvovanje u sopstvenom životu zapravo i znači da žena preduzetnica mora da bude svjesna svih onih stvari koje joj stvaraju stres, ali i to da je vrlo moguće izboriti se s njim, ukoliko se i to prihvati kao jedan od zadataka i svakodnevnih izazova.
