Kreativnost je sve traženija vještina na tržištu rada u 21. vijeku, a kreativne industrije i umjetničko zanatstvo sve više na cijeni, kako u preduzetništvu tako i u samozapošljavanju. Kreativnost stanuje u mnogim oblastima – u umjetnosti, nauci, inovativnim proizvodima i pronalascima, svijetu internet… Ona je neophodna i u svakodnevnom životu, za lakše i brže rješavanje komplikovanih problema i raznoraznih životnih izazova.
Jasno je da savremeni život ne možemo zamisliti bez kreativnih ljudi, koji su pokretači mnogih inovacija i promjena. Jedna od njih je i Nadežda Samardžić, naša atraktivna i šarmantna umjetnica, preduzetnica, po profesiji slikarka-konzervatorka-restauratorka, koja se bavi i dizajnom i izradom nakita kroz brend “Piensa en mi”, joga instruktorka, šminkerka i dugogodišnja članica cetinjskog KUD “Njegoš”…
U intervjuu koji slijedi, Nadežda govori o poslovnim počecima, šta je najvažnije da žena u biznisu posjeduje, od čega nikada ne odustaje…
Od kada se bavite izradom nakita?
Izradom nakita se bavim, mogu reći još iz školskih dana, kada sam za sebe htjela napraviti nešto drugačije, “originalno”. To naravno nije bila izrada u pravom smislu te riječi, već redizajn, dorada… Konkretno izradom nakita koji je u ponudi, bavim se već nekoliko godina unazad.
Šta se sve može pronaći u Vašoj ponudi?
Ono što je najzastupljenije od nakita jesu naušnice ili minđuše, koje ja inače najviše volim, pa su zato i najzastupljenije. Takođe u ponudi su i ogrlice, narukvice, prstenje, broševi.. Nakit je izrađen od najkvalitetnijih materijala. Glina, pozlata, poludrago kamenje, nerđajući čelik, kristali, murano staklo, biseri, oslikavam fragmente sa platna velikih slikara poput Klimta, Šagala, Lubarde, Monea, Fride Kalo.
Koliko ga je zahtjevno raditi i koliko vremena je potrebno za njegovu izradu?
Pa svaka velika ljubav zahtijeva i traži cijelog čovjeka. U trenutku kada stvaraš, daješ se maksimalno. Zahtjevno u smislu fizičkog napora – da, ali i vrlo emotivno da bi bilo kreativno. Vrijeme izrade zavisi od komada koji se radi i same tehnologije izrade.
Nakit od gline koja se peče zahtijeva dosta vremena, složen je proces. Najprije sama priprema, pečenje, obrada itd… Ogrlice koje radim, naravno da su jednostavnije za izradu, ukoliko se samo sastavljaju komponente.
Kakvi su bili Vaši počeci?
Počeci su se samo nadovezali na moje osnovno zanimanje slikarke-konzervatorke-restauratorke, gdje se od ozbiljnih zahvata, na vrijednim muzejskim predmetima, zbog nemilih životnih okolnosti, u mom zdravstvenom stanju su uzrokovale taj zaokret. U muzeju sam bila u nezdravoj sredini, radila s toksičnim sredstvima i materijalima, i to se moralo prekinuti. Pa tako sam prešlo na ovaj vid stvaralaštva, koji ja u šali zovem igraonica. Učila sam vajanje kod profesora Stevana Luketića, slikanje kod Nikole Gvozdenovića, predavali su mi i Mihajlo Mujo Jovićević i Smail Karailo. To znanje se sigurno sublimiralo u meni i sada polako, naravno u kombinaciji sa mojim talentom, izlazi u postupku stvaranja – stoga moj nakit ima posebnu draž.
A moram naglasiti i iz izazova, jer godinama sam kupovala nakit i nekako nisam nikada bila potpuno zadovoljna onim što sam nalazila na tržištu, jer ja sam inače jedna zahtjevna Djevica kojoj je teško ugoditi. Ili mi nije bila dobra izrada, ili dizajn, politura, ili bojanje i lakiranje, pa sam onda odlučila da probam da sama osmislim i izradim ono što želim da nosim. Tako je sve počelo, kao jedan mali eksperiment i izlet.
Koje tehnike koristite pri izradi nakita?
Prilikom izrade nakita koristim kombinovane slikarske, vajarske i primijenjene tehnike, u čemu mi kao što sam već rekla puno znači moje znanje i profesionalno iskustvo jedne restauratorke. Naravno sklonost, talenat, dobar ukus i poznavanje mode, ne trendova po svaku cijenu, ali biti u toku šta se dešava na modnoj sceni je neizostavno.
Jeste li zadovoljni potražnjom?
Veoma sam zadovoljna odzivom i reakcijom na moja mala djela, ali bih morala naglasiti da ovo nijesu komercijalni proizvodi, za široke narodne mase. Ovo je nakit, ne bižuterija, već galerijaki nakit, koji prepoznaju žene sa stilom i istančanim ukusom, bez obzira na godine.
