SAJBERFEMINZAM – Moja nedovršena priča …

Piše: Objavljeno: 10/05/2020
featured image

Svi smo mi individue same za sebe – različito doživljavamo i izučavamo stvari: teorije, akcije i ideje koje dopiru do nas, imamo različit pristup, kao i metodologiju.

Danas ću pisati o  kompleksnoj temi – sajberfeminizmu (došle/i smo do tog nivoa tehnike kada podrazumijevamo da neke stvari znamo, jer se svakodnevno  susrećemo  sa njima. Ipak ću ih spomenuti jer smo ih možda “slučajno” zaboravile/i).

Zbog prirode teksta, priča će zasigurno ostati nedovršena. Pričam vam priču…

Putem internet pretraživača došlo se do mnogo značajnih podataka, objašnjenja – šta koja riječ znači, da bi mogle/i nastaviti dalje…

Sajberfeminism (syberfeminizam) – poštujući svačiju osjetljivost čitatelji(ca)ma da popune  definiciju po vlastitom nahođenju i sklonostima.

Cyber – Prefiks preuzet iz kibernetike koji se uobičajeno upotrebljava u popularnoj kulturi za označavanje tehnološki orjentisanih pojmova i ideja.

 Sajberkultura (Cyber culture) – Često korišćen u medijima da denotira aspekt “Života kao djelo cayberpunka”. Opšte značenje bilo bi kultura bazirana na informacijama. U smislu, se odnosi na savremenu kulturu u njenoj cjelosti, u mjeri u kojoj je na nju uticala sajbertehnologija i njene kreativne ideje. U oba čula kiberkultura je postala novi naučni i tehnološki kontekst koji podstiče etičku refleksiju.

Cyberdelic – (Cayber-art) – Uključuje fraktalnu umjetnost, kompjuterski generisane slike i/ili muziku i tako dalje.

Kibernetika (Cybernetics) – Znanje o komunikacijskim stavovima u živim organizmima, strojevima, matematička analiza protoka informcija.

Cyberpunk – Nastao kao literarni pokret u osamdesetim, off naučna fantastika. Karakteristike su da se radnja odvija u sadašnjosti ili bliskoj budućnosti. Likovi su uobičajeno “punski” (društveno devijantni), a tehnološki aspekt je izričito naglađen. “Neuromancer” William Gipsona, iz 1984, smatra se Biblijom cayberpunka. Drugi prominenti “patroni” su pisac Bruce Sterling, Max Headroom (lik iz TV serije), Bladde Runner (film) i neizostavni pisac naučne fantastike Philip Kindred Dick po čijem tekstu je i nastao film Bladde Runner. Posebno zanimljivo je da cayberpunk evoluira iz čisto literarnog pokreta u realističku sab.kupturu.

Kiborg (Cyborg) – kibernetički organizam, hibrid stroja i organizma, poznat iz mnogih djela naučne fantastike. U teoriju ga je uvela Donna Haraway

Cypherpunks – evoluirali iz hakera i programera, bave se strojevima višestrukih anonimnih identiteta.

Elist (email-lists) – Elektronska diskusija grupa na koju se svako s email adresom može uključiti. Adresa se skladišti na jednom računaru (serveru) i svaka poruka poslata tom stoju automatski se šalje svim pretplatnicima liste.

Ezine – Net verzija “small press”, odnosno fazinske kulture. Obično ezini postoje samo na Internetu, ali je sve više i elektronskih izdanja papirnih verzija

Flame – Živo neslaganje, često vulgarno i nasilno, s drugim učesnikom/cima diskusije na inernetu.

Fraktali (fractals) – Slike stvorene korišćenjem teorije haosa. Mješavina boja predstavljena u uzorku koji se ponavlja nebrojano puta.

