Radmila Stojanović, volonterka Pokreta za solidarnost sa Palestinom koja boravi u Ramali na Zapadnoj obali kazala je u razgovoru za Portal RTCG da se o sukobu između Palestine i Izraela ne može govoriti kao o konfliktu, budući da isti podrazumijeva sukob u kojem su akteri makar približno iste vojne moći. Dodaje i da je izjednačavanje između Palestinaca koji su, kako kaže, žrtve jedne ilegane okupacije i Izraela koji je agresor – sveprisutno.
Prvo da prokomentarišem terminologiju. ‘Konflikt’ je u širokoj upotrebi kad se govori o okupaciji Palestine od strane Izraela.
Međutim konflikt postoji, kad imamo sukob u kome su akteri makar približno slične moći.
U slučaju Palestine to nije slučaj, jer imamo Izrael koji je među pet najvećih vojnih sila svijeta i Palestince koji nemaju ni aviaciju, ni mornaricu, ni tenkove ni topove.
Tačno je da u Gazi imaju rakete koje koristi poket otpora na čelu sa Hamasom. Te rakete su uprkos ‘modernizaciji’ u zadnjih nekoliko godina i dalje ‘srednjovjekovne’ u poređenju sa najmodernijim naoružanjem koje ima Izrael.
Na primjer, jedna od raketa iz Gaze je nedavno pala u polja nedaleko od Ramale, gdje se ja trenutno nalazim, što je 20-ak kilometara od mjesta gdje je bila upućena, što govori o njihovoj sofisticiranosti.
Samo od Amerike godišnje Izrael dobije nešto manje od četiri milijarde dolara u oružju, a dodatne količine kad zatreba. Bajden trenutno traži od Kongresa dodatnih 14 milijardi dolara za rat Izraela sa Gazom.
Ovo što se dešava u Palestini i Izraelu se ne može nazvati ni okupacijom. Okupacija je u moderno vrijeme nešto što ima početak i kraj. Palestina je pod okupacijom od 1967. godine, čitavih 56 godina, više od pola vijeka i toj okupaciji se ne vidi kraja.
Očigledno je da se radi o kolonizaciji Pastine i da Izrael nema namjeru ni da se povuče sa okupiranih Palestinskih teritorija koje su Zapadna Obala i Istočni Jerusalim uključujući i Stari grad, što se često zaboravlja jer Izrael Jerusalim deklariše za svoju prijestonicu, niti iz Gaze.
Naprotiv! Izrael svakodnevno doseljava sve više ileganih kolonista na okupirane Palestinske teritorije! Trenutno ih je 750.000, na teritoriji koja je koliko pola Crne Gore! Po međunarodnim zakonima preseljavanje populacije okupatora na okupiranu teritoriju je ratni zločin i to jedan od mnogih ratnih zločina koje Izrael kao okupator, čini u Palestini.
Znači, ne radi se o konfliktu, već o dugogodišnjoj kolonijalnoj okupaciji, koja je brutalna, a koju organizacije sa besprekornom reputacijom kao što su Amnesty i Human Rights Watch, definišu kao sistem aparthejda koji Izrael sprovodi ne samo na okupiranim Palestinskim terirorijama, već i nad Palestincima koji žive u Izraelu i njegovi su državljani.
Ovo je bitno jer je izjednačavanje između Palestinaca koji su žrtve jedne ilegane okupacije i Izraela koji je agresor – sveprisutno. Radi se ili o neznanju ili o političkoj popagandi, a najčešće o kombinaciji i jednog i drugog.
- U kakvom stanju danas žive Palestinci?
Sitacija u čitavoj okupiranoj Palestini je uvijek, a ovih dana pogotovo, blago rečeno katastrofalna. Generalni sekretar UN-a Guteres je nedavno Gazu nazvao dječijim grobljem i nažalost, ne radi se o pretjerivanju.
Na Gazu, koja je jedna od najgušće naseljenih teritorija na svijetu je sručen ekvivalent od jedne i po bombe koja je bačena na Hirošimu. Scene devastacije i pomora običnih ljudi su prosto šokantne i izazvale su talas masovnih protesta širom svijeta. Vidjeli smo koliko je ljudi izašlo na ulice u maloj Crnoj Gori!
