Slikarka i mozaičarka Ružica Radulović je rođena 1981. godine u Bijelom Polju, živi i stvara u Podgorici, slikarstvo ju je opčinilo još kao malu. Sklonost ka umjetnosti naslijedila je, iz porodice jer potiče od eminentnih književnika, pjevača, slikara, vajara, dramaturga…
Slikarski svijet Ružice Radulović odiše notom radosti, optimizma, nepresušnih kreativnih mogućnosti i pokazuju da je traganje za smislom najhumaniji vid iskazivanja čovjekovih duhovnih vrijednosti. Prepoznaje dvije strane čovjeka onu dobru i lošu, ali njen duh i optimizam naslikava i prepoznaje uvijek ovo prvo… Za sve u životu bez nade i nadahnuća nema odjeka. Potreban je iskonski ozbiljan pristup radu.
Ona je do sada svoje radove prezentovala u zemlji i regionu i pokazala da se slikarstvo vremenom iskristalisalo kao njena primarna stvaralačka vokacija u kojem je uspjela da poveže apstraktne kategorije svojih misli, emotivnih doživljaja, sebe i svijeta, sa ritmovima boje, linije, prostora poput muzike koja je suština same stvarnosti.
Za portal Preduzetnica.me, sa Ružicom smo razgovarali o stvaralaštvu, rodnoj ravnopravnosti inspiraciji, budućim planovima, prvim radovima…
Sjećate li se prvog naslikanog djela, šta je to bilo?
Mislim da sam imala, malo više od tri godine. Dijete sam sunca. Avgust je moj mjesec. Shodno tome, naslikala sam sunce, drvo, leptira i sebe sa krilima. Zanimljivo je što sunce nije bilo samo žuto. Bilo je obučeno u više nijansi roze i lila boje.
Šta najviše volite da stvarate, oslikavate?
Nekada sam slikala realizam. Bilo je dosta različitosti. Portreti, pejzaži, i tako dalje. Nikoga ne želim da uvrijedim-zaista, ali kada sam shvatila da sam dobra u tome, sa svojih 17 godina, zatvorila sam to poglavlje, i počela raditi nešto što meni daje slobodu. A, to je apstrakcija. Duvanjem u slamčicu i slikam samo prstom do malog. Interesantno bar, meni.
Koliko njegujemo ovaj vid stvaralaštva. Koliko je cijenjen u našem društvu?
Žene su simbol „savršenstva”. Ne samo zbog činjenice da donose i unose u svijet novi „život”, već, šta sve jedna žena na svojim plećima, grudima može iznijeti. Rijetko se koji muškarac može izboriti sa tim. Žena ne mora posjedovati ništa do čistoće stvaranja i talenta, mudrosti. Bar što se tiče slikarstva. Dajem primjer Fride. Frida je slikara, koja nije bila poznata po svojoj ljepoti, ali je imala duhovnu ljepotu, harizmu, talenat i pamet-mudrost. A, znate da je imala problem fizičke prirode. Nažalost jako malo je dato ženi u Crnoj Gori da pokaže šta može. U zadnje vrijeme se situacija popravlja, međutim treba dosta toga uraditi. Još uvijek vlada, po onoj staroj „prvo dijete da bude muško”. Što je, po mom mišljenju čista ludost.
Ako mislite na način, na koji ja stvaram, iskreno, ne znam ni jednu slikarku koja radi na način koji radim ja. Što se tiče njegovanja istog, voljela bih da pokrenemo slikarke, mlade ljude i afirmišem ih. Tu sam za svakoga ko želi naučiti. Ja sam učila, kao i dan danas od svih.
Koja ti je tehnika najdraža i kojoj se uvijek vraćate?
Tehnika je Acrylic. Teška je i zahtjevna, ali volim se igrati. Volim ići dalje. Akril se jako brzo suši. Tako da ima tu prednost. Opet, pri radu, moram biti jako brza da bih mogla izvesti konture koje želim. Volim u radu „težinu i širinu”, a opet-slobodu.
