U subotu, 1. juna 2024. u Kuslevovoj kući u Podgorici, održana je promocija prve zbirke pjesama Selme Hurić “Preglasno ćutanje”.
Knjiga predstavlja krajnji rezultat projekta “Kreativno pisanje”, a izašla je pod pokroviteljstvom Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, u okviru izdavačke kuće Spirit Art Montenegro.
Zbirka je podijeljena u četiri segmenta, koji predstavljaju faze kroz koje se umjetnica kreativno razvijala.
Svoje viđenje i književnu kritiku izložile su Edita I. Dautović, pjesnikinja i recezentkinja knjige, Edin Smailović, književnik, kao i sama autorka Selma Hurić.
Kako je kazala Dautović, zbirka pjesama “Preglasno ćutanje”, autorke Selme Hurić sama po sebi je višeslojna, te je čitanjem možemo sagledati do najtananijih osjećanja od kojih je satkana. Ova zbirka, kako je kazala, predstavlja njen razvojni put u pjesništvu, koji je svrstava u afirmisane pjesnikinje.
,,Po pričanju pjesnika, kada bi neko posmatrao život sa visoke osmatračnice kao što to čini Jupiter, vidio bi kolikim je nesrećama izložen ljudski život. Umjetnički usud je upravo takav, da propituje, traži, praktično zalazi u svaku poru života, sa željom da preispita i svijet i sebe. Upravo takva je i poezija pjesnikinje Selme Hurić koja u svom poetskom nadahnuću u zbirci „Preglasno ćutanje“ govori o borbi svjetlosti i tame, igrama sjenki i demona, vječnom lutanju i stradanju duše koja se emotivno i nesebično daje. Selmina poezija iako obojena melanholičnim, nosi dah borbenog, ponosnog, ona želi da „svemir čuje nemir“, i da u toj povezanosti sa kosmičkim doživimo pjesničku katarzu. Kao što se za filozofa Dekarta postojanje ogleda u onom čuvenom „Cogito ergo sum“ (mislim, dakle jesam), tako se i kroz Selmine stihove postojanje manifestuje kroz riječi, umjetnički izraz. Ona nas poziva na istinu, na odbranu stavova, suočavanje sa strahovima. Zato je ovo poezija egzistencijalizma, ali i transcedencije. Ona nadilazi prolazno, ovozemaljsko, težeći duhovnom buđenju i rastu.
Selmina poezija, stihovi oblikovani u 36 pjesme koje su poput paukove mreže isplele svoje niti, donose nama kao čitaocima mogućnost suočavanja sa samima sobom, podstiču nas da kroz ovaj daroviti iskaz i sami budemo tragači. Kada pišete tako kao da ponirete u ponore sopstvene duše, onda iz vas izlazi sve ono što boji vaš život, i spolja i iznutra. To su vječne borbe, dileme, igre svjetla i tame.
U pjesmama se osjeća preplitanje najrazličitijih osjećanja, od: nemira, sumnji, strahova koji parališu cijelo biće, bježanje od vlasititih sjena, preispitivanje lične slobode i cijene koju plaćamo za istu. Lične istine, nježnosti, ljubavi… Osjeća se praiskonska unutrašnja borba svjetlosti i tame koje preovladavaju u svakom od nas, gdje ona namjerno bira da se prikloni svjetlosti, nadi, optimizmu uprkos sivilu, mraku, sjenama, strahovima u kojima se tako lako potone. U stihovima se osjeća unutrašnja borba koju vodi svako od nas ponaosob, borba dobra i zla, kao i lekcija da se u nama često budi i buni ono što mučni periodi u našim životima stvore od nas… Iako je u većini pjesama sažetih u zbirci “Preglasno ćutanje” prisutna rima, pjesnikinja je se ne pridržava nužno, jer ne “robuje” ni formi, ni determinizmu, već je u vječnim promjenama. To je taj njen “Vrtlog”, kako i sam naslov jedne od pjesama kaže, koji je samo u jednom trenutku znao promijeniti sve. Poklanjamo vam „Preglasno ćutanje“. Vjerujemo da ćete ga čuti ’’, kazala je Dautović.
Stihove su govorili Radoje Mijušković i Aleksandar Srdanović.
Književni ambijent muzički je upotpunio Ivan Mrdak na gitari. Moderatorka programa je bila Jovana Đurić.
Selma Hurić rođena je u Prijepolju 1984. Ekonomski fakultet je završila u Podgorici. Pisanjem poezije i proze se bavi od ranog djetinjstva. Voli da piše pjesme o ljubavi, slobodi i vječitoj potrazi svakog ljudskog bića. Za sebe kaže da je po vokaciji profesorica, po opredjeljenju feministkinja, a iz ljubavi kolumnistkinja i pjesnikinja. Odgovornost prema prirodi i društvu smatra imperativom života. Živi i radi u Prijepolju.