Riječ ‘genocid’ se sve češće upotrebljava. Svakih 10 minuta u Gazi je ubijeno dijete, a svakih 5 minuta je ranjeno. Broj mrtvih je dostigao 10,000, a sigurna sam da će dok ovo ode u etar taj tragični bilans biti još veći. Ima 25,000 ranjenih, 2.700 nestalih, vjerovatno su u ruševnama svojih domova.
Zdravsteni sistem nije pošteđen od razaranja i pred totalnim je kolapsom…I ovim zločinima se ne vidi kraja. Izrael čitavu Gazu poistovjećuje sa Hamasom koji Izrael hoće, ne da pobijedi, nego da eliminiše, što je recept za masovni pomor nedužnog svijeta.
Na Zapadnoj obali imamo okupacioni ‘lock down’ koji se upoređuje sa onim iz doba Kovida. Ljudi rijetko napuštaju mjesta gdje žive jer ne znaju hoće li završiti u zatvoru, prebijeni ili gore, od strane illegalnih kolonista i okupacione vojske.
Kolonisti koje je Izraelski Ministar bezbjednosti Itamar Ben Gvir naoružao do zuba, su od vojske preuzeli ‘vlast’ i praktično napadaju i ubijaju koga hoće. U zadnjih mjesec dana, od početka rata, u Gazi u upadima u Palestinska sela i gradove i u mnogobrojne izbjegličke logore, ubijeno je više od 170 ljudi, a uhapšeno 2 150, od kojih najmanje 800 Izraelci drže bez ikakvih ‘formalnosti’ kao što su optužnice i suđenja. Preveliki broj i ubijenih i uhapšenih su djeca.
U okupiranom Istočnom Jerusalimu i u Starom gradu su hapšenja, pretresanja i maltretiranja Palestinaca takođe svakodnevna. Molitve u kompleksu Al Aksa su zabranjene ogromnom broju ljudi.
Čak je Američki Državni sekretar Blinken, koji je kao dio ture po regionu prekjuče (5. novembra) posjetio Ramalu i sastao se sa Mahmudom Abasom, predsjednikom Palestinske adminstracije, upozorio Izrael da obuzda nasilje kolonista nad polulacijom Zapadne obale.
Palestinci koji su državljani Izarela takođe žive u strahu od nasilja jer ih Jevrejski nacionalisti razbjesnjeni napadom iz Gaze smatraju domaćim izdajnicama. Priličan broj ih je uhapšen zbog stvari kao što su ‘like’ na sociajalnim medijima.
Blokada je dovela do paralize ekonomije i sve u svemu, situacija je duboko zabrinjavajuća. Ljudi su šokirani uništavanjem života u Gazi, strahuju za živote svoje i svojih najbližih i strijepe od toga sto će donijeti sjutra.
- Izrael govori o genocidnoj akciji Hamasa 7.oktobra. Kako to Vi doživljavate?
Genocid je zločin koji je u zakonu pecizno definisan. Stručnjaci kažu da utvđivanje tek predstoji o tome da li je u ovom oružanom sukobu počinjen genocid ili od jedne ili od druge strane.
Samo da dam malo konteksta jer kad Izrael govori o ‘genocidnoj akciji Hamasa’, po mome mišljenju radi se o ‘spinu’ koji se papagajski ponavlja od većine Zapadnih i drugih, političara i medija.
Iznenadni napad iz Gaze, ja nemam problema da ga nazovem ‘provala iz zatvora’ u kome Gazani preživljavaju više od 16 godina, je bila pod rukovodstvom Hamasa, ali pokret otpora Palestinaca iz Gaze uključuje i razne ljevičarske i druge grupacije kao što je Islamic Jihad. Ja sam bila u Gazi pola godine 2010-te i tada su pokret otpora činili uglavnom ljevičari, Isalmski Jihad, student i zemljoradnici.
Znači, 7. oktobra je pokret otpora je provalio iz Gaze na opšti šok visoko militarizovanog Izraela. Probili su granicu, koja je do te mjere ‘obezbijeđena’ najmodernijim daljinskim uređajima i senzorima, da se smatralo da tu ni ptica ne može neprimijećeno da preleti i zauzeli su priličan dio pograničnih djelova unutar Izraela.
O tome što se dešavalo za vrijeme upada boraca iz Gaze u Izrael tek treba da saznamo. Koliko je ljudi ubijeno, koliko je među njima bilo civila i od koje strane su ubijeni, tek treba da se verifikuje.
