Preduzimljivost je osobina koja je vrlo bitno određuje životni put. U zavisnosti od toga koji karijerni pravac na tom putu odaberemo, ova osobina će nam itekako pomoći da na njemu često ostvarujemo uspjehe. Kada posmatramo načine na koje ona utiče na žene i muškarce, primijećuju se izvjesne razlike, odnosno štete i koristi koje vrlo određuju njihove postupke i načine ponašanja.
Nije nepoznata činjenica da se ženama, od samog njihovog rođenja, preduzimljivost baš i ne nameće kao osobina kojoj trebaju da teže. U danima najranijeg djetinjstva to se manifestuje tako što se, u odnosu na dječake, uglavnom forsiraju na zadatke koji u osnovi imaju pokornost ili strah od neuspjeha. Jedna od tih situacija je ona kada se djevojčici kaže da se ni slučajno ne smije popeti na drvo jer će sigurno pasti, dok će se istovremeno dječaku reći da to obavezno uradi jer time pokazuje da je hrabar. Druga je ona kada se za djevojčicu koja je živahna kaže da „nije to za nju“, sa neargumentovanim objašnjenjem da to ne treba da bude „jer je djevojčica“, i da isti je isti karakter za dječaka potpuno u redu, opet „jer je dječak“.
Kroz obrazovni sistem, djevojčice se više forsiraju da budu uredne, disciplinovane, marljive, odgovorne, dok se dječaci motivišu da budu hrabri, odvažni, zaštitnički nastrojeni, što u njihovoj percepciji često bude shvaćeno na način da im je određena doza agresije i dozvoljena…Ekcesi koji nastaju u školskim klupama, mnogo su tipičniji upravo za njih, jer, vidite čuda, možda nastaju upravo kao rezultat ovakvog pristupa odrastanju.
Ono što u nekim kasnijim fazama odrastanja, pa i zrelijim godinama, mogu biti rezultati ovakvih nejednakih startnih pozicija, drugačije se odražava na oba pola. Oni koji prepoznaju svoje afinitete i sklonosti, nezavisno o kojem polu se radi, često na svom karijernom putu, uz faktore sreće, ostvare određenu satisfakciju. Međutim, koliko je taj put sušinski drugačiji, odnosno koje su to barijere ili olakšavajuće okolnosti, na koje nalazi ženski, odnosno muški pol?
S obzirom na forsiranje navedenih karakteristika, žene preduzimljivost često shvataju kao odgovornost, disciplinu, kontinuiran rad i predanost. U tom kontekstu, ukoliko se odluče da budu preduzetnice, taj će posao shvatiti i obavljati upravo na takve načine. Napredovanje u karijeri, u preduzetničkim, pa i nekim drugim vodama, žene uglavnom percipiraju sa aspekta odgovornosti koju donosi naredna pozicija, odnosno svih onih poslova koje će na toj poziciji morati da obavljaju. Kada se iste stvari dešavaju muškarcima, oni uglavnom napredovanje shvataju, na prvom mjestu, kao benefite koje im ta naredna pozicija donosi. Primjeri za to su poslovne večere, zatim poslovna putovanja, dogovori koji se sklapaju u večernjim druženjima u barovima, što sve predstavlja radnje koje su mnogo tipičnije za preduzetnike nego za preduzetnice.
Preduzimljivost u nekim životnim situacijama čak predstavlja i uslov za opstanak i preživljavanje, kao i načine na koji će se odvijati svakodnevni život. Žena koja trpi nasilje jer misli da je to u redu je vrlo nepreduzimljiva, jer je potpuno prihvatila sve one stvari o ženi kao biću drugog reda, kojim su je tokom života i vaspitavanja učili. Žena koja na poslu forsira druge žene, pa i sebe, da svojim muškim kolegama kuvaju kafe tokom čitavog radnog vijeka je vrlo nepreduzimljiva, jer svoju ulogu poslušne žene vidi kao jedinu relevantnu u društvu u kojem živi. Žena koja pristaje da ostane u bilo kakvom odnosu koji je za nju toksičan iz više razloga je, takođe, vrlo nepreduzimljiva, jer ne može da se oslobodi „ćuti i trpi“ stava koji joj je kao ženi sistematski ugrađivan, bez obzira na to koliko u tom odnosu pati.
Iz svega navedenog slijedi zaključak da različiti načini vaspitavanja mnogo više štete donose ženama nego muškarcima. Preduzimljivost bi, kroz odrastanje, trebala biti osobina jednako relevantna za oba pola, jer turbulentne životne situacije koje od svih nas iziskuju posvećenost i brzo reagovanje, nikako ne prave razliku.