Foto: privatna arhiva
Šta biste poručili ženama koje se odluče da uplove u kreativne vode?
Istrajnost, volja, nadahnuće, snažnost, hrabrost, prkos, ljubav. To su neke stavke koje bar u minimalnim količinama trebaju “zgrabiti” i gurati naprijed.
Smatrate li da je kičica bila i ostala privilegija onih koji su mogli i mogu da je upotrijebe?
Ne. Osim kičice možete stvarati čim hoćete ako posjedujete talenat. Prstima, čačkalicom, bilješkom, perom, žicom. Poduža je lista. Četkica je sama po sebi simbol slikarstva. Što ne znači da treba nositi i krunu. Ona je pribor, običan. Nekima se nose krune i stvara istorija. Pribor je potrošan materijal. Ne dobijam materijalizmom.
Da li je u današnje vrijeme teško doći do originalnih djela?
Ježim se plagijata i kopija. Nažalost, u današnje vrijeme sve je moguće. Ljudi, koji imaju novac olako dolaze do originala. A, narod običan, koji jedva krpi kraj sa krajem, nema tu privilegiju. Vrko rado ću pokloniti svoj rad nekome ko zasluži, ili nema novac, ako pokaže znanje, ljubav i uvažavanje. Naspram hiljada, koje bi bogati ljudi ponudili, a pojma velika većina nema šta je slikarstvo.
Kako da žene generalno dobiju veću podršku društva i institucija?
Vrlo jednostavno se dobija podrška. Postoje nevladine organizacije, koje podržavaju rad žena. U svakom mogućem pogledu. Kako moralnom, tako i financijskom. Ministarstvo kulutre takođe podržava projekte . Sjajna Vlahovićka je mnogima izašla u susret.
S druge strane, žene treba da se između sebe solidarišu, dogovore i podržavaju. Pri tom, širi se piramidalni oblik mreže.
Da li se može reći da generalno društvo ne pokazuje dovoljno interesovanja prema umjetošću? Na čemu je po Vašem mišljenju potrebno više raditi kako bi se to promijenilo?
Nijesam zadovoljna u nekoj velikoj mjeri, iskazivanja prevelike pažnje za umjetnošću, svih vrsta. Pogotovo ne podatkom da se više cijene i afirmišu ljudi iz drugih zemalja, nego naši sjajni umjetnici. A znam ih podosta. Ipak, staću ovdje.
Foto: privatna arhiva
Smatrate li da su žene dorasle ravnopravnosti sa muškarcima, sa obzrom da ih u određenim oblastima i nadmašuju svojom predanošću i posvećenošu poslu?
Dali ste odgovor (uz izvinjenje ) „nadmašuju predanošću i posvećenoscu u poslu”. Ne da ne smatram da su ravnopravne, već tvrdim. Žene se samo ne mogu nositi sa fizičkom snagom. U svemu ostalom prednjače Žene su liderke. Znate onu poznatu „Iza svakog uspješnog muškarca, stoji još uspješnija žena”.
Kakvi su vaši planovi za dalje, možeš li nam otkriti?
Planova ima mnogo. Tu je Pariz. Luvr. Ne bih otkrivala detalje, dok u oktobru ne potpišem ugovor. Imam jednu sjajnu zamisao. Pozvati iz svih bivših zemalja muzičare sa ex prostora i napraviti „bal”. Takođe, jedna od zamisli je pozvati jednog našeg uvaženog slikara, koji će prezenotovati svoje radove i dvije francuske umjetnice. Kao i našeg crnogorskog pjesnika i pjesnikinju, koji bi na engleskom jeziku, kazivali po jednu svoju pjesmu. Data je sloboda da biram koga želim. I hvala im na povjerenju. Naziv izložbe, Slučaj traganja-3-black@white.
Očekuje me dosta posla.
Mnogo „svega”, sama odradim. Pogotovo idejni projekat i marketing. Moji menadžeri se obično složu sa onim što izrazim.