Bilo bi dobro da se svi zločini ispitaju od Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu, ali, pitanje je da li će do doga doći! Imamo primjer od prije dvije godine da je Britanija blokirala istragu ovog suda o potencijalnim prethodnim ratnim zločinima u Palestini.
Pitamo se zašto? Sve su šanse da i Izraelu i njegovim moćnim saveznicima US/UK/EU bolje odgovara da medijskim prostorom dominira Izraelska propaganda, nego da se utvrdi što se u stvari desilo i ko je za sto odgovoran.
Ovo su ozbiljne stvari! Ratni zločini su ozbiljne stvari! Ponašanje vodećih zemalja svijeta dovodi do politizovanja ‘međunarodne’ pravde, za koju se s’ pravom često kaže da je u službi Zapadne spoljne plitike.
Dakle, borci i civili iz Gaze su upali na zemlju svoga dugogodišnjeg okupatora i što se desilo posle, tek treba da ugleda svjetlost dana. Izrael još nije objavio koliko je ljudi ubijeno, koliko je bilo civila I najvažnije, ko ih je ubio.
Nedavno sam slušala prilog sa radio intervju-a sa ženom iz kibuca koji je bio okupiran i koja šokiranom novinaru kaze da su Gazani u kućama kibuca držali taoce I da su Izrealske snage, kad su se konačno pojavile, pucale neselektivno i na taoce i na Palestince. To je potvrdio u drugom intervju koji se često citira, sa Izraelskim vojnikom koji priča da su kuće u kibucu granatirane iz Izraelskih teknova i da su svi u njima bili osuđeni na smrt.
Izrael jednostavno nije smio da dozvoli da se akcija Palestinaca nastavi i izgeda da su je zaustavljali po svaku cijenu.
Ovo što kažem ne znači da treba predvidjeti i jedan zločin koji su Palestinci iz Gaze počnili. Treba biti beskomrpomsan u kažnjavanju svih ratnih zločina i niko ne smije da bude pošteđen! Nema olakšavajućih okolnosti!
Znamo da u ratu istina prva žrtva. Treba da se utvrde činjenice od strane nezavisih sudova, ako to dozvole ‘vodeće svjetske demokratije’.
- Po Vašem sudu, je li “two state solution” moguće?
Moja solidarnost sa Palestincima se izražava podrškom njihovoj borbi da žive u slobodi i da ostvare svoja ljudska prava, uključujući i pravo da se vrate u svoje domove iz kojih su etnički očišćeni u više navrata počevši sa 1948-om, kad je stvoren Izrael.
Kakvu državu Palestinci žele da imaju i ostavljam njima.
Imajući ovo vidu, i površni pogled na mapu Palestine, ne ostavlja ni najmanje sumnje da je kolonizacija okupiranih djelova Palestine i preseljavanje ogomnog broja kolonista na Palestinsku okupiranu Zapadnu obalu i u Istočni Jerusalim, dovodi do toga je je šansa da se stvore dvije nezavisne države, Izrael i Palestina, bespovratno izgubljena.
Lideri Izraela, a pogotovo trenutna ultra-desničarska vlada kojm dominiraju ministri koji su sami kolonisti, planiraju neku vrstu kvazi autonomije za Palestince koji bi živjeli na nepovezanim teritorijama , ‘tačkicama na mapi’ po uzoru na Južnoafričke ‘bantustane’.
Palestinci na ovim teritorijama ne bi imali niti suverinitet niti politička i ljudskih prava i de fakto bi bili izvor jeftine radne snage kolonijama koje ih okružuju.
To je plan koji Izrael ne krije i jasno je da je on Palestincima neprihvatljiv. Izraelu to treba da bude jasno, jer ako za 56 godina brutalne dominacije nijesu uspjeli da kod Palestnaca ugase iskru borbe za svoja prava i slobodu, teško je da će se to promijeniti nastavljanjem politike dominacije i obespravljivanja.
Činjenica je moćni prijatelji Izraela kao sto je SAD omogućavaju opstanak ove jezive situacije i da je ključ za njen rješenje u njihovim rukama.
Jedina svjetlost na horizontu je rastuća solidarnost običnih ljudi širom svijeta sa Palestncima, čija je borba za slobodu postala simbol borbe protiv moćnog neprijatelja i simbol ‘neodustajanja’, koju mnogi vide kao ključni elemenat svjetskog poretka od koga se ne smije odustati i za koji se moramo boriti zajedno.
