Mlada pjesnikinja Kristina Babić u intervjuu za naš portal otkriva svoju vječnu ljubav prema pisanju za koju kaže da je liječi ali i zbog koje umire.Na društvenim mrežama poznatija je kao Dorijana Grej.
Prije svega da krenemo od naziva naloga profila na instagramu Dorijana Grej, zašto?
Jako mi se dopada knjiga Oskara Vajlda „Portret Dorijana Greja“, te je po tome i nastao naziv. Ne vjerujem da ću to mijenjati, jer je ljudima postalo prepoznatljivo i ne smeta mi.
Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi naša lica izgledala kada bi nam na tijelu ostajale riječi koje izgovaramo, ili misli koje imamo.
Kako je biti pjesnikinja u današnjem društvu punom obaveza i izazova?
Nikada nije lako biti pjesnikinja. Moram priznati da se drugi možda bolje snalaze, ali ja imam svoj tempo, slušam svoje srce i tijelo i pratim taj ritam, vremenom sam naučila da prihvatim sebe i da razumijem svoj put. Sada brižno čuvam svoje vrijeme ali i svoju samoću i tihovanje, bez kojih ne mogu. Pjesnicima je uvijek teško da prihvate realnost i da žive u njoj, ali ne smijemo zanemariti naš dar da tu istu realnost po potrebi uljepšamo i začinimo, da joj dodamo stvarne, a ponekad i nestvarne ljepote i da uživamo. Pjesnici su majstori u maštanju, a sveta dužnost pjesništva je da otrijezni svakog ko traga za buđenjem. Pjesnici znaju istinu koje nema u svakodnevici.
Da li pjesnikinja Kristina Babić svakodnevno razmišlja u stihovima?
Razmišljam i liječim se. Tako se ponovo rađam, a povremeno i umirem. Stihovanje radi života, život kroz objektiv poezije, igra. Nekada se desi da pisanjem prorokujem, tugujem, žalim, ispraćam, dočekujem i manifestujem. Riječi su moćan alat, ako ih srcem kanališemo. Nije važna forma, čitanost… važno je da kreiramo vođeni porivom koji pjesnici opisuju kao zanos, osjećaj koji u tom trenu izgleda kao da nije ovozemaljski. To je onaj process posle kog više nisi isti.
Koliko ste zadovoljni interesovanjem za vašom zbirkom poezije „Da si ti neko moj” ?
Mogu reći da sam prilično zadovoljna, uskoro će prvi tiraž biti rasprodat. S obzirom na to da potičem iz male sredine i da nisam očekivala da ću nekada uopšte imati čitaoce iz cijelog regiona, da će moju poeziju čitati ljudi u Srbiji, Bosni, Hrvatskoj, ali i šire, mogu bez lažne skromnosti reći da sam ponosna. Moji stihovi su univerzalni i čitaju ih i muškarci i žene. U njima pronalaze sebe, donose zaključke, vole, opraštaju… generalno, čitajući redom, kako je knjiga i nastajala, vi zapravo možete pratiti jedan process ozdravljenja, odrastanja, faze tugovanja i oproštaja.Čitateljke javljaju da joj se vraćaju i po nekoliko puta, i da svakog puta uvide nešto novo. To je ljepota koju međusobno dijelimo. Povjerenje i stvaranje novih mostova, na čemu sam beskrajno zahvalna.
Da li nastaje nova zbirka?
Kada pišete, vi uvijek kreirate nešto novo i pravite planove, međutim, trenutno pišem kada imam potrebu za tim, ali još uvijek ne planiram novu knjigu. Za sada pripremam drugo, izmijenjeno izdanje knjige “Da si ti neko moj”, ali i još nekoliko promocija i poetskih druženja.
Gdje pronalazite inspiraciju?
Inspiraciju pronalazim najviše u ljudima i kroz emotivne odose. U tišini. U bijesu. U ljutnji. U nježnostima i malim, svakodnevnim ljepotama. Često kažu da ne treba čekati inspiraciju da bi pisali, međutim, ja je gotovo uvijek čekam, desi se da je i sama potražim. Moja poezija je iskustvena, te prosto ne mogu pisati reda radi, već isključivo kada osjetim potrebu.
Često objavljujete stihove na društvenim mrežama, da li ljudi na društvenim mrežama obraćaju pažnju na tako lijepe stvari kao što je književnost?
Upravo zahvaljujući ljudima koji prate moj profil na instagramu ja pišem. U stalnoj sam komunikaciji sa njima, inspirišu me i motivišu da trajem, ali i da napredujem. To je jedan moj mali svijet i grlim svaku dušu koja je dio njega. Mi zajedno rastemo i učimo.
Koji je omiljeni stih Kristine Babić?
Ima ih mnogo, ali evo, izdvojiću ovaj
“Umiri se, veliki nemire,
svako te je nadanje izdalo.”
Vito Nikolić
Šta imate u planu za nareeni period?
Trenutno, pored drugog izdanja knjige pripemam i još nekoliko poetskih večeri. Prva promocija održana je u aprilu, u Beranama, u okviru festivala ”Dani umjetnosti” i bila je samo početak predstavljanja moje knjige. Te večeri sam počela davati odgovor na pitanje “Ko sam ja?”, te će ostale večeri biti nastavak performansa. Sledeća planirana promocija biće u Andrijevici, potom Podgorica i onda dalje gdje se ukaže prilika i želja. Dobrodošli!
