Nastavnici nerado govore o nasilju koje trpe. A ono je nerijetko, kako od roditelja, djece i od uprave škole. Posljednji slučaj iz jedne podgoričke škole zavrijedio je reakciju policije.
Naime, 14-godišnji učenik dobio je prekršajnu prijavu zbog verbalnog i fizičkog napada na nastavnika Osnove škole “Savo Pejanović”.
Za incident se saznalo tek kada su učenici podijelili snimak iz učionice. Na isti način o događaju je saznalo i Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija MPNI.
Iz MPNI su za Radio Slobodna Evropa (RSE) kazali da je u posljednje tri godine zabilježeno više slučajeva nasilja nad nastavnicima, dva u osnovnim, a jedan u srednjoj školi.
Međutim, skoro svi slučajevi nasilja nad nastavicima su bez epiloga, upozorili su iz Sindikata prosvjete.
“Ovo nasilje se mora sistemski riješiti, a ne zataškavati slučajeve gdje izgrednici, najčešće, prođu nekažnjeno”, kazao je predsjednik Sindikata Radomir Božović.
Iz Ministarstva nisu odgovorili na pitanja o epilogu slučajeva nasilja nad nastavnicima.
“Učenik me je na ulici gurnuo u jarak”
Nikola, koja ima više od 10 godina nastavničkog iskustva, kazao je za RSE da se najčešće suočavaju sa pritiskom roditelja.
“Uzročno, takav obrazac ponašanja roditelja ponekad dovodi i do nasilja učenika. Kopirajući ponašanje odraslih djeca pomisle da je dozvoljeno preći granicu u odnosu prema nastavniku, pa čak i fizički ugroziti njegovu sigurnost.”
Prošlogodišnje istraživanje “Nasilje nad nastavnicima” pokazalo je da je od preko 1.300 ispitanih nastavnika više od četvrtine doživjelo neki vid nasilja – bilo do strane učenika, roditelja, kolega u školi ili rukovodstva škole.
Više od trećine je imalo iskustvo neprimjerenih zahtijeva đaka za povećanje ocjena.
Svjedočili su i o drugim neprimjerenim ponašanjima učenika – ismijavanju, ponižavanju, nazivanju pogrdnim imenima, podizanju tona, fotografisanju i objavama na društvenim mrežama.
“Majka učenika mi je rekla da on mašta o tome da me mafija ubije”, “Učenik me je na ulici gurnuo u jarak”, “Učenik me je gađao olovkom prilikom izrade testa, jer sam mu oduzela test zbog prepisivanja”, neka su od iskustava nastavnika koja su podijelili sa autorima istraživanja.
Neki od prosvjetnih radnika su završavali i na policijskom ispitivanju:
“Dijete me zbog nezadovoljstva ocjenom i straha od roditelja optužilo pred roditeljem da sam ga nazvala ‘mutavim pigvinom’. Roditelj me je prijavio u policiju i bila sam u stanici dva sata. Poslije se uvidjelo da to nije istina, ali dijete nije kažnjeno.”
Jedna od autorki istraživanja, psihološkinja Zorica Minić, kazala je za RSE da je nastavnicima uglavnom neprijatno da pričaju o nasilju koje trpe.
“Nekako je prisutna ‘naučena bespomoćnost’. Na žalost, smatraju da se ništa ne može riješiti, samo će se otkriti njihova nemoć.”
A slučajevi nasilja, kako kaže, utiču na rad nastavnika:
“Oni koji se osjećaju nesigurno na svom radnom mjestu, zbog potencijalnog nasilja, manje su motivisani i predani poslu. Može se javiti i negativan stav prema profesiji. Velika izloženost stresu vodi do profesionalnog izgaranja, pa svaki peti zaposleni razmišlja i o napuštanju profesije.”
Nikola, nastavnik sa sjevera države, za RSE kaže da posljedice nasilja nad prosvjetnim radnicima nisu naivne.
“Narušen mu je autoritet u učionici i van nje, podložan je komentarima i ismijavanju, preispituje sebe, svoj rad, postaje nepovjerljiv. Sve to neminovno utiče na kvalitet rada, ali i na ukupni život nastavnika.”
Biljana, nastavnica iz jedne podgoričke škole, ocijenila je situaciju koja se tiče neprimjerenog ponašanja učenika alarmantnom.
“Krivicu za njihovo ponašanje moramo pripisati odraslima, roditeljima i nastavnicima, jer smo ispustili važne lekcije i dozvolili da dijete uopšte dođe u situaciju da na bilo koji način vrši nasilje nad bilo kim.”