Haker (hacker) – 60-te (prva generacija): osoba koja se petlja sa softwareom, elektronikom i slično; 80-te (druga generacija): osoba koja ulazi u računarske podatke (sastojke) bez ovlašćenja da sazna, uništi ili proširi informacije; 90-te (treća generacija) često nazvani i syberpunkeri. Osobe koje zanima informacija radi informacije, bez zlonamjernog uništavanja. Preuzeli su mnogo od hakera šezdesetih, često se nazivaju “oslobodiocima informacije”, a česte fraze su “informacija želi biti slobodna”, “promovišite decentralizaciju” i “pristup kompijuterima mora biti potpun i neograničen”.

Hakiranje identiteta (Indetity Hacking) – korišćenje pseudo-anonimnosti ili lažnih pristupnih adresa da bi se predstavilo kao druga osoba na Internetu.

Sajberfeminizam je jedan od najznačajnijih područja koja danas okružuju Internet i njegovu kulturu, s mnogo strana u raspravi koje se bore za moralnu pobjedu. S jedne strane tvrdi se da je Net utopija seksualno/rodnog oslobođenja, i da naši “stari” identiteti nestaju kada zaronimo u elektronski raj jednakosti, odmaknut od diskriminacijskih praksi “stvarnog svijeta”. S druge strane su oni/one koji/e smatraju da je sve skupa još jedna kapitalistička, seksistička zavjera, protkana zastarelim shvatanjima dok se pretvara da ih razbija.

No, pitanja kojima se sajberfeminizma bavi mnogo su dublja no što je puko ispitivanje prirode Interneta. Među njima su pitanja mogućnosti (re)definisanja ženskog/muškog bez tipičnih seksualnih referenci, ili u širem smislu definisanje rod(ov)a i razlika između pola i roda, posebno u rastelovljenom prostoru cyberpacea, na nove, efektivnije načine. Takođe, prožima se pitanje identiteta u virtualnom, kao i ljudskog identiteta uopšte koji su navodno bespolni, ali, da li su i bez roda? U srcu sajberfeminističkog pitanja je i, šta je feminizam i možemo li se osloniti na klasične u višoj ili manjoj meri deskriptivne definicije. Istorijski gledano feminizam (i ženski pokret u cjelini) zavisio je o fizičkoj prisutnosti žena u istom prostoru. Cyberspace nije fizički prostor u tom smislu, iako je bez tračka sumnje stvaran društveni prostor. Mogu li feministkinje samo uskočiti u njega i nastaviti s onim šta su radile i rade?

Da bi se razumjela sitagma cyaberfeminizam neophodno je pogledati oba njena sastojka. “Cyber” je relativno prihvaćen i jasan, iako vrlo širok i raznolik pojam, feminizam je malo tvrđi orah. Po definiciji Rosalind Delmar, kaže se da je feminist/kinja osoba koja smatra da žene trpe diskriminaciju zbog njihovog pola, da imaju specifične potrebe koje nisu zadovoljene i da njihovo zadovoljenje zahteva radikalne promjene… u društvenom, ekonomskom i političkom pokretu. Smatra se da ova definicija vrlo dobro sažima klasično, stereotipno razmišljanje, koje više govori o savremenom ženskom pokretu, no o feminizmu.

Postoje tri talasa feminizma. Prvi, gdje ženske organizacije u principu nisu sebe smatrale feminističkima i da je to bila pozicija grupa i pojedinki radikalnog feminizma. Drugi, gdje znak jednakosti između ženskog aktivizma i feminizma nije bio moguć. I treći talas, sa svim svojim raznolikostima koje je donio, pokazuje se želja za redefinisanjem feminizma, gdje je stavljeno u pitanje i još nešto. Nema više koncepta da žene dijle “isto iskustvo”: ekonomsku opservaciju, osjećaj nejednakosti i sično. Postaje jasno da se raznolikost između žena više ne mogu držati sabijene. Tako se pojavio radikalni feminizam, socijalistički feminizam, ekofeminizam, lezbejski separatizam… I tu se zapravo prepoznaju dvije glavne struje: jedna koja tvrdi da je rod ono što se računa, i na tome gradi specifične akcije i teorije – to je i polazište ideja sajberfeminizma koji gotovo u svim svojim pojmovima i teorijama primarno insistira na toj razlici. Naravno, pol je fizička činjenica do nedavno ne promenljiva, a rod, kako kaže Judith Butler “uvijek konstrukcija”. Ne postoji univerzalni rod, dakle ne postoji univerzalna žena u teorijskom smislu.

