Pjesničko veče Edite I. Dautović biće upriličeno 20. jula sa početkom u 20 časova u sali hotela “ZETA” u Danilovgradu u organizaciji Kulturno-informativnog centra Danilovgrad “Bijeli Pavle”. Na promociji će učestvovati: dr Milutin Đuričković, član Evropske akademije nauka i umjetnosti, književnik Radomir Perišić, publicista Dragan Mitov Đurović i autorka Edita I. Dautović. Stihove iz zbirke „Našli smo jedno drugo“, u pratnji flautistkinje Vilke Vučinić, kazivaće glumica Branka Otašević.
Naslov nove zbirke pjesama „Našli smo jedno drugo“ Edite I. Dautović na izvjestan način otkriva njenu osnovnu tematiku, inspirativnu zaokupljenost i misaone sadržaje, koji uglavnom dominiraju i predstavljaju poetesin odnos prema unutrašnjem (etičkom, psihološkom, emotivnom) i spoljašnjem (fizičkom, istorijskom i društvenom) svijetu. Napisane pretežno u prvom licu („Pišem“), pjesme u slobodnom i nekoliko njih u vezanom stihu nadahnuto i autentično ilustruju, odnosno predstavljaju taj odnos, zapažanje i doživljavanje svekolikog svijeta, koje je iskazano kroz intimno-ispovjedne („Ljubav“), porodične („Tebi, majko“), zavičajne („Prijepolju“) i druge poetske slike opšteg karaktera – kaže dr Milutin Đuričković.
Ovo je bila i prilika da sa autorkom popričamo na temu kako je nastala zbirka i najavimo predstojeću promocije.
Koliko pjesama zbirka „Našli smo jedno drugo“ obuhvata, kada su nastajale i šta ih karakteriše?
Zbirka ima 58 pjesama različitet tematike, raznolikosti stila, ljubavi i ljepote. Pjesme su duhovne, rodoljubive, ljubavne, misaone, satiriče. Poezija je namjenjena za odraslu čitalačku publiku i svako se može pronaći, jer je poezija jako životna.
Knjiga je dobila podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, a dostupna je i van granica Crne Gore. Koliko vam to znači?
Mnogo mi znači. Ljubav je univerzalna, prožima i dotiče sve vjere, rase, nacionalnosti i briše sve granice, jer svijet mnogo bolje funkcionise kada bar na kratko zanemarimo teritorijalne granice, i vratimo se na suštinu življenja koja je svima zajednička, jer ljubav kao neka zajednička sveprožimajuća ljudska sila nikad ne pravi diskriminacije i podjele, već sjedinjuje i neutrališe sve razlike, tako da Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava je prepoznao moj talenat i podržao projekat. Ovaj književni poduhvat ima ne samo regionalni značaj, već i značaj u balkanskim okvirima, pa i Evropskim, upravo se zbirka prevodi na bugarskom jeziku. Izašla je za srpsko tržište u izdanju kuće Arte iz Beorgada, i ostvarila sam jednu lijepu saradnju.
U pripremi je varijanta E knjige na engleskom i uskoro će biti dostupna preko Amazona.
Recenzent Radomir Perišić ističe misaonos i osjećajnost su spojeni u vašoj poezij, koja će ispuniti um i srce svakom čitaocu?
Vjerujem u riječi mog velikog prijatelja i književnika Radomira Perišića. Pisanje je za mene jako bitno i dragocjeno, pisanje mi je “jedini štit”, ovog vremena, kao i uopšteno posmatrajući svoj razvojni put. Pisanje je moja katarza. Pokreće me ljubav mojih bližnjih, i podrazumijeva njihovo apsolutno povjerenje. Shvatila sam da kada uradim ono čega se najviše plašimo, najviše dobijemo u životu. Strah je dolazio iz neizvjesnosti, a hrabrost iz izazova. Moje želje i snovi često postanu stvarnost.Ljubav kao motiv jasno dominira u mnogim pjesmama. Ljubav, kao najčistije, najuzvišenije osećanje u čovjeku, i ona, posebna kada se voli čovjek ili žena, pisanje o njoj, najšira je tema od pamtivjeka, pa tako i u mojoj zbirci. Ljubav je neiscrpna a i okidač u mom stvaralaštvu.
Kako poezija danas komunicira sa čitaocima i kakav je njen položaj u društvu i na umjetničkoj sceni?
Izuzetno cijenim svačiji trud i rad, ako je on kvalitetan i šalje dobru i zdravu poruku. Radim na tome da pisana riječ dobijemalo više značaja i vrijednosti, i podstičem neafirmisane stvaraoce da budu prepoznatljivi i dopru do publike. Previše je raznih udruženja i aktivnosti koje nemaju neki vrijednosni sistem… Smatram da na tome treba raditi kako bi kvalitet došao do izražaja.
Foto: Vesela Mišković
Kakvi su planovi za dalje, da li i gdje slijede nove promocije?
Pripremamo humanitarnu akciju “Našli smo jedni druge” koja je usmjerena nezaposlenim i bolesnim ženama koje nam se svakodnevno obraćaju za pomoćto radim u saradnji sa Udruženjem preduzetnica Crne Gore.
Mogu li pjesništvo i preduzetništvo ići ruku pod ruku?
Okušala sam se kao poetesa od 2001. godine, kada mi je izašla prva zbirka poezije. Od onih sam autorki koja svakih 10 godina objavi po jednu knjigu. Nadam se da tako neće biti u budućnosti, ali sticajem okolnosti se tako desilo. Imam dosta neobjavljenog rukopisa.
Sa druge strane, biti preduzetnica podrazumijeva određenu ulogu, poziciju i odgovornost, ali i nekoga ko je inovator, neko ko je spreman na rizik, tako da se tu prelama taj moj karakter, taj unutrašnji dio mene. Prvo se desilo pjesništvo.
Smatram da se preduzetnik rađa, da tu preduzetničku crtu treba posjedovati a sve ostalo je nadogradnja. Rano sam krenula u preduzetničke vode. Vremenom je preduzetništvo nadjačalo moje pjesničko stvaralaštvo, ali volim da pišem i to mi je veliko ispunjenje, jer na taj način se oslobađam od nagomilanog poslovnog stresa koji se svakodnevno akumulira. Pisanje mi je jedan vid pročišćenja, i čini me zadovoljnom.
Za kraj šta biste poručili čitaocima?
Moj savjet kao poetese bi glasio…
Treba uživati u stvaranju, i to raditi na najbolji način, kao što je R.W.Emerson rekao: “Svi su ljudi pjesnici u srcu“. Sve je kasnije u zanatu koliko strpljivo brusiš, kitiš i uljepšavaš. Citiraću svoje riječi: „Najblaže rečeno – u neznanju da li tu nestaje jedna pjesma – a druga nastaje ili je to sve jedna pjesma. Teško je ponekad i vlastiti rukopis čitati. Pisala je brzo i izuzetno nečitko, jer su joj misli munjevitom brzinom nadolazile. Nije znala kako da se ponaša u toj podijeljenosti. Vagala je – da li to da bude jedna ili dvije pjesme. Bilo je to pomalo čudno, jer njene misli su uvijek bile lagane i povezane u cjelinu, bez naglih prelaza, težeći prirodno ka skladu i harmoniji.“
