Selma Hurić rođena je u Prijepolju 1984. Ekonomski fakultet je završila u Podgorici.
Pisanjem poezije i proze se bavi od ranog djetinjstva. Voli da piše pjesme o ljubavi, slobodi i vječitoj potrazi svakog ljudskog bića. Za sebe kaže da je po vokaciji profesorica, po opredjeljenju feministkinja, a iz ljubavi kolumnistkinja i pjesnikinja. Odgovornost prema prirodi i društvu smatra imperativom života. Živi i radi u Prijepolju.
Za portal Preduzetnica.me sa Selmom smo razgovarali o poeziji, pisanju, kao i o njenom učešću i utiscima o trojezičnoj zbirci poezije „Pjesnička svitanja”, iznjedrene iz projekta „Poezijom manjina do mutikulturalnog bogatstva“ koji je finasijski podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Kako je počela Vaša pjesnička priča?
Počela je još u ranom djetinjstvu. Prvu pjesmu sam napisala sa 9 godina. Sjećam se da je rima bila nešto što me je najviše intrigiralo u poeziji – kako sklopiti riječi da zajedno tako lijepo zvuče, da se uklapaju, a da imaju smisla. Kasnije sam kroz stihove izražavala sve svoje emocije: zaljubljenost, ljutnju, nezadovoljstvo svijetom oko sebe, prijateljstva…
Koji su Vaši najveći uspjesi?
Duga prijateljstva, na prvom mjestu. Sposobnost da izrazim duboku iskrenost i borbu za istinu kroz sve što radim: pisanje pjesama, kolumne, predavanja u školi i na radionicama, vaspitavanje djeteta…Mislim da se uspjeh u današnjem vremenu najviše ogleda u održivosti istine i ljubavi.
Koja su pravila pisane riječi od kojih ne odstupate bez obzira na trendove?
Da to bude odraz moje ličnosti, onoga što trenutno osjećam ili načina na koji vidim svijet.
Koja su tri osnovna pravila koja svako ko se bavi pisanom riječju mora da ispoštuje?
Mora se imati cilj, prvenstveno, ali ne da se kaže ono što ljudi žele da čuju, već emocija koja je ljudima nasušna potreba. U tehničkom smislu, volim rimu ali ne pridržavam je se nužno, u dosta pjesama jednostavno osjetim da nije potrebna. Takođe, mora se svakodnevno čitati kako bi se proširivali vidici i obogaćivao talenat.
Šta svaka dama treba da učini za svoj izgled, i koliko je on važan za vašu profesiju?
Izgled dosta govori o onome što zapravo jesmo iznutra. Ako nismo povezani duhovno i fizički, odnosno ako naš izgled odražava ono što želimo da drugi u ili na nama vide, a ne ono što zapravo jesmo, onda smo samo školjka bez duha, bez ličnosti. Vjerujem da je to podjednako važno i za muškarce i za žene.
Koliko ste zadovoljni trojezičnom zbirkom “Pjesnička svitanja”?
Zbirka predstavlja svojevrsnu riznicu različitosti koje su se, u ovom surovom vremenu, pronašle na jednoj tački i time sklopile jedinstvenu celinu. Jako sam ponosna što sam dio ovakve priče, jer poezija oplemenjuje ljude, spaja ih, nadahnjuje. Kada se još “prošara” na ovako kreativan način, onda je to zaista pravo duhovno bogatstvo.
Da li vam je ranije objavljivana poezija na nekom od ova dva jezika? Šta vas je posebno oduševilo u ovom projektu? Da li očekujete nastavak ili nešto slično? Da li bi se osvrnuli na nešto posebno kada je u pitanju ovaj projekat?
Nije mi ranije objavljivana poezija na ovim jezicima, i upravo je originalnost te ideje ono što me oduševljava. Multikulturalnost je posebna vrsta sreće koju mogu da osjete samo ljudi iz različitih kultura, običaja, vjere, koji se nađu zajedno na nekoj manjoj teritoriji. Upravo je ovo način da se kroz umjetnost, kao posebnu vrstu duhovne nadgradnje, pokaže koliko je jedinstvo u različitosti bitno za sve nas.
Možete li napraviti paralelu između izdavačke industrije i tržišta, književnog ambijenta i podrške?
Podrška svakako postoji, ali primjećujem odsustvo kreativnog naboja, pogotovo kod mladih. Instant produkti postavili su nove standarde, koji vrlo brzo dovode do zasićenja u svemu, najprije u čitanju. Tržište se koliko- toliko održava jer su, ipak, zaljubljenici u knjige i čitanje nepokoleblivi u svojim željama. Ne znam koliko će se to stanje održati u budućnosti.
Vaš savjet kao spisateljice pjesnikinje bi glasio?
“Otvori riznicu iskustva,
Odbaci sve boje nesklada,
Skini ledenu uniformu,
Izađi i vikni glasno
“Car je go!”