Idejom sajberfeminizma želi se, prije svega, re/definisati sam termin roda, i njegove implikacije u virtuelnom, ali i stvarnom svijetu. Preći granice tradicionalnih manifestacija, i stvoriti društveno – ekonomski, teorijsko -praktični sistem koji će svi rodovi moći koristiti, s naglaskom nove tehnologije, posebno na polju komunikacije.

Očito je da se moramo osloboditi i ponovo promisliti tradicionalne opise roda koji su dobrim dijelom bili bazirani na tijelu i njegovoj reprezentaciji. Po Akeksandru Boškoviću “slika tijela, seksualiziranog tijela, erotiziranog tijela, oduvijek je bila dio zapadne kulture.”Tijelo”, posebno ukoliko ga posmatramo kroz prizmu savremenih kulturnih i estetskih ideala i/ili normi postaje nešto što se, razvojem tehnologije, može trampiti, mijenjati i prodati. Tijelo postaje roba, fetiš.

Taj biologistički pokret je u suprotnosti sa stvarnošću, jer u poslednjih petnaest godina mnogo se toga izgubilo, mnogo je toga već promijenjeno sve većim učešćem žena u klasično “muškim” domenima. Međutim, ono što je zapravo izgubljeno u tom procesu, i što se rapidno kroz sajberfeminizam i druge “ekstravagantne samoartikulacije” još uvijek uništava je društvo bazirano na nadmoći reprezentacije muškog tijela. Ali, takođe i snovi o društvu baziranom na nadmoći reprezentacije ženskog tijela. Konačno smo, posredstvom novih tehnologija, dobili priliku istraživati nas same i druge, bez oslanjanja na Drugo, stvarati ne negativne, već pozitivne definicije.

Ono što sajberfeminizam želi je da stvori globalnu mrežu veza, uključujući mogućnost transfera znanja (i vjerovanja) između različitih zajednica. Treba nam snaga moderne kritičke teorije o načinima na koje se značenja i tijela stvaraju, ne zato da bi porekli značaj značenja i tijela, već da bi živjeli u značenjima i tijlima koja imaju budućnost. Jednom riječju trebamo napustiti postojeće identitete, pravila, norme i običaje i stvoriti vlastite.

Sajberfeminizam je novo, nedovoljno istraženo područje za spajanje najboljih tradicija s prednostima koje pružaju novi mediji. On nije konačan odgovor, univerzalna teorija, skup pravila bez graške. To je jedan od interesa žena i muškaraca on-line (najčešće) i pokušaj stvaranja načina života, vrijednosnog sistema, i istraživanja svijeta i našeg mjesta u njemu.

Feminizam je bio neophodan društveni pokret koji je fundamentalno promijenio način na koji posmatramo svijet, i zaslužan je za mnoge praktične i teorijske promjene. Sajberfeminizam konačno treba da prebriše granice koje je feminizam prikazao i pokušao mijenjati. Treba nam donijeti slobodu da se igramo, režemo i lijepimo, stvaramo, uništavamo i ponovo stvaramo sebe same i svijet oko nas, ne “oslanjajući se na logiku i jezik isključivosti i odvajanja”.

Zato sajberfeminizam privlači mnoge, jer ne samo da ima budućnost, on jeste budućnost. Ukoliko nešto dalje želite za vlastitu budućnost i same/i se upustiti u “search cyberfeminizam-a”, i doživite svoju priču…

Creative
Društvo
Kolumne
Ostalo
Posao
Uncategorized
Vijesti
Zabava
Skip to content