Veoma lijepe kritike dobijam od strane struke, istoričara umjetnosti, slikara, arhitekata, od divnih dama koje ga nose…
U čemu pronalazite inspiraciju za stvaranje?
Inspiracija je ljepota kojom smo okruženi i ženska potreba da budemo što ljepše, sebi, najprije, a onda i da se dopadnemo.
Ljepota je svuda oko nas. Ja samo vidim lijepo, pa su neke minđuše nastale pod uticajem onog dana kada sam po ko zna koji put opijena ljepotom naše obale šetala paštrovskim gorama… More i boje kojima smo okruženi su neiscrpni izvor svakog stvaralaštva.
Inspiracija su i veliki umjetnici čije replike često možete naći na mom nakitu. Volim Monea, Shagala, Klimta, Lubardu… volim boje, volim da sija, volim da je toplo, raskošno, moćno!
Često ću poslije neke dobre revije, kliknuti da uradim nešto slično… Volim Dolce&Gabannu i ponekad mislim da niijesu sa ove planete, koliko su genijalni. Nekada će i perfektni Chanel izroditi neke svedenije elegantne oblike i boje.
Listam često modne časopise i jednom prilikom, na tirkiznoj sofi u sobi sa tirkiznim zidovima, na kojima su zlatni barokni ramovi, leži predivna djevojka… Eto, tog dana su naušnice bile tirkizno-zlatne!
Vrlo često su inspiracija žene, koje imaju neki događaj ili žele bas nešto za neku njihovu kombinaciju, pa onda uz dogovor uz njihove želje malo uđem i u senzibilitet i to onda bude dobro… Tako da me inspiracija uvijek pokrene.
Koji su to problemi sa kojima se susrijećete, kada se radi o plasiranju proizvoda?
Smatram da bi bilo jako korisno da se češće organizuju neke radionice, gdje bi se zaintersovani upoznali sa samim načinom izrade i stvaralaštva, a da se pri tom i na taj način skrene pažnja javnosti, prezentovanjem istih. Ove radionice bi se mogle održavati u školama, muzejima i srodnim anbijentima.
Ova djelatnost kod nas nije prepoznata i ne daje joj se mnogo prostora. Društvene mreže su samo odškrinule vrata za neki plasman na trzištu, povremeni sajmovi, ali ne postoji ništa mimo toga, što je nedovljno.
Moj nakit se nalazi u nekoliko galerija, koje su pokazale interesovanje, u par modnih studija i to je ono što sam ja mogla da ostvarim. Nema podrške za nešto što se svuda jako cijeni..
Da li je teško ugoditi potrebama mušterija?
Nije, nas žene samo treba razumjeti. Žene su divne, zahvalne kad im ugodite. Raduju se, umiju da iznesu taj nakit i to je najveća nagrada za moj rad i trud!
Dešava se da neku sugestiju protumačim drugačije i pomislim da to nije to, to je onaj momenat, kad radi sujeta, ali prihvatim predlog, a na kraju uvijek bude da je, kao i u životu put do uspjeha dogovor, usklađivanje i prihvatanje.
Žene same prepoznaju ono što im se sviđa i pokažu interesovanje, onda se pratimo i usklađujemo. One kojima se ne sviđaju moje kreacije, neće se ni obratiti za iste.
Da li ste imali problema kada je riječ o nabavci materijala, sa obzirom na globalnu situaciju sa pandemijom?
Pa mi smo naučili da se snalazimo, pa tako i u ovoj situaciji… Ponuda baš nije sjajna na našem tržištu u odnosu što možete vidjeti na stranim sajtovima, koji se bave izradom nakita. Ali mi smo kreativni, pa na taj način nadomjestimo neke nedostatke.
Koje načine najčešće koristite za promociju nakita? Gdje može da se nabavi ili naruči?
Društvene mreže, sajmove, preporuke… Inače, moj nakit je uglavnom galerijski i danas se nalazi u nekoliko galerija u regionu a bilo je i modnih kreatorki koje su ga tražile za dopunu svojih kolekcija. Sve se može naručiti na Instagramu u okviru mog brenda koji nosi naziv „Piensa en mi“ po pjesmi Lus Kasal iz filma „Visoke potpetice“ i po prikazanom dirljivom odnosu majke i ćerke i njihovoj međusobnoj bezrezervnoj podršci.
Može li se od ovog posla živjeti?
Moje lično iskustvo je da se ne može živjeti od ovog posla, ovo može biti dopunska djelatnost. Materijal je jako skup, proces izrade spor i naporan, što čini da ovo ne može biti značajan izvor prihoda.
Šta biste poručili ženama koje razmišljaju da pokrenu svoj biznis ovog tipa? Šta je to potrebno za uspjeh?
Kod nas se kaže “ Đe ima volje, ima i načina”! Znači volja, rad, neodustajanje, vjera u sebe. I ljubav, kao največi pokretač. Vjerujem da svaki rad daje rezultate i da se na kraju uvijek isplati.
