Više gradova na sjeveru Crne Gore koji su međusobno udaljeni svega od petnaest do trideset kilomatara, nemaju lokalni javni prevoz, pa stanovnici moraju čekati prolazne autobuse koji vode do udaljenih destinacija, ili skupo plaćati taksi usluge.
Međugradski linijski prevoz na teritoriji Berana, Gusinja, Plava, Andrijevice, Petnjice, Rožaja i Bijelog Polja dugo je predstavljao monopol najvećeg autoprevoznog preduzeća na sjeveru, beranskog “Simon vojaža”, ali je sa propašću ovog preduzeća počeo da se gasi i propada i lokalni autobuski prevoz.
Ništa bolja situacija nije ni kada se radi o potrebi građana Mojkovca ili Pljevalja, ako moraju poći do Bijelog Polja, ili obratno, što bi značilo da je čitav sjever države u istom problemu kada se radi o međugradskom linijskom prevozu.
Andrijevica je, tako, udaljena od Berana svega petnaest kilometara, ali to ne znači ništa, ako nemate sopstveni automobil. Taksi uslugu morate koristiti čak i za potrebe silaska iz mjesnih centara do ovog grada.
“Na području Andrijevice prije tri decenija imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i učenika, nego danas. To potvrđuje da Andrijevica u tom pogledu umjesto naprijed, ide nazad”, kaže jedan stariji stanovnik stanovnik ovog grada.
On smatra da, ne samo grad Andrijevica, već i andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju i kvalitetniju povezanost sa susjednim Beranama, gdje su sve važnije institucije, od KBC c, do Osnovnog suda.
“Pitamo se da li su u Crnoj Gori, ili bilo gdje drugo, građani suočeni sa činjenicom da ne mogu dobiti osnovnu uslugu, uslugu javnog prevoza”, dodaje ovaj čovjek.
Putnici su ostali bez autobusa i na području opštine Petnjica, a mještani bihorskih sela godinama unazad upozoravaju da na ovom području ne funkcioniše javni prevoz. Stanovnici ovog grada ističu da su zbog toga prinuđeni da se sami snalaze kada je prevoz do Berana, Rožaja ili Bijelog Polja u pitanju.
Mještani podsjećaju da na području Petnjice živi veliki broj ljudi koji su u poodmaklim godinama, a zbog nedostatka autobuske linije do Berana, često ne mogu dobiti adekvatnu ljekarsku pomoć.
“Ovakva situacija je nedopustiva. Nemaju svi novca za taksi”, kažu u ovoj varošici.
On podsjeća da su ne tako davno, prije propasti beranskog preduzeća Simon vojaž, autobusi iz Berana vozili ne samo do Petnjice, već i još u dva pravca.
U ništa boljem položaju u pogledu javnog prevoza nijesu ni stanovnici velikih mjesnih centara na području beranske opštine, kao što su Lubnice, Šekular ili Kaludra.
Stanovnici Rožaja, ako je potrebno da se prebace do susjednih Berana, udaljenog jedva trideset kilometara, moraju čekati autobuse koji iz Srbije ili sa Kosova koji voze prema centralnim i južnim gradovima Crne Gore. Za povratak, isto tako, i uz sve to moraju imati sreću da prolazni autobusi niesu popunjeni.
“Ovaj problem nije lokalnog karaktera i nije u nadležnosti Opštine. To je ozbiljan problem kojim bi moralo da rješava resorno ministarstvo, odnosno Direkcija za drumski saobraćaj. Država mora da pronađe način i da riješi pitanje lokalnog javnog prevoza, kako za nas u Rožajama, tako, čini se, i za sve gradove na sjeveru”, kazali su Portalu RTCG iz lokalne uprave u ovom sjevernom gradu.
Sa istim problemom su suočeni i stanovnici Gusinja, Plava ili Murine, ako žele do Berana. Isto kao što su građani Berana i Bijelog Polja, ako žele od jednog do drugog grada, prinuđeni da čekaju prolazne autobuse, koji će ih, uz to, najvjerovatnije ostaviti na raksrnici Ribarevine, odakle moraju opet pozvati i platiti taksi.
Jedan od starijih vozača nekadašnjeg “Simon vojaža”, Nenad Radičević, prisjeća se da je ta kompanija imala za sve susjedne gradove po deset lokalnih polazaka u toku jednog dana, od najranijih jutarnjih, do kasnih večernjih sati.
“Dok čekamo šta će biti sa našom firmom koja je u stečaju, mi smo prinuđeni da vozimo za druge privatne preduzetnike. Da nisu prodati onih autobusa, mogao se sa njima organizovati makar lokalni saobraćaj”, kaže Radičević.
Zbog propasti beranskog autoprevoznog preduzeća “Simon vojaž” niko još nije odgovarao, osim što se protiv jednog od bivših vlasnika krivična prijava nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu.
“Mi od toga što je nekom podnesena krivična prijava i što će eventualno odgovarati, nemamo ništa. Potrebno je nešto hitno raditi da se problem rješava i da se ponovo uspostavlja autobuski prevoz”, kaže jedan od putnika koji čeka na zatvorenoj kapiji autobuske stanice u Beranama.
Iz svih lokalnih uprava sjevernih gradova, loptu prebacuju na viši nivo, odnosno na državu.
Država, istina, nije kriva što je “Simon vojaž” propao i otišao u stečaj. Ali jeste odgovorna što nije našla alternativu za međulinijski prevoz na sjeveru. I što se beskonačno dugo odugovlači sa rješavanjem stečaja u ovoj kompaniji, preko džepa i tako osiromašenih građana.
